Zamislite da ste rođeni kao sedmo dijete od njih dvadeset i sedmero te da vas je otac, kad ste imali četiri godine, prodao za bocu viskija. Pa ste se potucali od jedne do druge udomiteljske obitelji. Prvi su vas put uhitili kad ste imali jedanaest godina, a da biste preživjeli od dvanaeste ste radili poslove poput skupljanja smeća, kopanja grobova, branja pamuka, pranja suđa. U školi za delinkvente su vas tukli, silovali i tjerali da od jutra do mraka crnčite poput crnca, a otac prvom od petnaestero djece postali ste već u petnaestoj godini. Kad ste sve to nekako proživjeli, osjetili ste u sebi nerv umjetnika, no prvi "angažman" nije vam bila neka slika, skulptura ili "fensi-šmensi" instalacija, nego "narudžba" da isklešete dva nadgrobna spomenika sestrinoj djeci poginuloj...