Putovanje u Pariz uvijek je dobra ideja, čak i kad vam vremenska prognoza nije naklonjena. Kiša ondje ipak nekako ljepše pada, pa dok biste u Hrvatskoj vjerojatno osmislili niz novih psovki za jadan i čemeran život, u Parizu se gotovo trenutno reinkarnirate u Jean-Luca Godarda ili Brigitte Bardot. Sve brige, bar na trenutak, nestaju jednom šetnjom uz Seinu, zagrizom divno hrskavog kroasana ili nazdravljanjem crvenim vinom s ljudima koje ste upravo upoznali na šanku u malom pariškom bistrou. No, sva ta "mala" zadovoljstva, koja vrlo brzo postanu osobni rituali dolaskom u Pariz, nakon korone, nažalost, stoje mnogo više nego prije tri godine. Isto je i sa shoppingom, iako je sezona popusta, nećete se mnogo usrećiti ulovom u modnim dućanima ako tražite cijene koje ste običavali plaćati prije tri godine. Ipak, malo istraživanja, insajderskih informacija i strpljenja mogu vas dovesti do Pariza kakvog prije niste zamijetili, a uzbudljiviji je od razvikanih turističkih mjesta.
Restoranska scena je živa i zanimljiva. Svatko može pronaći nešto za sebe, bilo da tražite fenomenalne klasike u bistrou sa stogodišnjom tradicijom ili ste frik za iznutricama i vrh života su vam poširani mozgovi s ukiseljenim lučicama. Promjena je vidljiva i kod sustava rezervacija i radnog vremena restorana. Pariške kuhinje desetljećima su ubrajane među najstresnija mjesta za rad na svijetu, a budući da se napokon više pažnje polaže na radnu etiku i zadovoljstvo radnika, mnogi restorani rade četiri dana u tjednu. Mnogi ne rade vikendom i trebate mnogo vremena unaprijed rezervirati ako želite večerati u nekom top-restoranu u petak.
Top of the pops
Jedan od doista najatraktivnijih bistroa u Parizu je Table chefa Bruna Verjusa, koji ne radi vikendom i ponedjeljkom, a spekulira se da će zatvoriti još jedan dan u tjednu. Ovdje se nevjerojatno dobro jede - uvijek! Nije jeftino, večernji degustacijski meni košta 400 eura, ali to je kulinarski pandan predstavi u Moulin Rougeu. Od dobrih klasičnih restorana možemo istaknuti Le Châteaubriand i Allard. Za oba vam treba rezervacija, servis je izniman i računajte da ćete potrošiti oko 100 eura po osobi.
Ležerna mjesta: cuganje uz disco 80-ih i maslac za bogove
Ipak, u Parizu se može jesti i piti za mnogo manje novca. Jedan od najživopisnijih pariških barova je L´avant comptoir de la terre. Dugo smo šetali Champs-Élyséesom, nastavili uz Seinu do Musée d‘Orsaya, a onda je ponovno počela padati toliko jaka kiša da se u tome nije moglo pronaći baš ničeg romantičnog. Tako pokisli kao miševi, tražili smo neko mjesto gdje pojesti nešto s nogu i popiti čašu vina, ništa ambiciozno. Zašli smo u dio napucan malim umjetničkim galerijama, jednom zanimljivijom od druge, i skučenim barovima natiskanim jedan na drugi. Zastali smo kraj lokala u koji se ulazi kroz plastičnu zavjesu s nacrtanom svinjom nalik onoj u mesnicama. Desetak ljudi naguravalo se ispred ulaza, jedni drugima su posuđivali upaljače, palili cigarete, a iznutra je dolazila neka disco glazba 80-ih. Dakle, Avant Comptoir de la Terre je sjajno ležerno mjesto. Kasnije na šanku saznajemo da rade od podne do ponoći i baš uvijek su puni. Konobari govore engleski, što je vrijedno spomena. Imaju sjajan izbor vina, cijene čaša su od 6 do 10 eura, ali ako vas ulove nespremne, odmah će vam natočiti najskuplje. Ipak, to brzo zaboravljate kad ugledate gromadu maslaca Bordier u koju su zabijeni mali noževi. Dok pjevušite melodiju plesnih hitova, njišete bokovima i mažete na kruh jedan od najboljih maslaca na svijetu, već ste se "navukli". Teško je opisati tu punoću okusa, ali imate osjećaj kao da ste Alisa u zemlji čudesa. Ovdje je moguće naručiti i tapase kao što su terina od patke s limunom (9,50 eura), croquettasi od parmezana i tapioke (5 eura), sotirana pačja srca (6 eura) ili možda pečene francuske kobasice chipolate s peršinom (5 eura).
Ovdje nema stolova, ali ako želite nešto mirnije, u sljedećem ulazu se nalazi glavni bistro Avant Comptoir, koji drži chef Yves Camdeborde. Nema rezervacija, ali možete na šanku zatražiti da vas upišu na listu čekanja i, dok nazdravite u susjednom lokalu koji smo prethodno opisali, upoznali se s novim ljudima, vrlo vjerojatno će vam se osloboditi i stol. Obavezno kušajte puževe koji su pečeni s maslacem i začinskim biljem, koštaju 12 eura. Rilletes od lososa navukli su nas opisima, ali možete ih propustiti jer nisu neko čudo. Za glavno jelo je dobar izbor vepar s kestenima (oko 30 eura).
Kulturno uzdizanje i poširani mozgovi
Zaintrigirala nas je izložba Kandinskog i Cezannea u muzeju L´atelier des Lumières, gdje poznata umjetnička djela prikazuju svjetlosnim efektima i imate dojam da ste dio postava. Čarobno. Svakih mjesec ili dva mijenjaju program pa možete pogledati na njihovim internetskim stranicama o aktualnom umjetničkom postavu.
Nakon odgledane izložbe sto metara dalje od muzeja ručajte u šarmantnom bistrou Le Servan. Ako možete, naručite sve! Stolovi su jako zbijeni i prostor nije velik, ali ako vam to ne smeta, fantastično ćete jesti jer su okusi toliko intenzivni kao da ih je netko spojio na pojačalo. Izabrali smo raviole s vrganjima kao neki zicer i poširani mozak u beurre blancu s pimentom i ukiseljenim ljubičastim lukom. Ovdje će na svoje doći i vinski autsajderi koji obožavaju biodinamička vina, cijene na čaše su od 7 eura naviše. Ostavite mjesta za desert i naručite Paris brest jer možda nikad niste jeli bolji. Dva predjela, Paris brest, dvije čaše vina i vodu platili smo oko 50 eura. Ispostavilo se da ako govorite francuski, možete dobiti običnu vodu "pipaču", ako pak osoblje uoči nećkanje, na stol vam odmah dolazi buteljirana voda koja košta 7-8 eura. Dakle, trebate biti brzi i odlučni čak i ako nemate pojma kamo će vas to dovesti.
As iz rukava
Fenomenalan bistro s normalnim cijenama gdje nismo baš nikad loše jeli je Baratin. Ovog puta ga nismo posjetili jer je bio predaleko od našeg smještaja. Možete im reći svoj budžet koji želite potrošiti i oni onda krenu s jelima, a možete i naručivati s karte. Imaju impresivan izbor vina, klasičniji meni je dostupan za ručak, a u večernjem se razigraju, što je doista zabavno, drugačije i, što je najvažnije, jako ukusno, bilo da naručite goveđe obraze ili goveđi jezik.
Raclette ili brzi ručak prije odlaska na aerodrom
Jednu večer nismo se mogli odlučiti što jesti, ali istovremeno nam se nije naručivalo nekoliko jela pa je izbor pao na raclette, francusko jelo s kuhanim krumpirom preko kojeg se topi sir uglavljen na poseban stalak s grijačima uz koji dobijete još selekciju narezaka. Kako smo baš bili prošetali do crkve Notre Dame, nekoliko stotina metara dalje naišli smo na Le Restaurant Vingt Spts. Šarmantno mjesto starinski uređeno, s drvenim stolovima i crvenim stolnjacima, gdje sviraju stare francuske šansone Charlesa Aznavoura, Jacquesa Brela i drugih. Usluga je bila ležerna, a hrana standardno dobra. Ipak, deserte treba propustiti. Ondje ćete se dobro osjećati ako vam ne smeta to što ćete se gotovo sigurno nadimiti od fonduea sa susjednih stolova. Ali uz par čaša vina, šansone i topljeni sir percipirate samo lijepe stvari u životu. Raclette se može naručiti najmanje za dvije osobe, a košta oko 50 eura.
Od Pariza smo se oprostili ranim ručkom u restoranu Brigitte. Ne radi se ni o kakvu razvikanom mjestu, nego jednostavnom lokalu s brzom uslugom i vrlo korektnom hranom. Može se dobiti stol bez rezervacije, a većina gostiju naručila je golemi odrezak Stockman rib-eye s umakom bernaise, pa smo se i mi pomamili za tim, a osim toga smo uzeli i bakalar u umaku s peršinom te svilenkasti pire krumpir. Cijene glavnih jela kreću se između 30 i 40 eura.
Kako bilo, Pariz je neodoljiv u svim vremenskim prilikama i godišnjim dobima, a njegov šarm napunit će vam baterije za mjesece pred vama koliko god oni izazovni bili.