Iako volimo to što živimo u vremenu kada nam je sve nadohvat ruke, kada danas za ručak možemo uživati u ramenu, a sutra u isto vrijeme pojesti čokoladnu tortu, a da ne uprljamo i jednu zdjelu ili kuhaču, moramo priznati, ima nešto još slađe u tome kada se za tanjur dobre hrane ipak moramo malo pomučiti. Bez obzira na to podrazumijeva li ‘mučenje’ višesatno kuhanje ili tek odlazak u restoran, slastičarnicu ili, još uzbudljivije, na tajnu adresu udaljenu nekoliko kilometara. Tako zapravo i započinje naša priča o novim generacijama zagrebačkih slastičarki - Idi Vestić, koja stoji iza brenda Maslo, i Ireni Bakić i njezinom Radnom trokutu. Obje, naime, rade po principu "dark kitchena", pojma koji je kod nas postao popularan tek prije nekoliko godina, a koji predstavlja pripremu i prodaju slastica iz proizvodnje, bez fizičke trgovine ili slastičarnice.
Ida i Irena karakterom i stilom pripreme slastica totalno su različite, stoga je poseban užitak bio jednu za drugom slušati njihove priče i saznati što se iza njihovih "skrivenih" kuhinja zapravo nalazi. I nemojte nas krivo shvatiti, daleko od toga da nas ne veseli odlazak u slastičarnicu i uživanje u slastici uz šalicu čaja ili kave, ali isto tako, posebno su nam slatki oni trnci uzbuđenja kada ispred male proizvodnje čekamo da izviri ruka koja će nam predati naš paket. Kada napokon spojimo lice s objavama na društvenim mrežama i kada žlicu zaronimo u kolač koji je nastao u skrivenoj maloj kuhinji iz čiste ljubavi, bez pritiska koji može stvoriti obaveza punjenja vitrina i gosti koji neumorno čekaju da im na stol stigne tanjurić s odabranom slasticom.
Ima nešto posebno uzbudljivo u tom iščekivanju, otvaranju kutije i iznenađenju kada u usta stavimo prvi zalogaj i shvatimo da, osim već poznatih adresa, sada u rukavu imamo još jednog asa koji može ostati samo naša tajna, ali je predobar da se ne podijeli. Maslo i Radni trokut skrivene su slastičarnice koje će, sigurni smo, s vremenom prerasti u nešto veće, ali za sada u njihovim slasticama guštamo u tajnosti. I to je tako uzbudljivo.
Ida Vestić koja, dakle, stoji iza brenda Maslo, 23-godišnja je zaljubljenica u slastičarstvo koja je eksperimentirati s bezglutenskim slasticama započela u jeku pandemije koronavirusa. Dok je velik dio kućnih kuhara pokušavao shvatiti kako od startera napraviti kruh, ona je promišljala kako napraviti slastice koje neće sadržavati gluten, a u isto vrijeme neće biti sirove, dosadne i preteške.
"Svaku bezglutensku slasticu koju sam do tada isprobala bila je zapravo sirova, napravljena na bazi oraščića, a budući da sam i sama intolerantna na gluten, odlučila sam napraviti nešto drugačije, kremasto, s puno maslaca i bogatijeg okusa. Krenula sam s cupcakesima i keksima, ali onda sam počela dublje istraživati i došla do ovog gdje sam danas", rekla nam je Ida, koja nije završila formalno slastičarsko obrazovanje, ali je talentirana, uporna i danas je vlasnica male proizvodnje u centru Zagreba iz koje dolaze slastice u zagrebačke kafiće Luta i Quahwa.
U Zagreb se iz Splita doselila jer smatra da ovdje ima više mogućnosti stvarati i bezglutenske slastice ponuditi većem broju ljudi, pa i sudjelovati u rastu cijele te scene koja je još uvijek prilično siromašna.
TOPE SE U USTIMA: ISPROBAJTE RECEPT ZA KEKSE S LJEŠNJACIMA I ČOKOLADOM IDE VESTIĆ
"Pratim dosta stranih slastičara i ono što se vani radi je zbilja nevjerojatno. Dobro mi dođe kao inspiracija, ali zapravo sve kreme, podloge i dodatke izmišljam iz glave. Posebno volim raditi kekse, ali i tartevi su mi jako dragi. Podloge radim na bazi orašastih plodova, a ono na što posebno pazim su kvalitetne namirnice. Tu se isplati uložiti jer razlika u okusu je zbilja velika. Ono što bih svakako još voljela je pozabaviti se bezglutenskim dizanim tijestom, radim prilično dobre cimet rolice, samo da još malo izvježbam i skupim hrabrosti", rekla nam je skromna Ida dok je iz hladnjaka vadila jednu po jednu slasticu.
A njezine slastice zbilja su nešto posebno. Nježne, uredne i precizno napravljene, a okusom u isto vrijeme bogate i lagane, kremaste i hrskave. Svaki detalj na svom je mjestu i iz svakog zalogaja jasno je da su u pitanju dobro promišljene kombinacije. Njezin tart od kruške s bademima, vanilijom i cimetom jedan je od boljih voćnih koje smo u posljednje vrijeme kušali, onaj s čokoladom i marakujom zasigurno još dugo nećemo zaboraviti, a kolač s kavom i pekan orasima planiramo ponoviti prvom prilikom. A kako i gdje?
"Za sada se sve slastice mogu naručiti putem mojih društvenih mreža, ali jednog dana voljela bih otvoriti i svoju malu slastičarnicu i vidjeti kako ljudi zapravo uživaju u mojim slasticama", zaključila je Ida.
Potpuna suprotnost nježnim Maslo slasticama su, pak, one iz proizvodnje Radnog trokuta, točnije Irene Bakić. Upoznali smo je kada smo na dogovorenoj adresi nedavno nestrpljivo čekali svoj paket keksa, koji su nam se na kraju toliko svidjeli da smo odmah morali saznati tko iza cijelog projekta stoji. Radni trokut zapravo je spoj dizajna i slastičarstva, jer Irena je po zanimanju diplomirana arhitektica zaljubljena u slastičarstvo i velika joj je želja sve ono što voli stvarati spojiti u jedan posao. Njezina priča sve je samo ne obična, a takve su joj i slastice.
"Prije pandemije koronavirusa živjela sam u Finskoj. Tamo sam radila u jednoj sauni i povremeno bih nešto ispekla i ponudila vlasnicima. Posebno im se svidio moj kolač od limuna s maslinovim uljem i ružmarinom i zamolili su me da ga ispečem kako bi ga ponudili svojim klijentima. Ljudi su tada za komad mog kolača plaćali pet eura, što mi se činilo nevjerojatnim, i to mi je bilo toliko uzbudljivo da sam se ponovno zaljubila u slastičarstvo i po povratku u Hrvatsku tome se odlučila u potpunosti posvetiti", prepričala nam je svoje početke Irena.
SOČNA, HRSKAVA, SLATKA, SLANA I GORKASTA ČOKOLADNO-RAŽENA TORTA IRENE BAKIĆ
Posebno, kaže, uživa u istraživanju okusa, obožava spajati naizgled nespojivo, ubacivati ne tako tipično voće i povrće u slatke kombinacije i razmišljati o neistraženim okusima. Njezine su slastice najčešće veganske, a puno radi i s fermentacijama. Biskvitima tako voli dodavati sourdough starter koji ih čini laganijima, prozračnijima i daje im dublji okus, a jedan od njezinih najdražih projekata je i fermentirani voćni kolač koji odležava mjesecima prije nego se konzumira.
"Uživam u tom iščekivanju što će se dogoditi kada napravim nešto ludo što još nisam probala. Neka me namirnica zaintrigira, dođe mi u ruke i prvo što želim je saznati kako je pretvoriti u slasticu. Sve što radim volim osjetiti u rukama, jako malo u kuhinji koristim aparate i slične dodatke, što se nekad čini kao velik problem, a nekad ispada baš dobro. Uglavnom, ne volim robovati mjerama i strogim receptima."
Prije pokretanja Radnog trokuta, Irena je radila u dvije kuhinje, gdje je naučila razmišljati kao slastičarka i zapravo pronašla smjer u kojem želi ići. Danas su svi u njezinoj obitelji i širem krugu prijatelja ludi za njezinim keksima, čokoladnim tortama i tartevima, a nas je posebno osvojila kolačem od buče s kavom - sočnom, hrskavom, slatkom, slanom i gorkastom u isto vrijeme.
FANTASTIČAN SPOJ BUČE I KAVE U KOLAČU IRENE BAKIĆ
"Volim se voditi sezonom i uvijek tako razmišljam. U zimskom periodu radila sam, primjerice, kekse s miso pastom i sezamom, kolač od limuna, tart od bundeve, a sada u proljeće prebacit ću se na nešto lakše namirnice. Obožavam raditi kekse i mislim da sam pronašla savršeni recept za chocolate chip cookie koji onda samo nadograđujem", rekla je Irena.
Njezin je stil pomalo rustikalan, ima smisla za lijepo, ali na prvo mjesto uvijek stavlja okuse. A oni su duboki, moćni, jaki i utješni.
"Najdraže su mi one slastice koje izmislim u hodu, od namirnica koje imam kod kuće. One koje uspiju iznenaditi i mene."
A gdje njezine slastice isprobati? Saznajte na društvenim mrežama Radnog trokuta, a gdje drugdje.
Ovaj tekst objavljen je u aktualnom broju magazina Dobra hrana u kojem možete pronaći još zanimljivih recepata. Ne propustite, broj je već u prodaji!