Dugo će na Kajzerici pamtiti gostovanje u Rudešu. Sve su, naime, nogometaši Lokomotive imali u svojim rukama, vodili su 3:0, imali su osam minuta prije kraja i kazneni udarac za 4:1, no domaći vratar Marković “pročitao” je Čopa i obranio je njegov udarac s bijele točke. I uslijedilo je “ludih” desetak završnih minuta, u kojima je Rudeš kreirao rezultatsko čudo i s još dva postignuta pogotka dohvatio je remi, bio je to prvi Rudešov osvojeni bod na vlastitom igralištu u pet odigranih utakmica.
Konačnih 3:3 unijelo je razočaranje, ogorčenje, ali i jad u svlačionicu Lokosa. Malo su kad nekoga tako nadigrali kao Rudešane u prvom dijelu, zabili su tri gola, a mogli su još toliko. Domaćin kao da nije došao na utakmicu u tih prvih 45 minuta i činilo se da će nakon 3:0 vodstva Lokosa drugo poluvrijeme zapravo biti formalnost.
Međutim, nogomet nerijetko piše neobične priče, jedna od takvih ispisana je u subotu i u Rudešu. Pa iako se nije previše toga promijenilo u načinu igre u nastavku, iako je Lokomotiva i dalje dominirala i bila bolji i opasniji suparnik (ukupno su udarci na vrata bili 22:10 za Lokose, u okvir gola 8:5), nije uspjela još jednim pogotkom “zapečatiti” utakmicu. I uporni su se Rudešani vratili u igru, znali su iskoristiti pogreške gostiju i njihovu osvojenom bodu nema nikakve zamjerke. A Lokosi nisu napravili ono što trebali i morali napraviti i to je razlog turobnom raspoloženju na Kajzerici.
Izostanak šefa obrane Lokomotive, Jona Mersinaja, bio je nerješiv problem za trenera gostiju, Silvija Čabraju. Od ranije nema ni ozlijeđenog Kalaice, pa Čabraja iz utakmice u utakmicu “krpa” jednu stopersku poziciju. A u subotu je morao “pokrpati” obje. Pokušao je to učiniti s Bubanjom i Leovcem, no nije dobro ispalo. Leovac nije briljirao, ali nije ni zakazao, za razliku od Bubanje...
Zanimljivo je to, Bubanja je iz nikšićke Sutjeske na Kajzericu došao baš kao srednji branič, međutim igrački se afirmirao na poziciji zadnjeg veznog, Čabraja mu je pronašao mjesto na kojem je bolji i korisniji za momčad. Sad je, silom (ne)prilika, morao biti stoper i to je loše izgledalo. Kasnio je u izlasku na zaleđe uoči prvoga gola Rudeša, a kod drugoga je pogotka prilikom udarca iz kuta Rudeša, ostavio igrača kojeg je trebao čuvati (Mrčela), potom je i loše procijenio let lopte, preletjela ga je i usamljeni je Mrčela s pet metara glavom zakucao loptu u mrežu.
Sve bi, istina, bilo drukčije da je Čop iskoristio kazneni udarac u 82. minuti nakon prekršaja na Mudražiji, tada bi Lokomotiva povela 4:1. Ali, Čop nije zabio i Markovićeva je obrana podarila “krila” Rudešu. No, teško se može Čopu bilo što zamjeriti – do tada je, naime, režirao visoko vodstvo Lokosa, bio je dvostruki strijelac i asistent Mariću za pogodak. Međutim, i to je bilo premalo za osvajanje sva tri boda...