Školske obaveze, očekivanja okoline, obiteljski odnosi, egzistencijalni problemi, vršnjački pritisak i nasilje, društvene mreže, izostanak razumijevanja i podrške, pandemija i potres... neki su od okidača narušenog mentalnog zdravlja mladih. Svako sedmo dijete u dobi od deset do devetnaest godina ima problema s mentalnim zdravljem, a svaki šesti Europljanin trenutačno živi s mentalnim poremećajem. U Hrvatskoj čak pedeset posto svih mentalnih poremećaja počinje prije 14. godine, a 75 posto prije 18. godine. Zbog brojnih stresora kojima su izložena djeca i adolescenti potrebna im je kontinuirana podrška mentalnom zdravlju koju odnedavno mogu dobiti u domovima zdravlja. Tamo će psiholozi pružati psihološku pomoć bez uputnice, a organiziraju se i mobilni timovi za brigu o mentalnom zdravlju učenika i studenata.
Pitali smo četvero mladih u dvadesetim godinama kako se oni nose s izazovima koji prijete mentalnom zdravlju mladih, što im je bilo najteže i što bi poručili mladima od sebe.
Prihvatiti sebe, prepoznati tko si i što si neovisno o visokim očekivanjima bližnjih i okoline, biti sebi najveća podrška, ali i potražiti pomoć kad je potrebna, kažu, bio im je najzahtjevniji proces.
- Kad te duša boli, moraš reći. Mi se izjadamo svom psihoterapeutu - kažu nam.
- Živimo u vremenu gdje se stalno nameću neki novi trendovi, ali zapravo je sve na nama i kako se mi s tim nosimo. Osobno osjećam velik pritisak ljudi koji me prate i imaju očekivanja od mene, a imam ih i ja: što ću pjevati, kakva će biti nova pjesma, hoću li biti dobra... Ali onda stanem i zapitam se što je to što ja želim, bez obzira na očekivanja drugih. Osoba sam i koja rado priča pa se povjeravam majci, sestri ili potražim stručnu pomoć - kaže Stela Rade, pjevačica i influencerica koja na TikToku ima milijunske preglede videa, a na Instagramu je prati više od 140 tisuća ljudi.
Teška prometna nesreća prije dvije godine prikovala ju je uz krevet na nekoliko mjeseci, nije pjevala, morala je biti, kako kaže, sama sa sobom.
- Glazba je bila motivacija i podsjetnik da će sve završiti dobro - kaže Stela.
Hejtanje na društvenim mrežama
Miro Čabraja je glumac, voditelj i autor iznimno popularne emisije "Špica" Hrvatskog radija, koja na dnevnoj bazi dobiva mnogo komentara na društvenim mrežama, ali je i predmet hejtanja.
- Znali smo dva do tri sata na dan brisati uvredljive komentare. Taj stres sam prerastao, ali vidim da jako puno pogađa ljude oko mene. Razumljivo je da kad svaki dan čitate toliko ružnih komentara, to mora ostaviti trag, ali isto tako je važno naći mehanizam kako se s tim nositi. Ja sam potražio psihološku pomoć i danas me više ne diraju takve stvari. Mislim da svatko od nas treba sjesti sam sa sobom i preispitati se kako će se s tim nositi. Jedna od metoda je i ne čitati komentare ispod objava - kaže Miro.
Važni su dobri odnosi
Finalistica ovogodišnje Dore, Natalie Balmix, kaže da se inače dobro nosi sa stresom, no Dora ju je potpuno prestravila.
- To je bilo moje prvo javno obraćanje u Hrvatskoj uz stalan stres hoće li me Hrvatska prihvatiti, hoću li biti dovoljno dobra, hoću li dobro pjevati... Ne sjećam se apsolutno ničega s Dore. Da obitelj i moj tim nisu bili uz mene, ne znam kako bih sve to preživjela. No naučila sam da što god da vam se dogodi u tom trenutku, proći će - poručuje mlada glazbenica. Također je na teži način naučila još jednu lekciju.
- Sve što ne riješite sada, doći će na naplatu kasnije. Od 2021. sam majka, rastavljena sam nakon što sam prošla psihičku i emotivnu torturu. Imala sam podršku mame i sestre pa nisam imala potrebu za psihološkom pomoći, ali ne bi me bilo sram potražiti je da nemam osobe od povjerenja uz sebe - kaže Natalie. Da su odnosi s drugima ključni za naše mentalno zdravlje, što su potvrdili i nedavni rezultati najveće studije, tzv. harvardska studija sreće, na teži je način naučila i fotografkinja Duška Stepanov.
- Nisam se slagala s roditeljima, u 18. sam se odselila. Tek godinama kasnije krenula sam rješavati zamršene obiteljske odnose koji su me odveli u tjeskobu i depresiju. Imala sam dvoje male djece i sebe koju sam stavljala na zadnje mjesto. Tada sam slučajno naletjela na neku objavu kada se javiti psihoterapeutu, preko Facebooka sam našla psihoterapeuta, poslala mu poruku i dogovorili smo susret već za dva tjedna. Sada su već prošle četiri i pol godine od tog susreta i ja sam sa svojim psihoterapeutom prošla sve - kaže Duška. Ističe da kad je počela sređivati odnose s ljudima, automatski se i ona bolje osjećala.
- A kada su društvene mreže postale moj posao, sama sa sobom sam raščistila da postovi hejtera ne drže vodu, govore o njima samima, a ne o meni. Ja ću uvijek širiti dobre i pozitivne stvari, bit ću pozitivna osoba, jer želim da takva budu i moja djeca koja su danas u dobi od 9 i 7 godina - kaže Stela.
Vršnjačko nasilje
Naše smo mlade sugovornike zamolili da se prisjete sebe još mlađih, u školskim klupama u kojima je danas u Hrvatskoj više od pola milijuna mladih i gdje će svaki sedmi iskusiti probleme s mentalnim zdravljem.
* Nisko samopouzdanje, manjak otpornosti, visoka očekivanja od drugih, od sebe... Što su vama osobno bili najveći izazovi?
Stela: Najteže mi je bilo pronaći sebe, ostati dosljedna sebi i sa sobom riješiti što ja hoću bez obzira na očekivanja drugih.
Miro: Meni je najteže bilo prihvatiti sebe jer okolina uvijek očekuje nešto drugo od onog što zapravo ti jesi. I to je bio prvi i najbitniji zadatak što se tiče mog mentalnog zdravlja.
Natalie: Najteže sam prihvatila činjenicu da ljudi neće napraviti za mene ono što sam ja spremna učiniti za njih i da su moja očekivanja prevelika.
Duška: Socijalna anksioznost, nisam se znala uklopiti s drugima i bila sam jako usamljena.
* Kako ste se nosili s pritiskom, visokim očekivanjima okoline, od sebe...?
Stela: Nekad bi me taj pritisak obeshrabrio, a nekad bi me, štoviše, natjerao da budem jasnija prema sebi što hoću.
Miro: Od malih nogu sam se bavio raznim aktivnostima i mislim da mi je upravo to dalo vremena i prostora da se bolje upoznam i otkrijem što želim.
Natalie: Ja sam bila često osuđivana da nešto ne mogu i tada bi u meni uvijek proradio još veći inat da ja to mogu.
Duška: Meni su glazba i umjetnost pomagali da se nosim s pritiscima. Crtala sam, provodila sam sama neko vrijeme, i to me baš ispunjavalo.
* Kako se oduprijeti lažnom savršenstvu na društvenim mrežama?
Stela: Otkad sam prisutna na društvenim mrežama, borim se protiv lažnog savršenstva. Što god snimam i stavljam na društvene mreže, to je ono što ja radim svakodnevno, o tome otvoreno pričam na storijima...
Miro: Mislim da treba krenuti od sebe i ne suditi drugima... Danas je sve otišlo u krivom smjeru, ali ja uvijek kažem ako netko voli, nek‘ izvoli. Nisam hejter i nisam protiv fotošopiranja i uređivanja fotografija jer i sam znam to napraviti.
Natalie: Ne gledam tuđa posla. Na svojim mrežama ne uljepšavam fotografije, ali i ne osuđujem ljude koji to rade.
Duška: Ne osuđujem, ali ja to ne radim. Kod mene ne možete vidjeti teško obrađene fotografije i videa. Na mojim društvenim mrežama je više videa jer baš volim pokazati kako stvari stvarno izgledaju i da svi imamo loše dane, griješimo, plačemo, tužni smo...
* Jeste li se susreli s nasiljem - verbalnim, fizičkim, na društvenim mrežama...?
Stela: Ja sam se susrela s vršnjačkim nasiljem u srednjoj školi. To je uvijek bilo na temelju fizičkog izgleda, mog pjevanja i bavljenja glazbom, u stilu što se ja tim bavim, što ću napraviti, ne znam pjevati...
Miro: Mene su pljuvali i tukli i u osnovnoj i u srednjoj. Sam sam se s tim borio, nije bilo nikakve stručne pomoći, a nisam je ni tražio. Pomoć sam tražio u sebi i gurao sam se dokazati tim ljudima da su u krivu. Danas kada sam se već izgradio u privatnom i poslovnom svijetu mogu samo reći - vrijedilo je i nije bilo ugodno. Iako se danas nakon toliko godina znam zapitati zašto nikad nisam reagirao ne agresiju, a bilo je trenutaka; kasnim u školu zato što znam da ću, ako dođem na vrijeme, od nasilnika dobiti koji šamar.
Natalie: Teško sam se uklapala u društvo, trpjela sam vršnjačko nasilje, kao i psihičko i emotivno maltretiranje u braku.
Duška: Ja sam se susrela s vršnjačkim nasiljem u osnovnoj školi, ja sam dijete rastavljenih roditelja, bili su neformalni i manje klasični u odgoju i zbog toga su me vršnjaci jako ismijavali. Mene je to užasno boljelo i povređivalo.
* Jeste li imali podršku odraslih?
Stela: Ja često pomoć potražim od majke. Većina roditelja, starijih ili drugih koji imaju najbolje namjere ne daju nužno dobar savjet koji će nama pomoći. Idu često iz straha i brige prema djeci. Meni je majka najbolja prijateljica, mi smo uspjele naći zajednički jezik. Čuje me, a nekad je samo bitno da te netko posluša i ne osuđuje i da ti eventualno promijeni pogled na neku situaciju i ta situacija tebi više neće biti toliko stresna.
Miro: Ponekad se osjećam kao Pale sam na svijetu i nedostaje mi suport, iako mislim da sam si ja već posložio neke stvari u životu - radim ono što volim, zarađujem dovoljno, putujem, imam prijatelje... Ipak, ponekad je potrebna podrška koju očekuješ, a ne dobiješ.
Natalie: Ponekad roditelji i stariji u okruženju neke mlade osobe iz straha ili neodobravanja nekih postupaka ne daju dobar savjet, daju krivi ili ga uopće ne daju ili podrška izostane. Ali i to je u redu jer se ta osoba čeliči te ako dovoljno i beskompromisno gura svoju priču, kad-tad će doći podrška.
Duška: Nemam podršku obitelji, oslanjam se na podršku koju sam ja odabrala, poput mojih prijatelja, mog psihoterapeuta ili katkad smatram da moram jednostavno sama sebi biti stup. Naučila sam plivati u nedaćama i sad već imam tu neku sigurnost u sebe da ja to mogu.
* U kojim ste situacijama nesigurni, osjećate se otuđeno, usamljeno, kakvi ste u sklapanju veza?
Stela: Moj posao je takav da sam ja šest od sedam dana u tjednu okružena mnoštvom ljudi, teže mi je biti sama sa sobom u tišini. I sklapanje odnosa ide mi teško, ali na tome radim, to sam osvijestila.
Miro: Nesigurnost možda osjećam u trenucima neke izloženosti iako se bavim javnim poslom, ali uvijek je tu doza treme i doza nesigurnosti. Ali ja to pripisujem tome da mi je stalo do toga što radim. A što se tiče veza, iskreno ne znam je li vrijeme krivo ili su sada neki drugi pogledi na svijet, ali u ovo vrijeme baš teško sklapam formalne veze koje bi ispunile moja očekivanja i očekivanja druge strane.
Natalie: Ja jesam u sretnoj vezi, iako mislim da djeca rastavljenih roditelja poput mene imaju iskrivljenu sliku o tome kakve veze trebaju biti. Svaka osoba iz svoje kuće nosi nešto što misli da je normalno, no to bude možda teže uklopivo s drugom osobom.
Duška: Najviše sam nesigurna kako ću odgojiti svoju djecu. Želim da žive zdravim životom. Dosta radim na sebi jer sam prepoznala da imam poteškoće u sklapanju odnosa. Tako da se sada trudim da bolje pristupam svojim odnosima i mislim da sam na dobrom putu.
* Koji biste savjet dali mlađima od sebe, kada je najvažnije biti prihvaćen u svom krugu vršnjaka? Kako se uklopiti, a ne upasti u zamku da se svima moraš svidjeti?
Stela: Po bilo koju cijenu ne bi trebali mijenjati to što mi jesmo samo zato da bi nas netko prihvatio. Nikada nas neće svi prihvatiti.
Miro: U biti ono što jesi ponekad nije lako, ali valja se truditi i raditi prvenstveno na sebi i okružiti se ljudima koji te prihvaćaju stopostotno takvog kakav jesi. Ljudi se filtriraju kroz život, dolaze, odlaze, neka prijateljstva se sklapaju, neka prestaju, to je sasvim O.K. Mislim da će uvijek kroz život doći oni ljudi koji su tu namjenski za tebe i predodređeni da budu oko tebe i te ljude treba znati cijeniti i poštovati.
Natalie: Ne budi fake, a dovoljno kvalitetni ljudi će uvijek ostati uz tebe baš zato što si takav kakav jesi, bez maske. Mislim i da trebaju znati da se sve događa s razlogom i da je svaki kraj početak, a svaki početak kraj.
Duška: Definitivno se ne trebamo svidjeti svakom. Budi ono što jesi, ali uz to budi ljubazan, prihvaćaj druge, nemoj pod krinkom ‘ja kažem istinu‘ drugima govoriti ružne stvari. Dovoljne su dvije ili tri osobe koje su nam bliske i prihvaćaju nas i bit ćemo sretni.