Kada smo lani na Facebook stavili oglas o prodaji našeg ekološkog meda, javilo se nekoliko nepoznatih ljudi koji su ostavljali posprdne i uvredljive komentare: "Ma kakav ekološki med, što izmišljate, to ne postoji" ili "Što varate ljude". Kako sam u ekološkom pčelarstvu već 12 godina, dosadilo mi je objašnjavati kao da se pravdam zbog pokušaja da zdrav proizvod napravim još zdravijim. Ti komentari su me toliko ražestili da sam rekao sinu Marinu neka nađe najpoznatije svjetsko natjecanje kvalitete medova pa da vidimo kakav je naš med. On je na internetu otkrio da se u Bariju u Italiji održava najpoznatije svjetsko ocjenjivanje ekološkog i konvencionalnog meda Biolmiel. Početkom prosinca poslao sam u paketu tri teglice svog bagremova meda, uplatio kotizaciju i čekao rezultate. Kad sam već zaboravio na natjecanje, 27. prosinca, došao je mail iz Italije. Mislio sam da su me diskvalificirali jer sam dobio obavijest da se jedna teglica razbila u transportu. Kako sam slab sa stranim jezicima, rekao sam sinu Dariju da mi prevede sadržaj obavijesti i imao sam što čuti:
- Dragec, ne samo da si dobio zlato, nego je tvoj med proglašen najboljim ekološkim medom na svijetu - rekao mi je Dario. U nevjerici sam se uhvatio za glavu, evo, još ni danas ne mogu vjerovati što se dogodilo, a samo sam htio začepiti gubicu tim zlonamjernicima koji su omalovažavali moj trud.
Tu pomalo filmsku priču ispripovijedao nam je u svom domu u Popovači proizvođač meda Dragutin Keser, 63-godišnji medicinski tehničar sa 44-godišnjim radim stažom u popovačkoj bolnici.
U nestrpljivom očekivanju službenog certifikata ponosno nam pokazuje obavijest koju je dobio iz Barija, gdje je na natjecanju APIMIEL 2022., najuglednijem svjetskom ocjenjivanju proizvođača meda, sudjelovalo više od 220 medova, od čega 85 talijanskih i 140 iz ostalih europskih zemalja.
Najboljim poliflornim medom proglašeni je talijanski, od monoflornih (od cvata jedne biljne vrste) prvo mjesto osvojio je bagremov med OPG Keser, drugi je grčki med od majčine dušice "Amorgiano Honey", a treći bagrem slovenskog pčelara Andreja Rojsa.
Naravno, certifikat će taj marljivi pčelar staviti na teglicu bagremova meda gdje su već istaknute hrvatske i europske ekološke markice. Snaha Anita dizajnirala je lijepu etiketu i poklopac, mlađi sin Dario zadužen je za marketing. U obiteljskom poslu pomažu supruga Ivanka i sin Dario.
- Trenutačno su cijene ekološkog meda od 15 do 20 eura, a kad dobijem certifikat, nagrađeni bagrem u teglici od 900 ml stajat će 25 eura. U Hrvatskoj ima desetak pčelara koji rade ekološki med. Da se razumijemo, mnogi pčelari koji rade konvencionalni med imaju istu kvalitetu kao i ja, jer i oni paze da im pčele ne idu u pašu gdje ima GM nasada, gdje se tretira pesticidima, i ne koriste antibiotike u liječenju pčela - kaže nam Dragutin.
Pitamo ga koje su glavne razlike ekološke od konvencionalne proizvodnje meda. Za eko med pravila su da se nove košnice oboje ekološkom bojom, a satna osnova umjesto voska, mora biti inox žica. Pčele se u liječenju ne smiju tretirati sintetiziranim, nego ekološkim sredstvima poput mravlje, oksalne ili mliječne kiseline, a treba paziti i na izbor paše. Treba izbjegavati industrijsku pašu, poput suncokreta i uljane repice koje ratari prskaju, najbolje su prirodne paše, poput bagrema, lipe, kestena, livade.
OPG Keser ukupno ima 150 košnica, a po košnici u najboljim godinama dobije i do 70 kilograma meda. Ima, dakako, godina kad vremenske nepogode ostave prazne košnice pa treba paziti gdje je ispaša. Dragutin 60 košnica ima nedaleko od Popovače, na lokaciji Kamenica, na južnim obroncima Moslavačke gore, tik uz bogato lovište koje je godinama koristila obitelj Todorić.
Njegove sive pčele (apis mellifera carnica) na pašu u potragu za lipom, bagremom, kestenom, livadom i amorfom (biljka bagremac) idu i u Banovinu i Lonjsko polje. Lani je na jednoj ispaši u lipnju doživio pravu katastrofu kada mu se iz nepoznatog razloga zapalio kamion s košnicama. Osim tapšanja po ramenima i riječi utjehe, nitko mu nije pomogao da prebrodi gubitak, ali to ga nije omelo da se nastavi baviti tim hobijem koji mu je, kaže, bio želja od djetinjstva.
Pčelarstvom se počeo baviti 2004. godine na nagovor profesora Florijana Kostrića koji mu je savjetovao da krene s 4-5 košnica, a on je, kaže, odmah krenuo s 96. Na ekološku proizvodnju odlučio se 2008. na nagovor Željka Duhačeka, a sada je član pčelarske udruge Lipa iz Popovače, čiji mu je predsjednik Drago Plaščar, kao i predsjednik HPS Dražen Kocet, odmah čestitao na uspjehu u Italiji.
Njegova nagrada proslavljena je na nedavnoj godišnjoj skupštini na kojoj je bila i Marijana Petir, predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu, koju Keser hvali kako je pomagala moslavačkim pčelarima davanjem 100 kuna po košnici kad je radila u Županiji. Na skupštini se polemiziralo i o problemima koje domaći pčelari imaju s nelojalnom konkurencijom koja uvozi kineski med i miješa ga s domaćim. Poznati problem muči cijelu EU zbog deklariranja meda po kojem je dovoljno staviti jedan posto domaćeg i 99 posto stranog i eto ti deklaracije "EU i non EU".
- Taj uvozni lobi je jak i kod nas, prodaju se svakakve mješavine sumnjive kvalitete. Ne pomogne li proizvođačima meda država, džaba meni sva zlata i priznanja. Svi imaju neke omotnice iz europskih fondova, a mi ne možemo ni konkurirati za mjeru 4.1.1. kojom bismo napravili minimalne tehničke uvjete za proizvodnju. Zašto, recimo, meni država ne pomogne da u svojoj prodaji na kućnom pragu sagradim kušaonu, skladište, vrcaonu, kupim novi kombi, kao što to imaju vinari, mljekari. Zašto se to može u Sloveniji, a kod nas ne - pita se Dragutin na rastanku i pokazuje garažu u kojoj su natiskani strojevi za proizvodnju meda.
Za utjehu, prepričavamo mu dogodovštinu o susretu s legendom slovenskog medarstva dr. Peterom Kapšom kojeg smo posjetili kada je izdavačka kuća Geromar 2014. godine objavila vrijednu knjigu "Apiterapija - Liječenje pčelinjim proizvodima".
Nakon što smo obavili taj zanimljivi i iscrpni razgovor, doktor Kapš nas je upitao:
- Zanima li vas još što o apiterapiji?
Urednik knjige Mladen Gerovac i naš poznati pčelar i apiterapeut Ivo Bačlija pogledali su prema meni.
- Doktore, nas sada najviše zanima napiterapija - rekao sam i susret je na obostrano zadovoljstvo okončan u prvoj gostilni na Laškom pivu.
Tamo smo, dakle prije osam godina, doznali da slovenski pčelari imaju ono što naši danas mogu samo sanjati. A opet, eto, njihov je bagrem na Apimielu 2022. na trećem mjesto, a naš je najbolji. Makar i iz garaže.