Roberta Metsola, predsjednica Europskog parlamenta, ovih je dana boravila u službenom posjetu Hrvatskoj, a u Zagreb je stigla na poziv svog kolege Gordana Jandrokovića s kojim se u studenom prošle godine sastala u Strasbourgu. Sa simpatičnom i vedrom Maltežankom imali smo prilike porazgovarati o aktualnostima nakon što je u Saboru održala govor u kojem je hrvatsko članstvo u EU nazvala "primjerom uspješne priče".
Kako ocjenjujete naše prvo desetljeće u obitelji europskih zemalja?
- Prvo i najosnovnije, smatram da bi Hrvatska trebala biti ponosna na ogromnu transformaciju kroz koju je prošla proteklih deset godina. Bili ste prva zemlja koja je samostalno ušla u EU, što znači da ste kroz cijeli put pristupnih pregovora prolazili sami.
Također, ni jedna zemlja do sada nije na isti dan ušla u Schengen i usvojila euro. Vaš put nije bio lagan, ali ciljevi koje ste postigli su impresivni i veliki su uspjeh vaše vlade. No, uvijek kada me netko pita postoji li mjesta za napredak odgovaram potvrdno, jer ljestvicu uvijek treba nastaviti dizati. Upravo zato Europski parlament svakoj članici ukazuje na prostor za napredak i daje posebna izvješća vladavine prava. Imam povjerenja u Hrvatsku da će nastaviti rasti na tome putu.
Postoje li lekcije iz hrvatskog pristupnog puta koje bi zemlje u čekaonici, osobito one u regiji, mogle primijeniti na svojem putu za punopravno članstvo u EU?
- Zapadni Balkan dobio je na geostrateškoj važnosti početkom ruske agresije na Ukrajinu. Zemlje poput Hrvatske ukazuju EU da u svome susjedstvu imaju države koje već godinama strpljivo čekaju da se priključe Uniji i traže objašnjenje zašto je tome tako. Trebali bismo se osloniti na Hrvatsku da nam kao posljednja pridružena članica pomogne identificirati izazove i pronaći eventualna rješenja. U tom kontekstu imam potpuno povjerenje u vladu Andreja Plenkovića koji će to uspješno napraviti kako na razini Europskoga vijeća, tako i u kontekstu šireg formata susjedstva Europske unije.
EP je na posljednjoj plenarnoj sjednici usvojio rezoluciju kojom apelira na NATO da ubrza pristupni proces Ukrajini za članstvo, no u tom se dokumentu ne spominje status pristupnih pregovora za članstvo u EU. Treba li Ukrajini, s obzirom na situaciju, biti dan prioritet za članstvo u EU? Ako da, što to znači za zemlje u regiji koje su već desetljećima u čekaonici? Može li se EU nakon toliko duge pauze širenja, širiti na više strana istovremeno?
EP je u prethodnim dokumentima dao punu podršku Kijevu da započne pristupne pregovore već ove godine. Što se tiče brzine pristupnih pregovora, ne bih voljela nagađati rokove. Štoviše, mislim da je upravo u tome bio i najveći problem u prošlosti jer je zbog nerealno postavljenih rokova dolazilo do razočaranja i frustracija. EU nije samo trgovinski blok, već perspektivnim članicama nudi i sigurnost te određeni set vrijednosti. Ukoliko zemlji kojoj smo obećali članstvo to obećanje prekršimo, mogli bismo je zauvijek izgubiti, što si u trenutnim geopolitičkim okolnostima ne možemo priuštiti.
Ono što mogu reći je da smo impresionirani brzinom kojom se Ukrajina prilagođava europskoj pravnoj stečevini i preporukama Komisije. Isto možemo reći i za Moldaviju. Države Zapadnog Balkana, pak, drugačijom brzinom ispunjavaju kriterije. Na nama je da njihovu brzinu prilagodimo našoj brzini. Najvažnije, nakon što su zadovoljene sve pravne i tehničke prepreke, ne smijemo se sakriti iza provizornih izgovora kako bismo sakrili nedostatak političke volje. U tom se kontekstu prvenstveno referiram na pitanje Rumunjske i Bugarske te njihovo (ne)pristupanje Schengenu.
Izbori za EU su iza ugla. Prošloga puta postojao je vrlo realna bojazan od euroskeptičnog vala. Mnogo toga se dogodilo od prošlih izbora; Brexit, pandemija i rat u Ukrajini. Iz ove perspektive djeluje kao da je EU ujedinjena kao nikada prije, a onda nas iznenade rezultati izbora u Španjolskoj, Finskoj (...) Promiče li nam puls naroda? Trebamo li i ovaj put zazirati od jačanja euroskeptika i radikalnih struja?
- Konstruktivni europski centar je snažan i ostat će takav upravo zato što smo se proteklih godina naučili efikasno suprotstaviti tom euroskeptičnom narativu. Izazovi koje ste bili istaknuli imali su svojevrsni kohezivni element u EU zato što smo hitno morali pronaći način da odgovorimo na ugroze bez presedana. Prije 2019. smo si mogli priuštiti administrativne peripetije koje su nam mjesecima onemogućavale da pronađemo konstruktivno rješenje, zbog čega su kritičari likovali.
No, krize su nas prisilile na jedinstvo, suradnju i brz te efikasan odgovor. Dokazavši da možemo, ušutkali smo narativ koji je prošlog izbornog ciklusa bio problematičan. Kada je došlo do Brexita, postojala je bojazan da će tim putem krenuti i druge članice EU, no to se nije dogodilo. Naprotiv! Ne bih vlade naših članica automatski ocjenjivala samo i isključivo po strankama koje su im partneri u koaliciji, jer postoji prostora za efikasnu suradnju.
Najbolji primjer tome upravo je Finska čiji je novi premijer, član EPP-a i veliki eurofil, u koaliciji s euroskeptičnom strankom, ali njegova vlada ostaje proeuropska. Ono što me ovoga puta ponajviše brine, i što se nije moglo predvidjeti u prošlom izbornom ciklusu, je anti-ukrajinski sentiment kod pojedinih europskih političkih opcija.