Albanci su vodili, nismo vidjeli izlaz, izgledalo je nikako nećemo zabiti gol, da se igra još deset utakmica. U tim trenucima, ne da se hvalimo, ali dobro smo prognozirali. Ako netko može zabiti, onda će to biti - Andrej Kramarić.
I metnuo ga je Krama. Bio je inicijator preokreta koji nam na kraju nije donio pobjedu, ali bez njegovog gola, sigurni smo da ne bismo uzeli niti taj mršavi bod. Bio mu je to 29. gol za reprezentaciju. Stvarno se nadamo da će protiv Talijana u ponedjeljak zabiti i taj okrugli trideseti... Kramarić nam izgleda kao jedini naš igrač koji može probušiti tuđe mreže. Dalić stalno mijenja špice, malo je Budimir, malo je Petković, traži idealnog, a Kramarić zabija važne golove. I nije uopće bitno na kojoj poziciji uđe u utakmicu, kako ga se tretira, njegov nos za gol uvijek dođe do izražaja.
A nekako nam se svih ovih godina činilo da je podcijenjen, da je uvijek pod nekakvim upitnikom, uvijek su mu se gledali promašaji, spočitavalo da je sebičan, da ne bi dodao loptu suigraču u boljoj poziciji da ga stave pod muke. Ali ako ćemo parafrazirati refren jedne pjesme, i u dobru i zlu, Kramarić će uvijek biti tu. Ili još bolje, tamo gdje treba. Mnogo puta čovjek odluke.
Jedino ga cijene Nijemci
Bez obzira na sve što je ponudio za nacionalnu vrstu svih ovih godina, koliko god važnih golova postigao, u javnosti, ali u nacionalnoj vrsti imao je malo kredita. Ako ga je uopće imao. Jednom je bio omiljen u nogometnom narodu, drugi puta nije. Sad kad opet tražimo napadača za Italiju, raspravljamo o tome hoće li u špici igrati Budimir ili Petković, imamo njega, čovjeka koji je zapravo napadač, napadač golgeter. Sjetite se prve Dalićeve utakmice, one u Kijevu 2017. godine, dva Kramarićeva pogotka odvela su Hrvatsku u dodatne kvalifikacije za SP u Rusiji.
Na tom je Mundijalu, pak, zabio pogodak Rusima za 1:1 i povratak u utakmicu. Sjetite se borbe za ostanak u prvoj skupini Lige nacija, Švedskoj je za pobjedu zabio - Krama. Ili vratite film unazad, Hrvatskoj prijetila blamaža u kvalifikacijama, remi s Azerbajdžanom u Zagrebu, Ukazao se tko? Za pobjedu je zabio - Kramarić. Gubili smo u Kataru od Kanade, i da, evo opet njega. Zabio je za 1:1. Uostalom, za pobjedu u Jerevanu protiv Armenije zabio je opet on.
I sad opet, kad je trebalo sustići vodstvo Albanije. Cijela je njegova karijera bila ispunjena upitnicima. Nikako mu se nije htjelo priznati da je sjajan igrač. Dobro, osim u Hoffenheimu gdje je postao klupska legenda. Bog, kralj, kako hoćete. Jedino su ga i dalje cijene Nijemci, u Bundesligi nikad nije stavljen upitnik pred kraj njegova prezimena.
Nabacivali ga kao vreću krumpira
Počelo je još u Dinamu. Maksimirski klub nije imao strpljenja za mladog talenta i najboljeg napadača kojeg je imao. Malo igrao, malo nije, pa je išao na posudbu, pa se vraćao. Krama je stagnirao u plavom klubu, koji nije imao sluha i želje čekati majstora postizanja pogodaka. U redu bilo je tu i nekih stvari izvan s terena. I otišao je.
Matjaž Kek pronašao mu je ulogu, mjesto u momčadi, Kramarićev uzlet poklopio se s uzletom Nevere s Kvarnera. A često je bacan po terenu kao vreća krumpira, nekad je igrao krilo, nekad špicu. Najviše je davao na poziciji polušpice. Možda je i zato toliko puta u karijeri bio upitan, jer treneri i izbornici često nisu znali kamo bi s njim, na koju poziciju. Kad je startao, a nije dao nešto što su mislili da će dati, onda je u idućoj utakmici obično gurnut na klupu.
Ovog trenutka, kad skroz pokisli i s ne previše vjere čekamo utakmicu s Italijom, kad se raspravlja o tome što Dalić mora promijeniti u sastavu, koga poslati van, a koga staviti unutra, onda je sasvim jasno da jedno ime svakako mora biti u udarnih jedanaest. Andrej Kramarić! Kad bismo se kladili tko će zabiti Talijanima, onda bismo svakako zaokružili njegovo ime. On nam je najveća nada da ćemo proći dalje, a ne vratiti se doma.