Da, šef vas može uznemiriti, ali rijetko istraumatizirati. Psiholog objašnjava zašto je važno razlikovati ta dva pojma

Ako se bojite uzeti bolovanje, stišavate poruke na radnom mjestu, često ste primorani raditi do kasno - sve zbog ‘neugodnog‘ šefa, dakako da vam nije ugodno. Osjećate se frustrirano i poniženo. Zbog tog osjećaja sve češće zaposlenici izražavaju kako imaju traume od posla, šefa, radnog mjesta...Međutim, mnoga iskustva koja radnici opisuju zapravo se ne kvalificiraju kao trauma, kaže Janina Fisher, klinička psihologinja posebno zainteresirana na područje liječenja traume i autorica knjige „Healing the Fragmented Selves of Trauma Survivors”.

Kako ih razlikovati

- Biti podcijenjen je vrlo uznemirujuće iskustvo, ali nije traumatično. Ipak, mainstream popularnost knjiga poput „The Body Keeps the Score” dovela je do toga da je izraz ‘trauma‘ postao uobičajen. I mnogi se pozivaju na to kako bi opisali šefa koji im šalje poruke izvan radnog vremena ili nalaže da se, primjerice, ručak pojede u uredu - kaže J. Fisher. Ističe da je važno razlikovati uznemirenost od traumatiziranosti jer miješanje ta dva pojma kao i prekomjerna uporaba pojma ‘trauma‘ može umanjiti učinak traumatiziranosti, što je daleko veći problem.

- Događaj koji je uznemirujući ne daje isti odgovor kao događaj koji je traumatičan. Primjerice, nakon uznemirujućeg događaja ili nevolje osjećat ćete se povrijeđeno, poniženo, tužno ili ljutito. Trauma dovodi do preplavljenosti, zamračenja, mučne fizičke boli i straha od života ili smrti. Na radnom mjestu, na primjer, jeste li povrijeđeni i bijesni zbog nekog zahtjeva vašeg šefa ili ga se iskreno bojite? Prvo je reakcija na nevolju, dok je drugo reakcija na traumu - kaže Fisher.

Skrivena opasnost

- Jako dugo nam je trebalo da uvjerimo stručnjake za mentalno zdravlje, a zatim i društvo u cjelini, da se trauma dogodila i da to nije rijetkost. I sada, što je vrlo tužno, razrjeđujemo taj pojam i gotovo sve označavamo kao traumatično. Sada smo prešli put od razumijevanja da je trauma zastrašujuć događaja do toga da je to događaja koji je samo uznemirujući - ističe Fisher.

- Ne želim naravno minimizirati koliko štetni roditelji ili šefovi mogu biti. Uznemirujući događaj ili niz uznemirujućih događaja mogu dovesti do nekih prilično teških osjećaja koji zaslužuju da ih se poštuje. Ali osim ako vas šef nije natjerao da se bojite za svoj život, vjerojatno niste bili istraumatizirani. I što se više koristi riječ ‘trauma‘, to manje značenja ima - kaže Fisher i naglašava da „moramo biti svjesni da ćemo, ako se trend nastavi, razrijediti izraz trauma tako da više neće imati značenje. A oni koji su bili napr. žrtve nasilja bit će stavljeni u istu kategoriju kao i oni čiji su roditelji bili hladni i kritični. To je moj strah."