Večerati u restoranu koji od 2021. nosi Michelinovu zvjezdicu, a kojem je ove godine dodijeljena i titula "The Best in Europe" po izboru World Culinary Awardsa, kao jedinom hrvatskom restoran koji je dosad osvojio ovu nagradu - u najmanju je ruku izazovno za recenziju. Pogotovo zato što je Dobra hrana u sklopu projekta Dobri restorani prije dvije godine lošinjski restoran Alfred Keller već proglasila Najboljim hotelskim restoranom visoke kategorije.
Međutim, najbolji europski fine dining restoran u 2022. godini, smješten u sklopu Boutique hotela Alhambra, na čelu s chefom Michaelom Gollenzom ima još puno toga za ponuditi. Velika mu je prednost i ambijent. Osim što je smješten u čarobnoj uvali Čikat na otoku Lošinju, koju okružuje park šuma čije mirise ne možete ne osjetiti u zraku, nalazi se i u sklopu stare, ali obnovljene vile, napravljene po projektu arhitekta po kojem restoran i nosi ime. Alfred Keller se nalazi na povišenom pa gosti s terase, osim u hrani i društvu, mogu uživati i u pogledu na šumovitu uvalu, more i zalazak sunca. No, i unutrašnjost restorana je impresivna, uređena moderno, ali poštujući baštinu. Vinski podrum i karta bogati su, pa je uloga sommeliera Filipa Veselovca i važna i poželjna.
Kako smo Signature meni (116 €), koji je restoranu donio Michelinovu zvjezdicu, već kušali, ovog smo se puta odlučili za Innovation meni (137 €) u četiri slijeda, koji mijenjaju svakih tjedan dana, te slijed à la carte jela - Oxtail Raviole (36 €), teleći kotlet (95 €) i Baked Alaska desert (31 €). Treba dodati kako vas pogled na meni kartu može iznenaditi, jer se sastoji od spomenuta dva menija i tek nekoliko jela po narudžbi - tri predjela, po četiri glavna jela i deserta te selekcije sireva i kavijar. Međutim, uz sugestiju konobara svejedno možete složiti pamtljivu večeru, ako na vrijeme, pogotovo u sezoni, rezervirate stol. Mi smo to učinili dva dana ranije te su nas te tople ljetne večeri smjestili za stol s koje je pucao pogled na mirnu uvalu i more koje je izmjenjivalo boje kako je sunce dublje uranjalo u njega. Čim smo sjeli, ponuđen nam je rashlađeni ručnik uz nekoliko kapi esencijalnog ulja limuna, i prezentirana večera. Počela je pozdravom iz kuhinje, kruhom i maslacem pa predjelima.
Za početak, amuse bouche stigao je serviran kao tris - na tanjuriću je bio okusima moćan kreker s goveđim tartarom posut svježe ribanim hrenom; u šalici je bio capuccino od kokosa na tajlandski način, blago pikantan okusom, a istovremeno nježan teksturom; a u čašici je bio ragu od piletine s poširanim prepeličjim jajetom, kremom od špinata i parmezana, koja je mamila da zatražimo još.
Slijedio je vitello tonnato, jelo oko kojega se još uvijek znaju voditi rasprave je li izvorno talijansko ili francusko. Divno kremast i začinjen umak od tune skrivao je šnite lijepo pripremljene teletine, bila je meka i narezana taman dovoljno debelo. Kockice prženog kruha dale su jelu hrskavu notu, a mladi luk i rotkvica osvježili cijeli tanjur. Uz to posluženi kruh - grissini s parmezanom i morskom soli, focaccia s ružmarinom i češnjakom, loptice s umakom od soje, te maslac - bijeli od kiselog vrhnja, a tamni od crnih maslina, slasno smo mazali uz čašu odabranih Santa Elisabetta terana 2018 i Cloudy Bay sauvignon blanca 2022.
Kao da to nije bilo dovoljno, i losos ceviche s marakujom i batatom pokazao je koliko se inovativnosti krije u jelima mladog, ali prije svega talentiranog chefa Gollenza. Tanjur je prštao od boja, ali i okusa, no najbolji dio je bio što niti jedan od njih nije prekrio okus lososa. Međutim, ne umanjujući druga jela, zvijezda večere neupitno su bili ravioli punjeni mesom goveđeg repa. Servirani u pjeni od tartufa s dojmljivo pečenom foie gras koja se topila u ustima, o ovom smo jelu pričali još danima nakon večere. Tjestenina je bila besprijekorna, kao i mesno punjenje, savršeno začinjeno, prekrasne teksture i naprosto impresivno izbalansiranih okusa u kojima aromom i mirisom moćan tartuf ni u jednom trenutku nije prekrio druge okuse.
S menija, za glavno jelo stiže nam file brancina s ciklom i hrenom. Bio je to komad korektno pečene ribe sočnog mesa, a i cikla je uz njega, iako joj nije sezona i rijetko je viđamo u ovoj kombinaciji, dobro prijala svojom slatkoćom i hrskavom teksturom. Sočan teleći kotlet, koji je konobar donio na dasci na kolicima pa ga narezao pred nama i servirao s kosti, izazvao je pažnju gostiju na punoj terasi, a nas je zadivio i izborom priloga koji su uz njega posluženi. Svakako najzanimljiviji bio je rižoto od peršina.
Odabrani deserti zapečatili su ovu dojmljivu ovu večeru. Crème brulée od banane sa sezamom uz shot od banane i čokoladnu pralinu pokazao je svu smjelost chefa i njegova tima. Spojiti ove dvije namirnice ne samo da je hrabro, već i genijalno, barem u ustima. S druge, pak, strane, sladoled od bosiljka, manga i limuna, presvučen šlagom pa pred nama preliven rumom i flambiran, bio je spektakl. I to ne samo zbog plamena, već i zbog okusa sladoleda, koji ovdje sami rade.
Konačno, nismo imali prigovor ni na jedno posluženo jelo. Bila je ovo pamtljiva večera u lijepom ambijentu, s uglađenom poslugom, kako i priliči restoranu ove kategorije. Jedino nam je bilo malo krivo što se nisu malo više potrudili prezentirati nam bogatu vinsku listu koja je mamila na isprobavanje. Ovako smo se zadržali na već spomenutim vinima te smo večeru, uz dvije boce vode, platili 361,20 eura. Alfred Keller, naime, cijenama nije pristupačan širokim masama, pa mu je to ipak mali minus, međutim, nudi poseban gastronomski doživljaj kakav u Malom Lošinju pa ni na cijelom otoku, prije njegova otvorenja, nije bilo moguće doživjeti. Svakako treba pohvaliti koncept za koji se Alhambra odlučila - gostima ponuditi luksuz u svim segmentima, kako bi i trebalo biti u hotelima s pet zvjezdica.