Traume iz djetinjstva i davno utisnuta pravila kreiraju naše živote - može li nas rad na sebi konačno ‘popraviti‘

Jeste li zamijetili koliko se puno (i svakim danom sve više) ljudi bavi onime što nazivamo rad na sebi? Konačno je odlazak na psihološka savjetovanja i terapije postao nešto normalno i prihvatljivo, što je sastavni dio života i više se ne skriva. Baš kao što je važno da održavamo tjelesno zdravlje, tako je bitno raditi i na svojim nevidljivim podsvjesnim obrascima i sve je više i više ljudi svjesno koliko se korisnih životnih pomaka može time postići.

Jer većina našeg ponašanja, postupaka i razmišljanja (čak 96-98%) dolazi iz podsvjesnog (nesvjesnog) dijela nas, koliko god se na prvu to nevjerojatno činilo. Stare povrede iz djetinjstva i davno utisnuta pravila kreiraju naše živote i odnose s drugim ljudima. Tko god počne otkrivati taj veliki skriveni svijet koji se krije ispod površine svakodnevice, ostane zapanjen i poželi zaroniti još dublje i istraživati dalje. Život dobiva novu dimenziju i sasvim nove perspektive dok se otkriva vlastita sjena, nevidljivi obrasci, blokade i njihovi uzroci.

Jedna zamka

Danas se nudi puno različitih psiholoških tehnika i pristupa, puno smjerova i prilika za istraživanje i to je sjajno i izuzetno potrebno. Međutim...

Ovdje sada dolazi tema o kojoj vam želim pisati. Name, zamijetila sam da u ovom vrijednom radu i istraživanju postoji jedna zamka u koju mnogi znaju upasti. Zamka se dogodi ako ste usmjereni prvenstveno na greške koje u sebi trebate popravljati. I ako vjerujete kako ‘trebate još proraditi ovo‘ ili ‘još iskopati ono‘ kako biste konačno riješili ono što želite riješiti, postali osoba kakva želite biti ili se konačno osjećali sretno i zadovoljno. Zamka se sastoji u tome da cijelo to vrijeme doživljavate sebe kao nekoga tko nije dovoljno dobar i treba ga popraviti.

"Ne, ne, ne, ne, ne!"- povikala sam ja, osjetivši kako je sveti trenutak narušen i pomalo rasparan ovakvim stavom

- "Upravo je suprotno! Važno je da sebe volimo i potpuno prihvatimo upravo ovakve kakvi jesmo i da se tek tada dalje usavršavamo."

Tako mislim i danas. Ako imate osjećaj da niste dovoljno dobri i da se morate ispraviti i popraviti, može se dogoditi da dugo kopate i radite na sebi, a nikako da riješite taj problem koji vas muči. Može se dogoditi da vam fokus postane iskopavanje još i još ‘smeća‘. Može se dogoditi da odgađate živjeti punim plućima jer ‘još trebate prvo riješiti ovo i ono ‘.

No, ako je vaš temeljni osjećaj "dovoljno sam dobra ovakva kakva jesam" onda ćete rad na sebi doživljavati kao dragocjeno i uzbudljivo istraživanje puno otkrića i bit ćete zadovoljni svakim malim pomakom. Posezat ćete za svojim snovima i živjeti ih na najbolji način koji znate - sada, bez odgađanja, pri tom se još dodatno poboljšavajući. I vaš će fokus biti na svakoj novoj zraci svjetla koja se iz vaše duše uspije probiti u svijet, dajući ljubav i pažnju tom svojem svjetlu.

Evo malog izazova: recite si upravo sada, na glas, da ste dovoljno dobri baš ovakvi kakvi jeste. I osjetite to cijelim tijelom. Lijepo je, zar ne?

A koliko dugo treba raditi na sebi? Zauvijek. S puno ljubavi.

I to ne da biste se popravili, nego da biste sve više svijetlili.

Sanjine radionice i savjetovanja možete potražiti OVDJE.