Ne znamo kako vi, ali mi smo po prirodi oprezni kada je u pitanju kupnja predmeta koji mogu, ali i ne moraju završiti kao nered. Kada razmišljamo o kupnji, osobito onoj skupoj, odugovlačimo i analiziramo hoćemo li proizvod koristiti na duge staze.
Nemamo nikakvu formulu za ovaj proces; Samo čekamo, što priznajemo, može izazvati neke probleme. Naime, ponekad smo sretni što smo čekali, jer shvatimo da nam artikl nije trebao odmah ili uopće. Ponekad ako predugo čekamo, možemo otkriti da ga nema na zalihama ili da je rasprodan, zbog čega možemo biti nesretni.
Ako ste se ikada zapitali postoji li jednostavan postupak koji biste mogli implementirati, a koji će vam pomoći da pojednostavite donošenje odluka, na dobrom ste mjestu. Jeste li čuli za pravilo 30/30? Upoznajte The Minimalists.
O minimalistima
Na prvi pogled, ljudi bi mogli pomisliti da je svrha minimalizma samo riješiti se materijalnih posjeda: Eliminirati. Odbaciti. Odvajati. Uklanjanje nereda. Smanjenje. Pustiti. Ali to je greška.
Istina, uklanjanje viška je važan dio recepta - ali to je samo jedan sastojak. Ako ste zabrinuti samo za stvari, propuštate veću poantu, pišu na svojoj stranici The Minimalists.
Minimalisti se ne fokusiraju na to da imaju manje. Usredotočeni su na stvaranje prostora za više: više vremena, više mira, više kreativnosti, više iskustava, više doprinosa, više zadovoljstva, više slobode. Čišćenje nereda oslobađa prostor.
Minimalizam je ono što nas vodi pokraj stvari kako bismo mogli napraviti mjesta za važne životne stvari - koje uopće nisu stvari.
Za Minimaliste, sve je počelo dugotrajnim nezadovoljstvom. Prije gotovo deset godina, dok su se približavali tridesetoj godini, postigli su sve što ih je trebalo usrećiti: šesteroznamenkaste karijere, luksuzne automobile, prevelike kuće i sve stvari koje su zatrpavale svaki kutak njihovih života vođenih potrošnjom.
Pa ipak, sa svom tom imovinom, nisu bili zadovoljni. Zjapila je praznina, a rad od 80 sati tjedno samo da bi se kupilo više stvari nije ih mogao ispuniti. Dugo radno vrijeme samo je donijelo više dugova, stresa, tjeskobe, straha, usamljenosti, krivnje, preopterećenosti, depresije.
Što je još gore, nisu imali kontrolu nad svojim vremenom, pa tako ni vlastitim životima. Tako su 2009. ponovno preuzeli kontrolu koristeći se načelima minimalizma. (Pročitajte o njihovom 21-dnevnom putovanju u minimalizam.)
Od pokretanja web stranice, 2010., imali su sreću uspostaviti publiku od više od 20 milijuna ljudi. Minimalisti su predstavljeni kroz medije, a razgovarali su na Harvard Business School, Appleom i Googleom.
Godine 2011. napustili su svoje korporativne karijere i objavili svoju prvu knjigu, Minimalizam: Živite smislen život. Iste su godine otišli na međunarodnu turneju knjiga i na kraju počeli pridonositi ljudima kroz Joshuine online tečajeve pisanja i Ryanov tečaj minimalističkog proračuna.
Nakon što su napustili korporativni svijet, našli su vremena da doprinesu nekoliko vrijednih ciljeva. Tijekom prošlog desetljeća Minimalisti su izgradili dva sirotišta, pružili pomoć žrtvama uragana Harvey, podržali preživjele u masovnim pucnjavama u Orlandu i Las Vegasu, financirali srednju školu godinu dana u Keniji, postavili bunare čiste vode u tri zemlje, izgradio osnovnu školu u Laosu i kupio tisuće mreža protiv komaraca za borbu protiv malarije u Africi. Do sada su objavili četiri knjige, a posljednja Love People Use Things, ispituje sedam bitnih odnosa u životu i odmah je postala bestseler New York Timesa.
Evo suštine pravila The Minimalists 30/30: ako nešto košta više od 30 dolara, izazov je pokušati izdržati bez toga sljedećih 30 sati, a za nešto što košta više od 100 dolara, kažu da treba pričekati 30 dana. Ovo dodatno vrijeme trebalo bi vam pomoći da procijenite hoće li predmet dodati vrijednost vašem životu ili neće. A ako ga na kraju ipak kupite, možete se osjećati dobro što ste ga odlučili uvrstiti u svoj dom.
Kako to izgleda u praksi testirala je novinarka Rebecca Jones za Apartment Therapy.
- Nedavno sam primijetila veliki ormar na Facebooku lokalne trgovine koji me je privukao pažnju. Činilo mi se da bi mogao funkcionirati u prostoru koji je bio prazan već neko vrijeme u mom domu. Željela sam to provjeriti, ali znala sam da moram zastati. Stoga sam implementirala pravilo 30/30 i čekala 30 dana, jer je koštao preko 100 USD, piše.
- Morala sam razmisliti o tome što bi dodavanje ovog novog komada namještaja u moj dom učinilo. Jesam li samo željela ispuniti prazninu u svom dnevnom boravku lijepim predmetom ili sam zaista trebam novi komad za odlaganje koji će služiti svrsi?
- Sljedeći sam mjesec posjetila trgovinu kako bih osobno pogledala ormarić i vidjela hoće li odgovarati mojoj dnevnoj sobi. Volim ovu lokalnu trgovinu, a poznata je po ponudama namještaja koje se brzo prodaju. Loša vijest je bila da je ostala samo jedna komoda, pa sam ponovno bila u iskušenju da brzo kupim. Umjesto toga zapitala sam se bi li to doista bio funkcionalan komad ili bi završio kao nered. Dobila sam povratnu informaciju od svog muža, koji je rekao da mu se sviđa. Željela sam biti sigurna da odgovara praznom prostoru i da nije prevelika ili premala, pa smo je izmjerili (i shvatili da bi odgovarala!). Bila je 365 dolara, ali isplatilo se čekati 30 dana - i na kraju sam je kupila, zadovoljno je zaključila.
