Gubitak kose nije samo muški problem - evo zašto vam se to događa

Ćelavost, ili u stručnoj terminologiji alopecija, je gubitak kose koji može biti lokaliziran samo na određenim područjima ili raširen po cijeloj glavi. Iako je ćelavost kod žena rjeđa pojava nego u muškaraca, ipak je poprilično raširena, a tome u prilog govori i podatak da oko 25 posto ženske populacije ima trajan ili privremen problem ćelavosti. Osim toga, kad je riječ o ćelavosti u žena, valja naglasiti da ona kod njih psihološki ima znatno teže posljedice nego kod muškaraca.

Kod žena počinje kasnije

Za razliku od muške ćelavosti, androgena ženska alopecija počinje transformacijom vlasi koje na srednjem dijelu glave - od dugih i gustih postaju kratke, tanke i bez boje. Drugim riječima, vlasi se na tom dijelu glave smanjuju i stanjuju do te mjere da postaju nalik paperju. Nakon te početne promjene vlasi počinju ispadati, ali ih ne zamjenjuju nove, što znači da se kosa prorjeđuje. Utješno je da čak i kod najtežih slučajeva žene rijetko ostaju posve ćelave, kao što se to često događa u muškaraca.

U svakom slučaju i privremena ćelavost zahtijeva točnu dijagnozu i odgovarajuće liječenje jer se, u suprotnom, lako može pretvoriti u trajni problem.

Tri stupnja

Najčešće korištena metoda za klasifikaciju ženske ćelavosti je takozvana Ludwigova skala, prema kojoj postoje tri stupnja ženske ćelavosti označena brojevima od I do III, ovisno o težini.

• Prvi stupanj

Kosa se počinje prorjeđivati u obliku krune na vrhu glave, na dva do tri centimetra od čeone linije kose koja, u pravilu, ostaje nepromijenjena, za razliku od muškaraca kod kojih se kosa počinje prorjeđivati upravo od čela i sljepoočnica.

• Drugi stupanj

Prorjeđivanje kose na vrhu glave postaje intenzivnije, ali to područje ne ostaje posve bez vlasi.

• Treći stupanj

Vrh glave je posve ili gotovo posve ćelav, dok uz čeonu liniju kosa i dalje ostaje kakva je bila.

Brojni uzroci

Gubitak kose u žena može biti zasebna bolest, može biti znak neke druge bolesti ili samo privremena pojava izazvana nekim izrazito stresnim događajem za žensko tijelo ili uzimanjem određenih lijekova. Navodimo neke od najčešćih uzroka.

Telogeni efluvij: U ovom slučaju nije riječ o bolesti u pravom smislu te riječi, već o stanju u kojem dolazi do intenzivnog difuznog opadanja kose koje ne ostavlja ćelave zone na vlasištu. Uglavnom je takvo stanje posljedica nekog izrazito stresnog događaja za tijelo kao što su slaba prehrana, trudnoća i potom dojenje, težak kirurški zahvat, nagli gubitak tjelesne težine i sl. No, takvo stanje može biti i nuspojava nekih terapija, primjerice terapije beta-blokatorima, antidepresivima ili protuupalnim nesteroidnim lijekovima.

Ženska androgenetska alopecija: To je najčešći uzrok ćelavosti u žena, a riječ je o bolesti papila u korijenu vlasi uzrokovanoj genetskim faktorima koji ih čine posebno osjetljivim na muške hormone androgene koji su u maloj količini prisutni i u ženskom tijelu. Oni djeluju na papile vlasi tako da ih sve više smanjuju, što s vremenom dovodi do gubitka kose. Gen koji korijen vlasi čini osjetljivim na djelovanje dihidrotestosterona (DHT) može biti naslijeđen samo od jednog ili od oba roditelja, a okidač za razvoj bolesti može biti bilo koje stanje koje dovodi do hormonalne neravnoteže, a to mogu biti, primjerice, upotreba oralne kontracepcije, ciste na jajnicima ili pak trudnoća i menopauza.

Anageni efluvij: Riječ je o patološkom opadanju kose u fazi rasta uslijed poremećaja metaboličke funkcije korijena vlasi. Uglavnom je uzrokuju specifične terapije za liječenje raka, kao što su zračenje ili kemoterapija.

Hipotireoza ili hipertireoza: Niske razine hormona štitnjače u krvi, jednako kao i povišene razine tih hormona, mogu uzrokovati opadanje kose ili ćelavost.

Sistemski eritemski lupus (SEL): Lupus je bolest imunosnog sustava uslijed koje on "greškom" napada razne organe i tkiva. U nekim slučajevima napadnut može biti korijen vlasi te koža vlasišta pri čemu može doći do blažeg ili izraženijeg opadanja kose praćenog crvenilom vlasišta.

Anemija zbog manjka željeza: O anemiji se govori kada razina hemoglobina u krvi padne ispod 12 grama po decilitru krvi. Hemoglobin je najvažniji sastojak eritrocita, a njegova je osnovna uloga u krvi prijenos kisika pomoću vezivanja za željezo. Jedan od znakova anemije uzrokovane manjkom željeza je gubitak kose i ćelavost u žena, a od tog oblika anemije često pate žene koje imaju izrazito obilna menstrualna krvarenja.

Foto: iStock

Pored bolesti vlasišta, jedan od razloga zašto gubite kosu mogu biti i policistični jajnici.

Policistični jajnici: Policistične jajnike karakterizira skup simptoma među kojima su izostanak menstruacije, hiperandrogenizam (višak muških spolnih hormona androgena) i ciste na jajnicima, a ponekad se kao jedan od simptoma može javiti i ispadanje kose ili ćelavost zbog viška DHT.

Alopecija areata: To je bolest vlasišta za koju se smatra da ima autoimunu podlogu. Naime, pretpostavlja se da prirodni obrambeni sustav organizma greškom napada i oštećuje privremeno i lokalno (samo u određenim zonama) korijene vlasi. Okidač koji pokreće takvu autoimunu reakciju je nepoznat, no pretpostavlja se da bi to mogao biti psihički ili fizički stres.

Trakcijska alopecija: Ubraja se u takozvane mehaničke, privremene i progresivne alopecije, a nastaje natezanjem i izvlačenjem kose na različitim zonama vlasišta (uglavnom u području zalistaka) zbog prezategnutih frizura, kao što su punđe i konjski rep, ili sušenja kose uz natezanje na okruglu četku, što se često radi u svrhu ravnanja kose. Ovaj tip alopecije može nastati i kao posljedica prekomjernih kemijskih tretiranja kose raznim agresivnim šamponima, sredstvima za styling, bojama za kosu i slično.

Infekcije vlasišta: Najčešći uzročnici infekcija vlasišta su mikroorganizmi i gljivice, kao što su Trichophyton, Epidermophyton i Microsporum koji uzrokuju bolest koja se zove tinea capitis, a čiji je jedan od glavnih simptoma ispadanje kose i ćelavost.

Tri važna rizična faktora

Jedan od ključnih rizičnih faktora za ispadanje kose i ćelavost u žena je naslijeđe: žene kojima su oba roditelja imala problem ispadanja kose imaju velik rizik da će i same u zreloj dobi imati taj problem. Drugi faktor su neprimjereni ili preučestali tretmani kose, o čemu bi trebale razmisliti sve žene, jer u želji da što ljepše izgledaju nemilice muče kosu svakojakim, često i agresivnim tretmanima i proizvodima.

Foto: iStock

Jedan od faktora na koje morate obratiti pažnju je vaša prehrana - možda je manjkava, a možda je u potpunosti morate promijeniti. Voće, povrće, sezonske i svježe namirnice uvijek su bolji izbor od prerađenih namirnica, brze i kalorične hrane.

Bilo da je riječ o prekomjernoj upotrebi kozmetičkih proizvoda za kosu (boje, sprejevi, lakovi, pjene, šamponi...), upotrebi neodgovarajućih proizvoda ili primjeni izrazito agresivnih tretmana kao što je često ravnanje električnim glačalom za kosu ili stavljanje ekstenzija - sve to znatno povećava rizik za ispadanje kose i ćelavost. I na kraju još jedan važan faktor rizika za ćelavost je nedovoljna ili neodgovarajuća prehrana koja dovodi do manjka određenih vitamina ili željeza, što povećava izglede da dođe do ispadanja kose.

Kako se postavlja dijagnoza

Kako bi postavio točnu dijagnozu, dermatolog koristi nekoliko metoda: od pacijenta uzima detaljnu anamnezu iz koje može vidjeti je li prethodno bilo nekih bolesti ili traumatičnih događaja koji bi mogli biti uzrokom ćelavosti, obiteljsku anamnezu koja služi da ukaže na eventualno postojanje nasljednog faktora, obavlja klinički pregled kojim određuje tip ćelavosti i eventualno postojanje pridruženih bolesti te takozvani "pull" test kose. Radi se o jednostavnom testu u kojem se lagano povlači pramen kose te se broje vlasi koje se na taj način izvuku. Ipak, u većini slučajeva to nije dovoljno. Za preciznu dijagnozu potrebne su i dodatne pretrage, na prvom mjestu kompletna krvna slika iz koje se vidi razina hemoglobina, broj crvenih krvnih stanica te količina željeza i feritina, što može otkriti eventualno postojanje anemije. Također, korisno je napraviti mjerenje hormona štitnjače (T3, T4 i TSH) iz krvi kako bi se provjerila funkcija štitnjače, kompletnu hormonalnu sliku (mjerenje razine testosterona, DHT, prolaktina, folikulostimulirajućeg hormona FSH i luteinizirajućeg hormona LH). Često je vrlo korisno napraviti i biopsiju vlasišta - mikroskopsku analizu korijena kose iz malog uzorka vlasišta koji se uzima od pacijenta.

Lijekovi ovisno o uzroku

U slučaju androgene alopecije određuje se terapija antiandrogenim lijekovima, odnosno aktivnim principima koji smanjuju lučenje androgenih hormona. U tu svrhu propisuju se kontracepcijske pilule koje ne sadrže progesteron, a u kombinaciji s kontracepcijskim lijekovima daju se i inhibitori enzima 5 alfa reduktaze tipa II. Ako je pak uzrok neka postojeća bolest, potrebno je izliječiti osnovnu bolest ili je barem držati pod kontrolom.

Inače, jedini lijek kojem se priznaje stvarna učinkovitost u poticanju ponovnog rasta kose je Minoksidil. Riječ je o lijeku koji se u obliku tableta koristio za liječenje hipertenzije, a kao nuspojavu imao je hipertrikozu, odnosno prekomjeran rast dlaka, pa se stoga počeo koristiti u vodenoj otopini za nanošenje na vlasište kako bi ponovno potaknuo rast kose na mjestima gdje je ispala.