Posljednji petak u ožujku otvorit će se nova vinarija Meneghetti, arhitektonsko remek-djelo u maloj istarskoj općini Bale koja broji nešto više od 1000 stanovnika.
Miroslav Plišo, osnivač brenda Meneghetti, zajedno sa suprugom Romanom Kajfež, krenuo je u proizvodnju vina, maslinova ulja i stvaranje luksuznog turističkog kompleksa prije više od dvadeset godina. Tako se danas na prostoru od 15.000 četvornih metara, koje ste slobodno mogli locirati između nigdje i ničega, nalaze luksuzne vile s bazenima, hotel, vinogradi, maslinici, vinarija i kušaonica.
Čelik i staklo
Za vrijeme Prvog svjetskog rata nadomak imanja Stancije Meneghetti djelovala je najveća vojna baza austrougarske vojske na Mediteranu s više od 500 vojnika. Tako su već prvi vlasnici prepoznali potencijal da svojim dobrima, što vinom, što maslinovim uljem, opskrbljuju vojne časnike.
Kao hommage tom vremenu, budući da su ti vojni objekti bili doista spektakularno građevinsko dostignuće, autori Antonio Balzareno i Željko Burić osmislili su projekt za novu vinariju koja je napola ukopana u zemlju.
"Moja početna ideja bila je napraviti vinariju koja će podsjetiti na bogato povijesno nasljeđe ovih prostora, ali istovremeno udariti pečat današnjeg vremena. Nisam vidio smisao u tome da izgradimo još jedno kameno zdanje, napravimo podrum s golemim voltama i imitiramo prošlost. Da su današnje znanje i tehnologija bili dostupni ranije, zasigurno bi se ljudi njima služili. Zato sam odlučio da nam osnovni materijali budu čelik i staklo", otkrio nam je u razgovoru Miroslav Plišo.
Zanimljivo je da se Plišo zapravo uopće nije mislio baviti vinom već maslinama i proizvodnjom maslinova ulja, ali je na nagovor Aleša Kristančiča, velikog slovenskog vinara i pater familiasa vinarije Movia, ipak krenuo. Prvo vino iz kuće Meneghetti izašlo je 2008. godine iz berbe 2003., a vinarija, tada smještena u montažnoj kući, sve do danas je tretirana kao privremena.
Jasna vizija
Kako je ime Meneghetti postajalo sve prepoznatljivije na sceni, pojavila se i potreba za luksuznim smještajnim jedinicama koje će pratiti cijelu priču. Naime, Hrvatska još uvijek nije destinacija koju se može ocijeniti s pet zvjezdica. Budući da je Stancija ugošćivala mahom strane goste više platežne moći, Plišo je prepoznao kako sve dodatne sadržaje mora stvoriti sam ako želi konkurirati na tržištu. Nije bilo mnogo razloga zašto bi netko luksuzne komplekse u Španjolskoj, Italiji ili Francuskoj zamijenio tamo nekom Istrom za koju je malotko čuo.
Ipak, stvari su se promijenile pa današnji gost nema potrebe odlaziti s imanja po bilo kakav dodatan sadržaj, uz zajamčenu intimu, izuzetan servis i enogastronomiju. Prije šest godina aplicirao je za dobivanje sredstava iz Europskih fondova za povećanje smještajnih kapaciteta i proširenje postojećih sadržaja kako bi unaprijedio konkurentnost vinarije, a samim time i regiju. Odobreno je nešto više od 9 milijuna kuna, a projekt je imao pozitivan utjecaj na cijelu lokalnu zajednicu u vidu zapošljavanja lokalaca i veću prepoznatljivost destinacije.
Takav potez ne čudi, pogotovo kad upoznate Plišu. On je analitičan, s jasnom vizijom i planom što i kako dalje. Kad spustimo vođenje ogromnog kompleksa na proizvodnju jedne boce vina, ovaj čovjek u svakom trenu zna koliko ga košta jedan kilogram grožđa, mošta, koliki su dodatni troškovi koje mora pretrpjeti da se ta boca nađe na polici. Nije ovo jedinstven primjer, svaki vinar se suočava s tako kompleksnim zadacima, ali mogu se na prste jedne ruke nabrojati oni koji tako strateški planiraju kao Plišo.
To je samo jedan od elemenata koji su doprinijeli da mu je u ovom trenu podrum prazan, dakle nema zalihe vina jer ih je prodao, da mu je u prvoj pandemijskoj godini krivulja prihoda strelovito rasla i slično. U 2020., kad su svi zbijali redove da prežive, on je ponovno ušao u novi projekt, a rezultat je nova vinarija. Ponovno je aplicirao za dobivanje europskog novca i uložio u vinariju i proizvodni pogon, a dobivena subvencija iznosi nešto više od 6 milijuna kuna.
Projekt malvazija
Sam proizvodni pogon gdje je, primjerice, linija za punjenje i degoržiranje pjenušaca nije šminkerski, već jednostavan i funkcionalan. Ipak, dio podruma koji je otvoren za javnost je ozbiljna "šminka". Primjerice, prostorom koji možete zakupiti za privatni wine tasting dominira masivni stol s kojeg vam lijevo puca pogled na impozantnu arhivu vina, a s desne strane na male drvene bačve koje su odijeljene staklenom stijenom.
Zamislite samo da u golemoj kožnoj fotelji guštate u vinskom nektaru starom 15 godina savršene strukture i povremeno si vrijeme prikratite najboljim istarskim pršutom, sirevima ili kojekakvim tapasima koje samo za vas spremaju Meneghettijevi chefovi na čelu s iskusnim Damirom Pejčinovićem. Sve to možete obilno zaliti Meneghettijevim uljima koja iz godine u godinu potvrđuju svoju kvalitetu brojnim nagradama na natjecanjima. A tek praline? Minijaturna čokoladna blaga koja također proizvode u kući oslikana su poput umjetničkih djela. Osim impozantne vinarije, otvaraju i novu kušaonicu. Radi se o posebnom objektu jednako atraktivnog interijera i eksterijera. Možete zasjesti na terasi, lijeno vrtjeti vino u čaši i promatrati zalazak sunca koje nestaje iza drveća. Ovdje je lako zaboraviti na vrijeme i prostor. Ipak, nije nužno da imate velik broj nula na računu. Istina, ovdje možete dobiti vrlo vjerojatno sve što vam padne na um i to ima svoju cijenu, ali ništa vas ne sprečava da dođete na čašu ili bocu vina jer i tako možete kući ponijeti fenomenalno iskustvo koje ćete prepričavati danima. Preduvjet je da prije dolaska ovamo čvrsto odlučite uživati u životu.
No, to nisu sve novosti koje stižu iz kuće Meneghetti.
"Upravo krećemo saditi novi vinograd", priča nam Miroslav dok sjedimo na terasi i upijamo prvo proljetno sunce. "Godinama sam razmišljao koji je moj put kad je riječ o malvaziji. Pomislio sam kako ne mogu konkurirati kvantitetom, pa sam se odlučio za kvalitetu."
Može zazvučati kao izlizana fraza, ali taj sud traje sve dok ne čujete ostatak priče. Naime, 2011. Meneghetti je započeo "Projekt Malvazija" iza kojeg uz Miroslava stoje njegovi dugogodišnji suradnici Walter Filiputti i Damir Bosak s ciljem predstavljanja različitih interpretacija ove sorte. Trenutno rade četiri različite etikete: Meneghetti Malvaziju Istarsku, Kuća Glavić Malvasiju Dubrovačku od malvasije iz Konavala, Meneghetti Malvaziju Black label te Meneghetti Moni Emvasis. Posljednja, peta varijacija na temu malvazije bit će kruna spomenutog projekta.
"U jednom vinogradu zasadit ćemo 39 različitih vrsta malvazije, a radni naziv vinograda, a kasnije možda i vina, bit će Mare Nostrum kao hommage području Mediterana kojeg je i Istra dio. To je jedinstven primjer u svijetu da imate u jednom vinogradu zasađene sve malvazije Mediterana. Sadnja počinje kroz dvadesetak dana, a prvo vino trebalo bi izaći kroz tri do četiri godine."
Koliko nam je poznato, zasad ne postoji impozantnija zbirka malvazije u jednom vinogradu na svijetu. Meneghetti bi tako trebao biti prvi i jedini koji posjeduje takav vinograd i radi tako jedinstveno vino. Malvazija je vinska sorta koju možete pronaći u mnogim mediteranskim zemljama tako da sadnice dolaze i iz Španjolske, Francuske, Portugala, Italije, točnije s područja Sardinije, Lipara, Chiantija, Puglie, ali i Njemačke. Vinograd se prostire na 1,3 hektara površine.
Istraživanja su potvrdila kako sve te malvazije na Mediteranu daju različita vina jer su i sorte loza drugačije, ali su kroz povijest zadržale zajednički naziv malvazija. Bit će zanimljivo vidjeti kakvo će se vino u konačnici dobiti. Sudeći po vinima koja redovno izlaze iz Meneghettijeva podruma, prognoziramo svijetlu budućnost.