Iako teško pokretna uslijed bolesti, Splićanka Sandra sretna je što uz sebe ima svog vjernog psa.
 Snimio: MILAN ŠABIĆ/EPH
Splićanka i njen pas razbijaju barijere

'Mom Simbi je jako bitno da me uvijek ima na oku'

Simba je bio ostavljen. Završio je u skloništu pa je nesretno udomljen. Zatim je poslan na testiranje i pokazalo se da je taj labrador rođen za psa pomagača! To najbolje zna njegova vlasnica - Sandra Lukšić. Ona je osoba sa stopostotnim invaliditetom kojoj je ovaj pas olakšao svakodnevni život.

Pripremile: Suzana Ciboci i Lada Novak Starčević


- Ne mogu zamisliti život bez njega, olakšava mi svakodnevne aktivnosti koje ja više ne mogu obavljati. Ima dana kada se ne mogu dignuti, ako zvoni mobitel, Simba će mi ga donijeti, kada netko zvoni na vratima, on će ih otvoriti povlačenjem konopca, skida čarape, nosi ih iz ladice, a sve što mi padne, on će uzeti i dodati mi, pomaže i kod oblačenja. Ništa neće staviti na pod, sve dodaje u ruku - priča Splićanka Sandra Lukšić (45) o svom rehabilitacijskom psu, labradoru Simbi.

Osnovne naredbe i... puno više

Uz sve osnovne naredbe poslušnosti - sjedi, lezi, čekaj, uz, dođi... pas pristojno sjeda prije prolaska kroz vrata, donosi s poda predmete, otvara vrata perilice rublja ili hladnjaka, donosi ili stavlja predmete u njih, sprema stvari u ladice ili kutije, otvara i zatvara ormare, otvara vrata stiskanjem kvake šapama ili povlačenjem potezalice, pali i gasi svjetla. On je tek jedan od pet pasa koji su u Hrvatskoj obučeni za pomaganje osobi s tjelesnim invaliditetom. Sandra Lukšić danas je stopostotni invalid, a zbog kraće noge prošla je nekoliko operacija. Tijekom jedne od njih je, čini se, zaradila hepatitis od kojeg se godinama liječila, a lijekovi su ostavili i posljedice. Danas je teško pokretna.

Snimio: Milan Šabić/EPH
Simba i Sandra postali su pravi tim - on njoj pomaže u svim aktivnostima, a ona je njemu pružila dom pun ljubavi.

Simba joj olakšava sve kućanske poslove, a redoviti joj je pratitelj pri svakom izlasku.

- Nakon što sam podnijela zahtjev za rehabilitacijskog psa, nakon 5-6 mjeseci u Centru za rehabilitaciju Silver pronašli su mi Simbu. Tri tjedna sam s njim bila u Silveru, a potom smo došli kući u Split.

Nevjerojatan put

Simbin put do sadašnje vlasnice je nevjerojatan. Spašen je iz vinkovačkog skloništa gdje bi u suprotnom skončao eutanaziran nakon 60 dana. Prvi vlasnik ga je, naime, ostavio uz cestu u Bogdanovcima, u Vukovaru su ga uhvatili komunalni redari i odveli u vinkovačko sklonište. U Lipiku je potom udomljen, no zavezan na metar lanca i na hladnom betonu, oduzet je i poslan u centar Silver na procjenu. Bez problema je položio sve testove i otkriven je njegov potencijal za obuku za rehabilitacijskog psa.

Snimio: Milan Šabić/EPH
Možda će vam to biti teško zamisliti, ali Simba je spašen iz skloništa za nezbrinute ljubimce. Zamislite samo kako bi bilo tužno da je tamo i ostao...

Sandra kaže da je izuzetno miran i stabilan, bez trunke agresivnosti, staložen, a spreman je pokazati ogromno povjerenje u ljude unatoč svemu što je prošao. Simba je tjera na socijalizaciju, na svakodnevne izlaske jer ga treba prošetati.

Ako ona ne može, to učini njezina majka, s kojom živi otkako joj je umro otac. Naime, Sandra je, dok je mogla funkcionirati samostalno, devet godina provela u Sarajevu, od 1997., radeći u međunarodnim humanitarnim organizacijama.
- No mučio me bronhitis pa sam zaključila da je bolje da se vratim kući, na more. Nakon povratka zaposlila sam se u jednoj privatnoj firmi, bila sam projektni menadžer. Nakon toga postala sam upraviteljica Zadruge osoba s invaliditetom koja je okupljala devet udruga. Međutim, došla je kriza, udruge su raspolagale sa sve manje novca. Zdravlje mi je bivalo sve lošije i otišla sam u mirovinu.

Maza koja dijeli krevet s mačkom

Sandra kaže da njen Simba živi super sretan život. Svi ga obožavaju, a i on sve obožava.
- Velika je maza. Jako mu je bitno da me ima na oku. Imam i mačka i njih dvoje spavaju skupa. Kad mačku dosadi on ga izbaci s velikog jastuka, smije se Splićanka.
Iako je jasno označeno da je rehabilitacijski pas, Sandra i Simba izbačeni su iz nekoliko ustanova u Splitu.

Snimio: Milan Šabić/EPH
Sandrin život bio bi puno, puno teži bez njezinog psa pomagača, no unatoč tome postoje ljudi koji ne shvaćaju koliko važan posao Simba obavlja.

Zar još ima takvih ljudi?

- Boriš se sa sobom, taman prihvatiš u svojoj glavi da si osoba s invaliditetom i da ne možeš činiti neke i najobičnije stvari, prihvatiš svoje stanje, a svako malo ti netko 'opali šamar' i vrati te natrag. Na žalost, u Splitu još ima jako puno predrasuda prema rehabilitacijskim psima i osobama s posebnim potrebama. Izbacili su nas iz jedne konobe, gradske ljekarne, trgovine... - kaže Sandra.
Dodaje da radi budućih naraštaja treba senzibilizirati javnost da ne nailaze na prepreke kakve ona mora svakodnevno prolaziti.
- Moj Simba i ja razbijamo skupa barijere, kaže nježno Sandra.


Vaše mišljenje nam je važno!

Imate li i vi slično iskustvo, ili biste jednostavno željeli poslati poruku na ovu temu. Pišite nam!

Linker
19. studeni 2024 01:42