Vidjeti medvjeda na rumunjskim Karpatima, znala sam, nije čudno, kamoli čudo, ali nisam se nadala da će nam se susret dogoditi. Pričala sam o tome trinaestogodišnjaku, više su to bile moje "lovačke" priče da ga zainteresiram za Karpate. Tko je mogao sanjati da ćemo na petnaestak kilometara, penjući se cestom (iz auta) vidjeti ih pet (svaki je bio sam) i potom, spuštajući se s Transfăgărășana, još jednog!? Na polovici te vožnje najpoznatijom, devedeset kilometara dugom cestom Rumunjske stigla nam je na mobitele i služena poruka, alert kojim nas upozoravaju da su na dijelu na kojem se nalazimo, oko brane Vidraru, zamijećeni medvjedi. Doduše, bilo ih je na puno širem području, s jedne i s druge strane prijevoja, izlazili su iz šume desetinama kilometara rastegnuti...