Utakmicom Superkupa, između Dinama i Hajduka, u subotu (Maksimir, 20.00) počinje nova nogometna sezona. Promicatelji ovog natjecanja (govorimo de facto o jednoj utakmici) sugeriraju da dvoboj prvaka i osvajača Kupa predstavlja najbolju uvertiru u nadolazeću sezonu.
Koliko je Dinamo moćan?
No, ako instituciji Superkupa oduzmemo slatkorječivi marketing, dolazimo do nimalo afirmativne spoznaje: radi se o besmislenom natjecanju koje malo koga zanima. Da bismo argumentirali rečeno, dovoljno je primijetiti da se susret Superkupa iz 2020. nikada nije odigrao jer klubovi - Dinamo i Rijeka - do danas nisu pronašli slobodni termin!? Također, HNS nikada nije objasnio spomenuti fenomen, iako funkciju dopredsjednika (Mišković) obnaša jedan od čelnika tih klubova.
Superkupu ne pomažu čak ni medijska bodrenja u smislu "Dinamo i Hajduk će spoznati vlastito stanje uoči početka prvenstva". Igor Bišćan i Ivan Leko mogu detektirati jedino trenutačnu formu prije starta sezone i konkretnijih obveza. Iako će i taj dojam biti hendikepiran jer Splićani će u Maksimiru nastupiti bez svoga najboljeg igrača Livaje.
Poglavito za Dinamo subotnji sraz s Hajdukom sasvim je nebitna utakmica. Vektori Dinamovih ambicija unaprijed su zadani. Utakmica Superkupa neće značajnije utjecati na definiranje konačnih ciljeva. Ostaje jedino pitanje strategije njihova ostvarenja.
Uefa je potvrdila reorganizaciju vlastitih natjecanja od sezone 2024./25. Za Dinamo je najzanimljivije redefiniranje Lige prvaka u jedinstveno natjecanje s 36 klubova. Svakom je sudioniku zajamčeno odigravanje osam utakmica, četiri doma i četiri u gostima. Taj model omogućit će i tzv. malim klubovima već šanse za druženje s "velikim dečkima" i čašćenje za "bogatom trpezom".
Fundamentalno je, međutim, pitanje: koliko je aktualni Dinamo respektabilan i moćan da u sljedećoj sezoni ostvari spomenute ciljeve? To, dakako, podrazumijeva i osviještenost - a posljedično i odgovornost - ljudi koji vode klub da shvate kako je naredna sezona prijelomna za Dinamovu budućnost. Nikakvi statuti ni skupštine neće spasiti klub ako "modri" na terenu ne ostvare ambicije. U aktualnoj je situaciji čak i gradnja stadiona drugorazredna, gotovo irelevantna tema. Iz rakursa važnosti naredne sezone trebalo bi tretirati i aktualni prijelazni rok. Navijački poklič "Nema predaje" valjalo bi parafrazirati i istaknuti svim potencijalnim kupcima maksimirskih eksponata: "Nema prodaje"! Štoviše, trebalo bi udovoljiti vapaju trenera Bišćana i osnažiti momčad s dvojicom, trojicom igrača. Tu se pojavljuje i problem revizije ugovora igračima koji ulaze u posljednju godinu obveze. To su ponajprije Dominik Livaković i Bruno Petković.
Zamjene je teško naći
S poslovnog aspekta bilo bi najuputnije kroz njihove transfere namaknuti nužna sredstva za financijsko servisiranje krucijalne sezone. No, možda bi se u konačnici pokazalo isplativijom solucijom da oba senatora ostanu još jednu sezonu, a onda bez odštete napuste Dinamo (ako ne žele produljiti ugovor). Objektivno, Dinamo će teško za njih pronaći adekvatna zamjenska rješenja. Naročito će to biti delikatno na tržištima gdje maksimirski skauti operiraju (poput francuske Druge lige). Naravno da će dežurni dušebrižnici (kojih u Maksimiru nikada nije nedostajalo) pitati: "A ko bu sve to platil?" Poglavito u situaciji kada se klub (zbog prekomjernog gomilanja igrača) bori sa solventnošću. Tijekom turbulentne povijesti Dinamo je bio i u kudikamo dramatičnijim (gotovo bezizlaznim) financijskim situacijama od trenutačne. No, tadašnji su čelnici pronašli načine za egzistencijalno izbavljenje. Naspram tih traumatičnih razdoblja Dinamo je danas u poprilično komfornoj situaciji. Od Uefine verzije Superlige dijeli ga samo godinu dana i naizgled realna mogućnost da u njoj zaigra.