Stari idealist Neil Young, kao ni stari cinik Bob Dylan, ne pokazuje znakove posustajanja pa je uz dva ovogodišnja albuma iz Archive serije (“Somewhere Under The Rainbow” i “Chrome Dreams”) nedavno objavio novi album “Before And After”. Ipak i taj je, poput također ovogodišnjeg “Shadow Kingdoma” na kojem je Dylan svoje manje ili više poznate skladbe ponudio u tex-mex verzijama, zasnovan na ranije objavljenim pjesmama. Young ih nudi u naglašeno akustičnim verzijama u kojima njegov glas stoji tek uz akustičnu gitaru (i usnu harmoniku) ili uz klavir ili orgulje. Za razliku od Dylana koji je uvrstio i za njega amblematske pjesme, Young se odlučio za skladbe koje su od kasnih 60-ih do danas, jer “Burned” je iz repertoara Buffalo Springfielda do prilično friškog albuma “Barn” s kojeg potječe “Don’t Forget Love”, prošle ispod radara. Sada ih nudi posve ogoljenje, stavljajući time stihove u prvi plan, a poruka je jasna kao dan. Nasušno su nam potrebni ljubav i nada kakvu smo mi stariji spoznali u mladim danima i u analogno doba, dok je svijet još koliko-toliko bio normalan. Young u 50-im i 60-ima, potpisnik ovih redaka u 70-im i 80-im godinama 20. stoljeća. “Before And After”. Utjeha je da je Young jednako dobar i sada i prije pola stoljeća.