Mislav Karoglan (40) ući će u povijest Hajduka kao trener koji je na neki način smijenjen - prema formalno nije, nego mu samo nije produžen ugovor - a da u 10 utakmica nije upisao poraz. Podatak koji već na prvu zvuči neobično.
Karoglan je u Hajduku vodio osam prvenstvenih i dvije Kup utakmice. U Kupu je Hajduk pobijedio Mladost Ždralove 2:0, te Tehničar 1974 5:1. U prvenstvu je slavio u pet utakmica, a tri je puta remizirao (Rijeka 1:0, Varaždin 2:1, Gorica 1:0 i 3:1, Dinamo 1:1, Lokomotiva 2:2, Osijek 3:1, S. Belupo 2:2). Karoglan je potpisao ukupno gol-razliku 22:9.
Karoglanov je rezultat bio - vrlo dobar. Posebno kada znamo da je bio pomoćni trener smijenjenog Valdasa Dambrauskasa, a nema puno slučajeva u kojima pomoćni trener - koji k tome nema samostalnog radnog iskustva - uspijeva napraviti iskorak u odnosu na trenera kojem je asistirao. Karoglan je to napravio i zato zaslužuje sve čestitke.
Rekli smo da mu je rezultat bio vrlo dobar, a bio bi odličan da mu se nisu dogodila dva vezana gostovanja na kojima je njegova momčad ispuštala vodstvo od 2:0. I to mu se dogodilo u Kranjčevićevoj protiv Lokomotive, te u Koprivnici protiv S. Belupa. Momčad koja se bori za naslov prvaka ne bi smjela ispuštati tako opipljive prednosti u utakmicama protiv suparnika koji su kvalitetom značajno slabiji.
Nije, međutim, Karoglan morao otići s klupe Hajduka zbog ta dva remija. I da je pobijedio u Koprivnici i Kranjčevićevoj vjerojatno bi ga čekala ista sudbina. Ne zato što ga Lukša Jakobušić nije doživio kao trenera za Hajduk - dapače, u nekoliko je prigoda o Karoglanu govorio iznimno pozitivno - nego zato što je Jakobušićev izbor bio Ivan Leko. Predsjednik je na klupi želio mladog, ali europski dokazanog trenera, hajdukovca od glave do pete, stratega koji danonoćno živi nogomet, autoriteta koji drži gard tko god bio s druge strane. Leko je sve što je Jakobušić tražio od prvog dana dolaska na Poljud.
Karoglan je mlad, kažu iznimno ambiciozan, hrabar, hajdukovac od glave do pete, svake sekunde u nogometu... Međutim, nije dokazan ni na HNL razini, a kamoli u europskim okvirima. Leko je bio prvak Belgije, vodio je utakmice u Ligi prvaka, a Karoglan ima 10 samostalnih trenerskih utakmicama u nogama. Ovih na Poljudu. Stoga je neupitno da se Karoglan u mnogim situacijama tek učio trenerskom poslu, a ovaj Hajduk nije slagan da bi bilo koga školovao, nego da bi osvajao trofeje. Premda je Karoglanovo školovanje imalo gotovo pa vertikalni uspon.
Karoglana je posebno volio Marko Livaja, što je bio veliki plus za trenera. Livaja nije samo najbolji igrač Hajduka, on je taj koji diktira odnose u svlačionici, te kojeg je tijekom karijere vodilo pregršt trenera. Livaju teško može itko prevariti, a u Karoglanu je odmah vidio trenera s odličnom perspektivom.
Karoglan za sada ostaje na Poljudu, ali ne u stožeru Ivana Leke. Što je i normalno, jer je u 10 utakmica pokazao da je spreman nositi se s teretom prvog trenera kluba kakav je Hajduk i nema smisla vraćati se u ulogu asistenta. Vidjet ćemo što će vrijeme donijeti, ali Mislav Karoglan se u svojih 10 utakmica nametnuo kao trener kojeg će klubovi pozorno razmatrati kao mogućeg kandidata za njihovu klupu.
Hoće li i kada dobiti novu priliku na Poljudu ovisit će samo o njemu i rezultatima koje će ostvarivati u budućnosti. Trag koji je ostavio iza sebe je vrlo dobar i to je vrijednost koja se neće izbrisati. U nekim drugim okolnostima vodio bi Hajduk i u proljetnom dijelu prvenstva. I malo tko bi mislio da to ne zaslužuje...