Evo kako su nastale tenisice i kako odabrati one prave

Vjerojatno svatko od nas tijekom života promijeni najmanje tucet pari tenisica, ali dok ih obuvamo kako bismo skoknuli do trgovine, sigurno nemamo na umu činjenicu da su tenisice s nama zapravo jedva stotinu godina. One su već dugo sasvim uobičajena modna pojava, neizostavna su obuća ne samo za sportaše - nose ih djeca i tinejdžeri, ali i odrasli muškarci i žene u ležernim situacijama, a sve više i u manje ležernim. Pritom tenisice nisu samo praktična i udobna obuća, one su i sredstvo izražavanja stava, pa po tenisicama koje netko nosi možemo zaključiti je li roker, reper, pripadnik neke manje supkulturne skupine ili samo pomodar. Tenisice su se s godinama izborile za visok status u modnom svijetu pa neki njihovi modeli, osobito ako su vezani uz neko zvučno sportsko ime, cijenom mogu otići pod oblake. Postoje stotine modela tenisica, jer svaki sport ima svoje zahtjeve, a modeli 'civilnih' tenisica još su raznovrsniji - plitke, srednje visoke, visoke, s prugicama, sa zvjezdicama, u svim bojama, s omiljenim likovima, s potpisima zvijezda, sa svjetlima, s kotačićima... Da ne govorimo o hibridima cipela i tenisica koje su ušle u gradsku i svaku drugu modu.
No, da bi došle do pozicije koju danas zauzimaju, tenisice su prošle dug put.

Voda do linije

U Velikoj Britaniji već se u prvoj polovici 19. stoljeća nosila obuća za plažu izrađena od platna i gumenih potplata. Zvali su ih različito, ali najbolje se primio izraz "plimsolls", što je zapravo bio prilagođeni nautički termin 'plimsolis' za liniju na brodu koja određuje najvišu točku do koje voda može doći, a da se ne počne prelijevati na palubu. Gornji rub gumenih potplata ove obuće imao je sličnu liniju - ako bi voda prešla tu liniju i zahvatila tekstilni dio, osoba bi imala mokre noge. Premda popularne, ove su primitivne tenisice bile prilično grube - recimo, u početku nije bilo razlike između lijeve i desne cipele.
Polako, ali sigurno gumeni đonovi proširili su se i na druga sportska područja u Velikoj Britaniji. Sredinom 1870-ih netko se dosjetio da bi bili baš dobri za igrače kriketa; stajanje kožnim đonom na keramičku loptu vjerojatno nije bilo baš zabavno.
Godine 1892. tvrtka U.S. Rubber Company pojavila se na američkom tržištu s puno udobnijim modelom platneno-gumene obuće. Od 1916. dobile su komercijalni naziv Keds, a brendirali su ih kao jednostavnu obuću za treniranje u kojoj će vježbači moći nesmetano raditi sve energične aktivnosti koje je nemoguće izvesti u obući s kožnim potplatima. Od tada se ova vrsta obuće počela masovno proizvoditi. Osim toga, dobile su nadimak 'sneakers', jer su bile toliko tihe da se osoba mogla bešumno prišuljati nekome (engl. to sneak = šuljati). S vremenom je izraz 'sneakers' u engleskom postao jedan od uobičajenih izraza za tenisicu, odnosno sportsku obuću.

Prvi mitski korak

Sportske su cipele napravile svoj prvi veliki mitski korak 1917. godine kad je tvrtka Marquis Converse, proizvođač obuće iz Massachusettsa, proizvela prvu sportsku cipelu namijenjenu isključivo za košarku, a nazvali su je Converse All-Stars. Godine 1923. zvijezda košarkaškog kluba Indiana Chuck Taylor dao je svoje ime tim tenisicama, a dao je i prijedloge za njihovo poboljšanje u dizajnu i zaštiti gležnja. Za razliku od ranijih sportskih cipela, All Star bile su prve visoke tenisice kod kojih je tekstilni dio obuhvaćao cijeli gležanj kako bi se osigurala potpora nozi kao u čizmi, ali ujedno su bile lagane, kako bi omogućile sportašu neometano kretanje. Model je postao poznat kao Chuck Taylor All-Stars i to je najprodavaniji model košarkaških tenisica svih vremena. Njezin je dizajn ostao uglavnom nepromijenjen već 93 godine.

Dva brata, dva brenda

Tenisice su se počele širiti po cijelom svijetu 1924. godine. Te je godine njemački obućar Adi Dassler u majčinoj praonici kreirao tenisice koje je nazvao po prvim slogovima svojeg imena i prezimena: Adidas. Adidas se prvotno fokusirao na obuću za trkače i nogometaše i uskoro je postao najpopularniji sportski brend na svijetu. Američka atletska zvijezda Jessie Owens nosio je upravo Adidas kada je 1936. godine na Olimpijskim igrama, u srcu Berlina i pred očima Adolfa Hitlera, u njemačkim adidasicama njemačkim atletama s lakoćom odnio četiri zlatne medalje. Ni Adijev mlađi brat Rudi nije sjedio prekriženih ruku; on je pokrenuo drugu slavnu kompaniju za proizvodnju sportske obuće i opreme - Pumu.

Mladi i buntovni

Ali, koliko god bile popularne na sportskim terenima, tenisice su se tih godina rijetko viđale na ulicama. Tako je bilo sve do ranih pedesetih godina 20. stoljeća kada su nastajuće kontrakulturne skupine prihvatile neformalnost tenisica jednako kao što su učinile i s traperom. Tenisice su ispunjavale sve njihove potrebe: bile su jeftine, nisu zahtijevale održavanje i suprotstavljale su se društvenim normama pomalo vrijeđajući srednjostrujaški ukus. Mladi su, dakle, počeli nositi tenisice kao modni izričaj, a dodatni zamah taj je trend dobio nakon što su klinci vidjeli Jamesa Deana u tenisicama u popularnom filmu Buntovnik bez razloga (snimljen 1955. godine). Tih su godina Dean i Marlon Brando uključili tenisice u izgradnju svog buntovničkog identiteta kroz likove koje su tumačili u filmovima.
Kako su se pravila odijevanja u javnim školama u kasnim pedesetima pomalo ublažila, mnogi su roditelji počeli djecu obuvati u 'kedsice' ili 'konversice', iz istih praktičnih razloga kao i supkulturne skupine. Veći dio baby boom generacije (rođeni između 1946. i 1964. godine) odrastao je sa stavom da su tenisice prihvatljiva casual obuća.

Sve je promijenilo trčanje

U ranim sedamdesetima ta je generacija dobrim dijelom stasala, a naviku nošenja tenisica prenijeli su i u svoje odrasle godine. Deseci novih brendova sazrijevali su zajedno s korisnicima i učvrstili se u kulturi ležernog odijevanja: Nike, Vans, Reebok, Puma, Onitsuka Tiger, Saucony i K-Swiss - svi su se izgrađivali u tom razdoblju.
Prije tog prijelomnog trenutka sportska je obuća imala samo jednu kategoriju. Svi su modeli izgledali manje-više jednako i svi su bili namijenjeni za praktično sve sportove. Ali kad je trčanje postalo popularno sredinom 70-ih, brendovi su uspješno kapitalizirali ideju da trebate posebnu tenisicu za svaku sportsku priliku.

Kako su se kompanije poput Nikea, Reeboka i Adidasa nadmetale, tako su mijenjale izgled tenisica, dodajući im divlje boje i poigravajući se vezicama. Pojavili su se modeli tenisica za svaki sport, uključujući hodanje, skejtanje, pa i trening sportaša. Tenisice za trčanje, za tenis, za košarku, za dvoranu, za zemlju, kao i deseci drugih varijanti, izborili su se za svoj prostor u svijetu sportske obuće. To je bilo i prvi put da se proizvodna tehnologija povezala s fiziologijom kako bi se omogućila najbolja prilagođenost sportske obuće ljudskom tijelu.

'Zračne' tenisice

No, prodaja tenisica doista je eksplodirala u 1984. godini, kad je košarkaški čarobnjak Michael Jordan potpisao s Nikeom ugovor o nošenju tenisica Air Jordan. Originalne tenisice Air Jordan 1 s crnom i crvenom kombinacijom boja nisu bile u skladu s propisima NBA lige, pa je svaki put kad je neponovljivi leteći strijelac Chicago Bullsa stupio u njima na parket, bio kažnjen sa 5000 dolara. Ta kontroverza (a naravno i Jordanove igre) učinile su od ovog modela tenisica internacionalnu senzaciju, što je pomoglo jačanju i učvršćivanju kulture nošenja tenisica općenito. Linija tenisica Air Jordan u međuvremenu se razgranala na više od 20 osnovnih modela zajedno s brojnim suradnjama i specijalnim izdanjima. Naravno, postale su to najslavnije i najtraženije tenisice u svijetu. Čak i nakon što je Jordan prestao igrati u NBA-u, njegove su se tenisice nastavile odlično prodavati.

Samo se na američkom tržištu tenisica godišnje okrene oko 13 milijardi dolara, a godišnje se proda više od 350 milijuna pari ove sportske obuće. Glavni pokretač za novi dizajn tenisica nije samo sportska izvedba osoba koje ih nose, i upotreba sportske obuće u ležernom svakodnevnom odijevanju igra golemu ulogu u njihovu oblikovanju i dizajniranju. Otkad su mladi postali glavna ciljana skupina proizvođača tenisica, njihovi su se istražitelji na terenu bacili na proučavanje ponašanja mladih koji nose određene brendove tenisica. Čak su dovodili srednjoškolce u urede i proizvodne pogone kako bi vidjeli nove proizvode i rekli svoje mišljenje koliko su ti modeli 'cool'. Boje, stil, modni pravci i sve ono što bi moglo biti 'hot' među mladima, danas je vrlo važan faktor u dizajniranju tenisica. Proizvođači su se posvetili i tome kakve se tenisice nose na posao, a i pripadnici baby boom generacije još su vrlo zanimljivi proizvođačima tenisica.

Novi materijali i tehnologije

Nove tehnologije koje se primjenjuju u proizvodnji tenisica namijenjenih sportu poboljšavaju izvedbu sportaša. Nikeova Air Force koristi male zračne jastuke za ublažavanje udaraca, dok Reebok ima The Pump - zrak je upumpan u tenisicu kako bi bolje pristajala uz nogu. Iznenađenja se nastavljaju: Spira Footwear, primjerice, ugradila je opruge u potplate kako bi smanjila stres od udaraca.
U kontekstu modernog razvoja sportske obuće, podijatrijska (segment medicine koji se bavi stopalima) i biomehanička terminologija, ali i način razmišljanja, prodrli su duboko u psihu proizvođača tenisica, ali i njihovih kupaca. Izrazi poput pronacija (kretanje stopala), stabilnost, kontrola pokreta itd. koriste se u opisu i ocjenjivanju sportske obuće. Razlike među oblicima stopala, novi materijali za ublažavanje trešnje i udaraca i mnoge druge ideje postale su uobičajene kao rezultat utjecaja podijatrije i sportske medicine. Prihvaćen je i stav da biomehanika donjih ekstremiteta ima ključnu ulogu u izvedbi rekreativnih sportaša, baš kao i kod vrhunskih profesionalaca. Danas se tenisice izrađuju uzimajući u obzir udobnost za različite tipove i oblike stopala. Rađene su tako da uvažavaju razliku između muškaraca i žena, težih i lakših osoba, pokreta stopala, uskih i širih stopala..., kao i posebne potrebe različitih sportova.
Tenisice su uspješno probile granice čiste sportske praktičnosti i postale objekt modnog obožavanja. Kao i traperice, transformirale su se od obuće specifične svrhe preko obuće za neprilagođenu mladež do gotovo neizbježne modne opcije. I sve to za stotinjak godina. Tko zna u što će se razviti u idućih sto godina.

Odani skejteri

Utjecaj tenisica na kulturu mladih i obrnuto iskazao se i godine 1981. zahvaljujući filmu Zlatno doba u Ridgemontu (Fast Times at Ridgemont High), u kojem je Sean Penn nosio Vansove niske tenisice s printom. Potražnja za tim skejterskim tenisicama tada je naglo porasla, a kao rezultat Vans je postao lider u obući za ekstremne sportove. Štoviše, poklonici su bili toliko odani Vansu da su skejteri, kad se Nike namjerio probiti na tržište obuće, u znak otpora nosili bedževe s natpisom "Don’t Do It", parafrazirajući Nikeov reklamni slogan.

---

Znate li kupiti tenisicu

Sigurno ste već bezbroj puta kupovali tenisice, ali možda na kraju niste bili baš uvijek zadovoljni. Stručnjaci kažu da prije kupnje treba obratiti pozornost na nekoliko važnih stvari.

• Kupujte tenisicu za specifični sport kojim se namjeravate baviti.
• Kupujte tenisice u dobro poznatoj trgovini s pouzdanim osobljem.
• Kad isprobavate tenisice, obujte čarape u kojima planirate vježbati.
• Ponesite i ortopedske uloške ili druge uloške, ako ih nosite, pa ih isprobajte s tenisicama.
• Kad obujete tenisicu, treba ostati jedan prst širine između najdužeg prsta i završetka tenisice.
• Uvjerite se da se tenisica savija samo na pregibu prstiju, što bi trebao biti i njen najširi dio.
• Prije kupnje dobro provjerite tenisice izvana i iznutra i uvjerite se da nisu oštećene.
• Često provjeravajte stanje svojih tenisica. Zamijenite tenisice nakon svakih prijeđenih 550 do 700 kilometara, bez obzira na to vide li se tragovi iznošenosti ili ne. Promijenite tenisice i ranije ako su iznošene.

---