POČEO OSMI INMUSIC Nebo se smilovalo, Iggy je razvalio, ali dugi redovi za pivo pokvarili su dojam

Kiša je, kao po običaju, priprijetila i ovogodišnjoj prvoj večeri INmusica, ali nebo se uoči početka festivala razvedrilo pa većih nevolja nije bilo. Ipak, mnogima je mrak pao na oči zbog nesnosno dugih redova za piće, izazvanih fiskalnim blagajnama, iako je publike bilo bilo nešto manje nego ranijih godina.

Recesija, nešto skromniji program i relativno loše vrijeme, tako su ipak nanijeli štetu prvoj večeri INmusica pa su raspoloženi australski hard rockeri Airbourne svirali pred nekoliko stotina ljudi. Šteta jer posrijedi je bend koji se očito i previše fura na AC/DC, ali i uspijeva vratiti rock’n’roll na kurs zabavnosti pa ako treba i mačizma.

Do bola glasni rifovi kuljali su iz redova i redova Marshalla, znoj je liptio i sve što je nedostajalo bilo je više tisuća ljudi i reflektori jer još je uvelike bio dan. Naravno, Airbourneu nedostaje kolekcija hitova kakvu imaju AC/DC, no atmosfera bi tijekom njihova nastupa na Main Stageu zacijelo bila vatrenija da su na rasporedu bili pomaknuti na neku kasniju uru. Rupu do nastupa Bloc Partyja pokušao je na World Stageu ispuniti engleski ženski trio Stealing Sheep.

Ma koliko njihova vizija renesansne glazbe za 21. stoljeće, sazdane prema uzoru na post-punk Raincoatsa i Slitas, bila simpatična, nedostaju joj jači sadržaj i profesionalniji svirački angažman. Zgodan amaterizam, ali ne i više od toga. Bloc Party, koliko god uložili htijenja, energije i volje, ipak nisu svoj nervoznjikavi post-punk dobacili do razine Franza Ferdinanda, koji je prošle godine ponovno oduševio publiku INmusica. Previše su rastrgani, a premalo melodični pa se činilo kako bi jedni od njihovih uzora, Public Image Ltd. koje smo nedavno gledali uživo u Tvornici, izazvali na Jarunu daleko veću provalu oduševljenja.

Time je prva večer svoj finale, pola sata prije ponoći i bez većih iznenađenja, dočekala uz nastup neuništive rock’n’roll životinje, Iggyja Popa i njegovih The Stoogesa, u kojima je pokojnog Ashetona na gitari zamijenio James Williamson, čiji su rifovi bili esencija albuma “Raw Powera”, objavljenog prije 40 godina. Bilo je starijih koji se sjećaju tih proto-punk vremena, ali na sreću, i sedam-osam tisuća mladih koji tada još nisu bili ni u “desetljetnom planu”.

Razularenim, bijesnim i nevjerojatno žestokim nastupom, otvorenim klasicima “Raw Power”, “Gimme Danger” i “1970”, Iggy and The Stooges doslovce su pomeli sve koji su nastupili prije njih i još jednom potvrdili kako su i četiri i pol desetljeća nakon osnutka i dalje najopasniji rock’nroll band na svijetu.

Zahvaljujući nastupima Arcade Fire, Franza Ferdinanda, Mobyja, Kraftwerka, New Ordera, Morrisseya, Lily Allen, The Streets, Nicka Cavea & The Bad Seedsa, Grindermana, The Stoogesa, Sonic Youth, New York Dollsa, Asian Dub Foundation, Jamiroquaija, Morcheebe, Massive Attacka, LCD Soundsystema, Yeah Yeah Yeahs, Happy Mondaysa te plejade uglednih afričkih glazbenika poput Amadou & Mariam, Rokije Traore, Tinariwena, Tamikresta, Seuna Kutija i brojnih drugih drugih izvođača iz svijeta, Hrvatske i regije, INmusic je od skromnog festivalčića, začetog na Šalati, tijekom proteklih sedam godina izrastao u najveći hrvatski open-air festival.

Barem sedam, osam od gore pobrojanih izvođača možda nikada ne bismo imali prigode vidjeti u Hrvatskoj da nije bilo INmusica, što dodatno daje značaj tom festivalu kad je posrijedi hrvatska kulturološka zbilja.

Line-up izvođača koji su pozornicama INmusica protutnjali tijekom godina, perfektna organizacija, prekrasna lokacija Otoka mladeži na Jarunskom jezeru, niz popratnih sadržaja i ukupno ozračje, naveli su i inozemne medije poput Huffington Posta, The Sunday Timesa, CNN-a, The Guardiana i drugih da u posljednjih nekoliko godina INmusic uvrste u desetak najboljih europskih, odnosno svjetskih open-air festivala.