Nutricionistica Paula Franceković. BILJANA BLIVAJS/CROPIX CROPIX
dugovječnost

Kako preokrenuti proces starenja? Cijenjena nutricionistica: Ovako bi trebao izgledati jelovnik za one iznad 40

Nutricionistica Paula Franceković o biohakiranju organizma i kako nam može pomoći da živimo dulje i zdravije

Zamislite da ujutro, prije posla otiđete s frendicom na kavu i dok čekate konobara i prvu kavicu, dobijete pitanje prijateljice: „Čuj stara, jesi se biohakirala za danas? Ja ti to redovito radim“.

Priznajte da bi vam odmah na pamet pale neke igle, pripravci u frižideru koje si morate ubrizgati, kemijski procesi u tijelu koje bi ti isti pripravci proizveli.

Biohakiranje je međutim, nešto sasvim drugo. To je pojam koji se koristi za bilo kakav pothvat pojedinca s namjerom mijenjanja kemije i fiziologije tijela kroz znanost i samoeksperimentiranje u cilju povećanja osobne razine energije i vitalnosti. Njime se bavi nutricionistica Paula Franceković, koja je znanje stjecala u Hrvatskoj i Danskoj.


Što je zapravo biohakiranje?

To je relativno novi pojam i tek se nedavno počeo koristiti. To su protokoli koji koriste hakerski, programerski i znanstveni pristup da bi se utjecalo na ljudsko zdravlje ili ljudsku biologiju.


Kojim biohakiranjem se vi bavite?

Ovorila sam svoj centar za optimizaciju zdravlja i jedan od suradnika mi je svjetska kompanija koja se bavi testiranjem biološke dobi. To se nekako tako dogodilo i stekla sam puno iskustva u tome, posebna je to skupina ljudi koji se bave raznim dijagnostičkim testovima, pa posljedično i „terapijama“ koje poboljšavaju njihovo opće zdravstveno stanje.


Je li određivanje biološke dobi neki mit ili stvarno postoje razlike između mene i neke moje vršnjakinje i kakve su to razlike? Mogu li ja uistinu promijeniti svoju biološku dob?

Mi koristimo glikanski test biološke dobi, koji detektira stanje (starost) imunološkog sustava, njime se detektira koliko je neka kronična upala u organizmu ostavila posljedice na imunološki sustav. Tu možemo mnogo toga otkriti i puno toga prevenirati.

Postoje i drugi načini, od genetskih, epigenetskih faktora. Ima više načina da shvatimo stanje biološke dobi.


Kada recimo dobijemo rezultate tog testiranja, što raditi?

Mi za sada imamo klijente koji su jako duboko u toj priči i vrlo često oni dolaze s idejama o povećanom unosu proteina, aminokiselina ili čega već. Mi smo tada u funkciji da optimiziramo njihovu stvarnu potrebu i njihove želje. Sinergija želja i mogućnosti daje najbolje rezultate.


Meni to biohakiranje zvuči kao konstantna prisutnost: osvijestiti hranu koju jedem, koliko se zapravo krećem, što su mi okidači stresa... To bi zapravo bio neki početak biohakiranja svojih navika?

Mi jako teško objektivno sagledavamo vlastite navike. To je jako ograničavajuće u uvođenju bilo kakve promjene. Mi radimo vizualni protokol, to znači da klijent mora postati znatiželjan, objektivan promatrač svog života, svakodnevno bilježiti što i kako jede, koliko se kreće, kada i kako spava. Vrlo brzo postane jasno i vidljivo koliko loših navika svatko od nas ima. Kada se klijent susretne s ‘istinom‘, tada utvrđujemo koje promjene želimo uvesti, u kojem vremenu i s kojim ciljem. Tada krećemo u akcijski plan koji traje mjesec dana, gdje doslovno primjenjujemo sve promjene i gledamo kako se one sprovode.


Koji su u tom protokolu najveći izazovi? Ja znam da tanjur špageta koji ponekad pojedem nije dobar za mene, ali ugljikohidrati nas smire, opuste i zapravo su zamjena za neke druge stimulanse kojima si ljudi ‘olakšavaju‘ život? Kako vi mene s tom mojom jasnom sviješću o špagetima možete hakirati da ja to više ne radim?

Važno je napraviti razliku između motivacije i navike, jer naša motivacija ima limit. Kad tad naša motivacija gubi snagu i mi upravo u tim prvim koracima objašnjavamo da motivacija nije naša glavna uzdanica u promjeni. Ona će nas napustiti. Navike su ono što je naš ključ. Mi često iz navike pojedemo nešto i tek kada smo pojeli, osvijestimo da nam to nije trebalo, pa da čak u tome nismo niti uživali.

Mi zato osvješćujemo i vizualiziramo navike koje smo davno usvojili. Važno nam je da klijent shvati kada i kako je nastala, da vidi koliko je ograničavajuća i na kraju možda potpuno bespotrebna. Svaka navika ima okidač i nagradu.

Vi mislite da su špagete nagrada, a one zapravo služe da vas umire, e tu je poanta. Idemo po osjećaj umirenja na neki zdraviji način. To je biohakiranje navika.


Koliko su klijenti u otporu?

Mi nismo linearna bića, imamo cijelu igru hormona u našem organizmu. Ne moramo biti rigidni u tome. U prvom mjesecu protokola se zadovoljavamo već i s osvještavanjem navike jedenja špageta, to je prvi korak. Nama baš dolaze klijenti koje žele mijenjati prehrambene navike, ali i oni koji žele živjeti dugo i vitalno. Vitalnost u starenju je baš velika tema.


Koja je vaša glavna preporuka za prehranu u jednom danu? Puno je raznih preporuka i često su one sasvim oprečne.

Postoje univerzalne istine, ali teško je generalizirati. Svakako treba voditi računa o unosu vlakana i proteina, to su nam startne pozicije. Meni je jako drago što ljudi danas više ne dolaze kao prazna ploča, bez ikakvih predznanja što je dobro ili loše. Svi se mi osluškujemo i već od prilike znamo što je bolje ili lošije za nas. Umjetna inteligencija pomaže i da nađemo dobre izvore informiranja, važna imena u svijetu nutricionizma, kao i važne poruke ili spoznaje.


Kako bi po vama izgledao jedan univerzalni dnevni jelovnik za žene četrdeset plus?

Jako je bitno znati da bazična razina kortizola raste, što nam odmah izbacuje povremeni post kao alat. To je razdoblje kada tijelo skladišti energiju i post bi dodatno otežao gubitak kilograma. Moja glavna preporuka bi bila više manjih obroka dnevno, jer time šaljemo tijelu poruku da ne brine, da hrana dolazi i da ne mora skladištiti energiju iz reduciranih obroka.

Po meni, jako važan je doručak koji sadrži zdrave masti, proteine i zdrave ugljikohidrate. Preskoči li se takav doručak, večer će sigurno otvoriti želju za obrokom ili čak slatkim. Zagovornik sam one stare preporuke: doručkuj kao kralj, večeraj kao siromah i to barem dva, tri sata prije spavanja.

Izbor hrane je manje važan od omjera. U četvrtinama treba jesti cjelovite žitarice, proteini, voće i povrće. Par kapi kvalitetne masnoće...i to je to. To pravilo vrijedi za sve obroke.


Je li fasting uistinu tako dobar ili je to samo mit?

To je dobra metoda ako netko ima puno kilograma viška. Izbacivanjem jednog obroka se neminovno smanjuje unos kalorija, pa kroz vrijeme to može činiti znatnu razliku. Inače, velika istraživanja fastinga su uključivala samo muškarce, a ja ne mislim da ono što je dobro za njih, nužno odgovara i ženama. Cijela hormonalna dinamika bitno je različita kod muškaraca i žena, i ne mogu se primjenjivati ista pravila.

Za neke ljude je jednostavno preskočiti obrok, dok za druge to ne mora biti niti dobro niti poželjno.


Jedno vrijeme je bio trend ne jesti ponedjeljkom. Samo voda i eventualno kava? Što mislite o tome?

Bilo je svega, pa i mjesečeva dijeta je bila moderna. Neki klijenti mi kažu da jednodnevni post čini dobro, a drugi kažu da im to nikako ne odgovara. Stvar je vrlo individualna.


Što sa suplementima? Jesu li nužni ili je stvarno riječ o dobrom marketingu?

Prije nego li krenemo uzimati bilo što, važno je napraviti analizu krvi i vidjeti što nam eventualno nedostaje. Bez toga samo nagađamo i uopće ne znamo učinak onoga što uzimamo. Uglavnom se radi o nedostatku vitamina D, i on je prema nekim istraživanjima deficitaran u više od 80 posto osoba. To uglavnom vrijedi i za magnezij i omega 3 masne kiseline. To su tri glavna suplementa koja su u deficitu, sve ostalo treba vidjeti u nalazima, a tek onda eventualno uzeti dodatak.


Jedna od uvriježenih dogmi je ujutro u zobenu kašu dodati proteine. Služi li to ičemu?

Osobno više volim slani doručak, ali žene generalno jedu premalo proteina i baš one bi trebale uzimati dodatne proteine, pa makar i tako u prahu.


Koje promjene najteže uvodimo?

Najveći izazov je naš stav prema promjeni. Puno ljudi sebe ograniči nekim stavom o sebi kao osobi koja ne vježba, koja ne može bez šećera ili slično. Mi se naprosto moramo reprogramirati i krenuti u novu sliku o sebi. To je baza svake promjene.


Koja dobna skupina najlakše uvodi promjene?

Začudo, to su baš žene četrdeset plus. Motivi nisu samo izgled, već i želja da se živi kvalitetnije i bolje. Uvođenjem i malih promjena to je stvarno moguće.

Linker
18. studeni 2024 22:54