U potrazi za komadom mesa za nedjeljni ručak, domaćim sirom i vrhnjem, voćem i povrćem, kakvom dobrom kobasicom i jajima, prošlog smo petka nakon dugo vremena svratili na najpoznatiju zagrebačku tržnicu - Dolac. Kao i obično, najprije smo odlučili obići donji, natkriveni dio, a potom kupovinu završiti na gornjem, vanjskom dijelu. No, već po ulasku u donji dio postalo nam je jasno kako se Dolac u posljednjih mjesec dana, otkako ovdje nismo bili, prilično promijenio.
Prolazeći između redova, primijetili smo kako je sve više prostora, gdje su se prije nalazile mesnice, male sirane i prodavali se suhomesnati proizvodi, potpuno prazno. Na njihovom mjestu ne nalazi se ništa osim praznih zidova.
"Ma što da vam kažem, cijene najma su visoke, a nema niti ljudi koji bi došli ovaj posao raditi. Dolazimo na posao jako rano, ovdje smo cijeli dan, a plaće nisu toliko velike da bi privukle nove i mlade ljude", rekao nam je jedan prodavač.
"Dolac nam izgleda baš tužno, sve manje ljudi općenito dolazi, a posebno mladih", rekla je druga prodavačica.
I dok su nas prizori u zatvorenom dijelu tržnice prilično rastužili, u gornjem, otvorenom dijelu vladala je uobičajena gužva. Provlačenje između klupa i sudaranje vrećicama s kupcima ovdje su sasvim normalna pojava, ali dojam je, kada se iz donjeg dijela popnete na gornji, kao da se nalazite na potpuno drugoj, šarmantnijoj i daleko življoj tržnici.
Očito je da na Dolcu, koji je i inače jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija centra Zagreba, već dulje vremena nešto ne funkcionira kako treba, o čemu smo već pisali, no time se, jasno je iz viđenog, očito još nitko od nadležnih nije spreman ozbiljnije pozabaviti. A to je prava šteta!