Nema kalkulacija, hrvatska reprezentacija u ponedjeljak mora zaraditi sva tri boda u Leipzigu, inače će Vatreni rezervirati avionsku kartu ranije no što su se nadali. Utakmica s Italijom bitka je za sve ili ništa, donosimo 10 ključnih faktora za meč istine.
1. Otvoren razgovor
Izbornik bi trebao obaviti otvoren, pošten i zasigurno težak razgovor sa senatorima reprezentacije. Tražiti mišljenje što učiniti za Italiju je logika i zbog njihova iskustva, ali treba izbornik izreći i svoje stavove. Pogotovo za status onih koji nisu u odgovarajućoj formi. U epilogu tog sučeljavanja ključno je spoznati ispravan stav tko realno može, tko ne može, odnosno, što je realno moguće učiniti protiv Italije i naposljetku kako se može promijeniti negativnu natjecateljsku dinamiku ovog vatrenog Eura.
2. Logika strukture
Dalić bi trebao proanalizirati i svoje pristupe te sam sa sobom raščistiti ono što je, svakako za njega, najkompliciranije. To je, naravno, odluka hoće li protiv Italije odabrati bitku za preživljavanje na Euru sa svojim dugogodišnjim "pretorijancima" i prepustiti "veliku promjenu" nakon Eura. Ili će umanjene šanse protiv Italije iskoristiti da s kadrom perspektive krene njihovim skupljanjem prvih iskustava na Euru. Što god odlučio Dalić, zamjerit će se nekome, ali najvažnije je da mu odluka bude stručno logična, a ne emotivna i da se nekome svidi.
3. Mobilizacija grupe
Dok god postoji šansa za ostvarenje natjecateljskog cilja, za to se treba žestoko boriti. Hrvatska pobjedom protiv Italije nije sigurna u prolaz, ali ima velike izglede. U iduća 4 dana igrači bi se trebali mobilizirati do maksimuma, otvoreno porazgovarati o situaciji u kojoj su se zatekli, ali i o mogućnostima koje postoje da se ona pozitivno promijeni. Poslije remija s Albanijom dalo se nazrijeti "potonuće" atmosfere ali, ponavljamo, dok ima nade treba pokazati prkosni gard i učiniti sve da se dinamika turnira Hrvatske promijeni.
4. Taktička ideja
U suštini Hrvatska pod Dalićem od prvog dana igra istovrsni nogomet. Posjed, kombinatorika, traženje prilike za završni pas, odnosno, stvaranje prilike za pogodak. Hrvatska zapravo ne može igrati drugačije jer strukturom kadra nema alternative za bitno drugačije stilove igre. Uostalom, ne bi trebalo ni mijenjati ono što je bilo uspješno, a što je i prepoznatljivost HR nogometa. Ono što se može, i mora učiniti, to je imati alternativni plan ako osnovni ne funkcionira, kao i hrabrost da se u vatru zbog toga gurnu mlađi igrači, koji (barem) donose novu energiju.
5. Obrambeno fiksiranje
Obrana je linija momčadi koja najviše mora biti uigrana, homogena i kompaktna. Da bi se to dogodilo, nužno je odrediti koja je četvorka udarna i njenu igru pripremati onako kako najviše odgovora njihovim potencijalima. Tri promjene u četiri mjesta u odnosu na Španjolsku odaje da ta linija i ne može ostvariti uigranost i kompaktnost. Izbor protiv najjačih (Španjolaca) logično bi bilo tretirati najjačim. Zato nije mudro da se Dalić odlučio ostaviti u toj liniji samo Šutala i, uvjetno rečeno, Gvardiola, koji je mijenjao poziciju. Propusti obrane potvrđuju da nije bilo logike u tim promjenama.
6. Fizikalije kao alat tehnici
Dok su Brozović, Modrić i Perišić bili u trkačkoj (motoričkoj) moći, svojevrsni "tiki-taka" stil Vatrenih mogao je funkcionirati dobro. Kad fizikalije "padnu", onda se i tehničke vrijednosti, kojih ima u našoj reprezentaciji dovoljno, teže iskazuju. Mario Pašalić (pogotovo), Martin Erlić, Luka Ivanušec, Martin Baturina, Marco Pašalić, pet su igrača koji su fizički moćni(ji) i finiširali su sezonu u dobroj formi. Dati više prostora tim igračima bilo bi logično. Nije stvar postaviti ih sve u sljedećoj utakmici, nego imati vjere kad ih se već zove te involvirati u procese momčadi, a ne tretirati ih "putnicima".
7. Pročitati Italiju
Azzurri su u porastu moći. Luciano Spalletti preuzeo je momčad prije 9 mjeseci i 11 utakmica. Nazire se njegov stil i taktički pristup. Stožer Vatrenih mora dobro analizirati plusove i minuse Azzurra, i u opciji 4-2-3-1, ali i sve korištenijoj 3-4-2-1. I temeljem te analize trebat će slagati kadar. Bitna je odrednica da Hrvatska mora pobijediti, Italija ne mora. Vjerojatno zato se očekuje drugi sustav, koji se pretvara u obrambeni blok 5-3-2. Dalić treba imati opciju na postavljenu obranu, ali i na visoki presing Italije, kao što treba rješenje kako probiti blok Azzurra i obraniti se od njihovih brzanaca između linija.
8. Iskustvo iz Italije
Važan je pokazatelj unutar kadra Hrvatske kako je čak deset igrača imalo ili ima iskustvo igranja u talijanskom nogometu. Aktualni akteri, Erlić, Pongračić, Mario Pašalić, uživaju veliki respekt u Serie A. Oni jako dobro znaju i kako igraju aktualni Azzurri te u tom smislu mogu štošta kazati u pripremi utakmice, ali i u njenoj provedbi. Uz to, Ivan Perišić i Marcelo Brozović jako dobro poznaju iz svog iskustva (Inter) kakve su taktičke ideje i zahtjevi Luciana Spallettija. U širem spektru korisnih informacija, izborniku Daliću i stožeru bi trebalo biti lakše složiti svoju strategiju.
9. Sindrom mijena
U Hrvatskoj je tako... Kad se pobjeđuje, sve je krasno i svi trebaju ostati dio pobjednika. Kad se izgubi, odmah sve treba mijenjati, maknuti "starije" i gurati mlade. Jer, kao, bolje je izgubiti s njima nego sa starijima. Nema boljeg i lošijeg gubitka, poraz je poraz. Kao što je loša opcija gurnuti mlade nespremne i u većem broju, bez iskusnijih igrača, te ih prepustiti bitci s iskusnijim i prekaljenijim suparnikom. Mlađi igrači su potreba, no požurivanje povećava rizik od padanja. Uz to, mora biti i pokrića u učinku u klubu te u reprezentaciji za promociju, a ne da ključni argument bude "ionako ne može gore".
10. Dostojanstveno, kako god bude
Nazire se da je ovo finiš velike "generacije". Svakoj eri, uspješnoj ili neuspješnoj, dođe kraj. Hrvatska taj neizbježan proces, upravo zbog veličine djela kojeg se postiglo u tzv. Modrićevoj eri, uz izbornika Dalića, treba proživjeti dostojanstveno i zaključiti ovaj turnir, koliko god još opstane na njemu, decentno u svakom smislu. Kao što šira javnost treba zatomiti trenutno natjecateljsko zadovoljstvo kad se ispadne te prihvatiti spoznaju da je velikoj priči uslijedilo završno poglavlje. Akteri svojevrsnog remek djela zaslužuju decentan okvir procesa prirodnog zaključenja svoje vatrene misije.