Ne znam kako vi, ali ja sam uvijek jako voljela aktivne odmore i praznike. Najdraži dio godišnjih odmora bili su mi trenuci na jedrenju ili u planinama ili u istraživanju novih mjesta i predjela. I u druženju s prijateljima s kojima se preko godine ne stignem družiti. Ti su mi doživljaji uvijek davali osjećaj slobode, avanture, novih obzora i nekog drugog, prirodnijeg životnog ritma.
No, bez obzira koliko uživam u aktivnim praznicima i koliko god mi to daje žuđeni osjećaj slobode i ushićenja, osjećam da je mojem tijelu i umu u svakom godišnjem odmoru nasušno potreban i period odmaranja na potpuno pasivan način, na način koji bi moja prijateljica Nena nazvala ‘The Ništa‘.
Isključivanje
Osjećate li i vi da vam je važan, bar jednom u godini, period potpunog isključivanja, opuštanja i otpuštanja, nekoliko dana potpune odvojenosti od uobičajenog načina života? Da biste svoj sustav doslovno mogli resetirati? Kako biste se potpuno odmaknuli od vlastitog uobičajenog načina funkcioniranja, od svakodnevnog sebe i svega što činite po navici? Ćutite li i vi potrebu da se napunite energijom osjećaja ‘ništa ne moram‘?
Ja baš snažno osjećam koliko mi je važno pronaći barem nekoliko dana u kojima si dozvoljavam biti lijena i imati potpuno prazan mozak. Bez potrebe za razmišljanjem ili planiranjem. Dane u kojima je dopušteno "ne da mi se" i u kojima smijem biti apsolutno beskorisna.
Gluvariti
Iako imam duboko usađeno uvjerenje da je vrijeme naših života predragocjeno da bi se traćilo i da je važno uvijek činiti nešto što je korisno, osjećam koliko su za cijeli moj sustav blagotvorni dani u kojima smijem samo i jedino ‘gluvariti‘.
Pa smo tako suprug i ja u ovom tjednu pronašli tri dana u kojima nam je, osim kratke pripreme ručka, jedini posao bio kasno ustati, pojesti voće, popiti kavu, okupati se na plaži, čitati knjigu i onda još i popodne odspavati. Prepustila sam se osjećaju kao da sam uronila u zrakoprazan prostor u kojem je vrijeme usporilo, a u um se uvukla neka lagana bijela maglica koja čini da zaboravim da u mojem životu postoji bilo što što se zove obveze. Ljekoviti dani ‘prazne glave‘, usporenog tijela i bivanja u ljepoti i jednostavnosti svakog trenutka.
Nova energija
Dakle, aktivan ili pasivan odmor, što je važnije? Ja vjerujem da su nam potrebna oba, kako bi nam svaki na svoj način omogućio da s novom energijom i entuzijazmom krenemo u sve jesenske pothvate koji nas čekaju.
A dok vam pišem o tome, postaje mi još jasnije koliko bi bilo važno baš u svakom danu tijekom godine predvidjeti i isplanirati barem mali ovakav trenutak, možda samo petnaest minuta – potpune praznine i potpunog opuštanja. Zamislite da je svaki dan kao minijaturna godina, u kojoj vam u jednom trenutku treba malo pasivnog odmora. Kako biste još bolje i s više energije prošli kroz drugi dio dana. Postavite si u sredinu svakog dana jedno minijaturno ljeto i u mislima se vratite u trenutke potpune opuštenosti!
I na kraju vam još moram reći, da u ovako opuštenom stanju ‘prazne glave‘ i usporenog moda nije lako smisliti ni kolumnu. Pa sam vam zato danas pisala upravo o ovome, o tom jedinom što je trenutno u meni i oko mene.
Šaljem vam jedan veliki, poootpuno opušteni ljetni pozdrav.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....