Prije više tisuća godina rogač je bio omiljena namirnica na cijelom Sredozemlju, zbog svojih hranjivih i prirodno slatkih mahuna, ali i zbog ljekovitosti. Proširio se po svijetu, no s vremenom je, nepravedno, stekao status stočne hrane, a snažan udarac njegovoj upotrebi zadali su i umjetni zaslađivači. Ipak, posljednjih se godina rogač u velikom stilu vraća na tanjure ljubitelja zdrave hrane, i to zbog više dobrih razloga.
Izgledom ne baš atraktivne mahune rogača dospijevaju krajem ljeta na granama zimzelenog stabla visokog do 15 metara. Drvo raste sporo i treba proći petnaest godina prije nego što počne davati plodove, no zato može živjeti dulje od 200 godina i biti plodno duboko u starost. Pritom je i vrlo bogato plodovima. Cvjeta u rujnu i listopadu sitnim cvjetićima iz kojih se polako razvijaju mahune koje dosegnu 20-ak centimetara. Isprva imaju zelenu, a zatim tamnosmeđu boju s ljubičastim odsjajem.
Zamjena za čokoladu
Unutar sjajnih mahuna kožnate teksture smješteno je do petnaest sjemenki, a jestive su i mahuna i sjemenke. Mogu se jesti i neobrađene, tako su činili antički Rimljani, grickajući i jedne i druge kao slatke zalogaje. Sjemenke se najčešće prerađuju u smjesu (karuba guma) koja se koristi kao zgušnjivač i stabilizator u prehrambenoj industriji, dok se mahune prže i melju (no, može se mljeti i cijeli plod). Tako obrađene, odlična su zamjena za čokoladu, od koje su prirodno slađe. Mljeveni rogač može zamijeniti čokoladu u omjeru 1:1 u izradi slastica, osobito kolača - pita, savijača, kocki, torti... Zbog prirodne slatkoće dovoljno mu je dodati tek malo šećera (ili stevije), pa je već zbog toga kolač s rogačem zdraviji izbor od onog s čokoladom ili kakaom koji traže veći dodatak šećera. Ovisno o ukusu i prehrambenim navikama, rogaču se i ne treba dodati šećer, njegova slatkoća može biti dovoljna.
Novo tursko istraživanje pozabavilo se time koliko se šećera može zamijeniti rogačem i stevijom u pripremi biskvitnog kolača, a da se ne promijene značajno njegova fizikalno-kemijska svojstva. Pripremljeno je 20 pokusnih kolača s različitim koncentracijama ta tri sastojka i uz konstantnu količinu pšeničnog brašna. Optimalni kolač, čiji su okus i ostale karakteristike bili ocijenjeni s visokih 4,9, sadržavao je 12,55 posto šećera, 2 posto stevije i 15,38 posto brašna od rogača i u njemu je udio šećera bio smanjen čak 47,24 posto u odnosu na standardnu varijantu kolača.
Brašno, sirup, med...
U kolačima, pudinzima, nadjevima… rogač se odlično slaže s narančom i ostalim agrumima, orašastim plodovima, višnjama, bananama, smokvama, jabukama. Teksturom i bojom mljeveni je rogač sličan kakau, no po blago prženom orašastom okusu nije. Ako ga niste ranije jeli, možda ga je, dok se ne priviknete na njegov okus, dobro u kolačima u početku miješati s kakaom ili čokoladom. Kad se rastopi, rogač ne izgleda bogato poput kakaa, jer gotovo i ne sadrži masnoće, pa mu se za poboljšanje dojma može dodati mlijeko pomiješano s vodom.
Fino mljeveni rogač može se miješati sa pšeničnim brašnom za pripremu kruha, različitih tijesta, palačinki, a posebno je zanimljivo što u nekim tijestima može zamijeniti jaja. Kao zamjena za jedno jaje pomiješa se jedna jušna žlica rogača u prahu s tri jušne žlice vode. Rogač u prahu ima slabija vezivna svojstva od jaja, no može pomoći u dodavanju vlažnosti i slatkastog okusa. Treba imati na umu i da će slastici dati poseban okus, pa vjerojatno neće biti prikladan za sve recepte.
Sirup je još jedan oblik prirodnog zaslađivača koji se dobiva od rogača, dugotrajnim kuhanjem mahuna. Stoljećima ga koriste u bliskoistočnim mediteranskim zemljama u pripremi kolača, keksa i peciva. Teksturom je sličan medu i vrlo taman, po okusu podsjeća na karamelu i sladić. Bogat je vlaknima, pa je dobar za probavu, a može pomaći i u održavanju šećera u krvi na optimalnoj razini.
Kad smo već spomenuli med, treba reći i da rogač spada među najmedonosnije biljke. Njegov je med bogatog, pa i jakog čokoladno-gorkastog okusa i zlatne jantarne boje, a dobar je za ljudsko zdravlje jer djeluje kao snažan antioksidans, ima antibakterijska i antimikrobna svojstva, pomaže kod prehlade i bronhitisa, ali i u regulaciji probave, opušta i olakšava uspavljivanje, sudjeluje u snižavanju razine kolesterola u krvi.
Na Visu, Šipanu, Šolti i ostalim našim južnim otocima rado će nazdraviti rogačicom i rogačušom, tj. rakijom i likerom od rogača. Onamo su rogač u antičko doba donijeli Grci i ta je bogata mahunarka još do prije nekoliko desetljeća bila među ekonomski najvažnijim otočnim poljoprivrednim proizvodima. Koliko su mu bili posvećeni pokazuje i to što se u našim krajevima razlikuje više sorti rogača: komiški, šipanski, medunac…, a na Šolti ima i svoj "glavni grad", mjesto Rogač.
Pogoduje zdravlju
Mljeveni rogač odličan je i za pripremu toplih i hladnih napitaka, neki kažu ukusnijih od kakaa, a od prženih mljevenih sjemenki može se pripremiti napitak sličan kavi, premda rogač ne sadrži kofein, pa efekta razbuđivanja neće biti. Ali neće biti ni dizanja tlaka te je rogač pogodan za osobe s visokim krvnim tlakom. Može imati i druge zdravstvene učinke, s obzirom na sastav.
Sto grama mljevenog rogača ima oko 220 kalorija. U toj je količini rogača čak 89 grama ugljikohidrata - od čega su oko polovice vlakna, što znači da se sporo probavlja i popravlja konzistenciju stolice - i manje od grama masti. Od minerala rogač sadrži kalcij (u 100 grama 43,5 posto preporučene dnevne količine, RDA), željezo (21,5 posto RDA), magnezij (14 posto RDA), fosfor (11 posto RDA), potom cink, bakar, mangan, selen, a od vitamina najzastupljeniji su oni B skupine.
Rogač se tradicionalno upotrebljava kod različitih probavnih tegoba, jer tanini, spojevi koje sadrži, nisu topivi u vodi te pomažu izbacivanju toksina iz probavnog sustava. Kao pomoć kod proljeva narodna medicina preporučuje sok od mahuna rogača. Tradicionalna medicina sjemenke rogača smatra podizačicama muškog libida koje, uz to, popravljaju kvalitetu sperme, a sirup i med od rogača lijek su protiv kašlja i bronhitisa jer otvaraju dišne puteve i potiču izbacivanje sluzi. Neka istraživanja pokazuju da može biti učinkovit i kod astme. Bogat je rogač i polifenolima, biljnim antioksidansima koji mogu pomoći sniziti razinu kolesterola u krvi, a time i rizik od bolesti srca, a kalcij i fosfor iz njegovog sastava podupiru zdravlje kostiju i zubi.
• Kava od rogača: zakuhajte tri četvrt šalice vode, maknite s vatre pa dodajte jušnu žlicu rogača u prahu i četvrt čajne žlice cimeta te malo kokosova ili drugog mlijeka prema ukusu. Dobro promiješajte i napitak je gotov.
• Zimski napitak: u lončiću dobro izmiješajte dvije šalice bademova mlijeka, dvije jušne žlice rogača u prahu, dvije čajne žlice meda, pola čajne žlice ekstrakta vanilije i četvrt čajne žlice cimeta. Zagrijte, ali sklonite s vatre prije nego što prokuha. Ulijte u šalice i pijte toplo.
• Čips od rogača: u lončiću rastopite šalicu kokosova maslaca, pa brzo umiješajte šalicu rogača u prahu, dvije jušne žlice meda i jednu čajnu žlicu vanilije. Kad smjesa bude glatka, izlijte je u prikladnu plitku posudu te zagladite površinu. Zamrznite. Potom izvadite iz posude, narežite na komadiće i čips je gotov. Čuvajte u hladnjaku do upotrebe. 3