Akronimom kroz stanje glavnog grada

G - grad - prema definiciji relativno veliko i stalno urbano naselje u kojem većina populacije živi od industrije, trgovine i uslužnih djelatnosti. U našem gradu, nažalost, kao niti u ostatku naše osiromašene zemlje, ne živimo od proizvodnje, već pretežito od trgovine i ugostiteljskih djelatnosti. Ugostiteljstvo posljednjih godina definira i kroji Zagreb. Nažalost, uz neke časne iznimke, rijetko kada prema njegovoj mjeri, o čemu nam vjerno svjedoči i izgled glavnog gradskog trga. Posljednjih tjedana Jelačićev trg “krase” i veliki suncobrani i već udomaćeni šator i velika pozornica i jedna nadasve dojmljiva privremena gradnja s početka Bakačeve ulice, koja svojom nevjerojatnom konstrukcijom u iverici dokraja definira vizualno nepodnošljivu smjesu šarenila i neukusa. Izmaknute kutije od iverice “Doma hrvatskog proizvoda” maksimum su koji smo dosegli u neshvaćanju važnosti i vrijednosti središnjeg gradskog prostora. Na dvorac od iverice se prema Katedrali nastavljaju s jedne strane alpski uobličene klupe lokala u Bakačevoj, a s druge strane drveni, u bijelo oličeni kućerci u Cesarčevoj ulici, sukobljeni sa suvremenom i povijesnom arhitekturom u pozadini. Trag kulena i pršuta, trag kržljavog zelenila, trag predimenzioniranih kontejnera i koševa za smeće na čijim se pobočjima u pravilu reklamira hrana, trag pradavno izdizajniranih metalnih klupa okrenutih prema kućama (!) i sajam je tu...

R - rekonstrukcija - riječ vrlo fleksibilnog značenja. I zamjenske izgradnje u središtu grada na mjestima za koje je nužno raspisivanje arhitektonskih natječaja nazivaju se rekonstrukcijama. Uz uvjet očuvanja jednog jedinog zida ruše se povijesne gradnje i izrastaju nove zamjenske prozvane rekonstrukcijama. Ponegdje se taj pojam miješa s onim “pojačanog održavanja”, autohtonog zagrebačkog izuma. Problem, međutim, predstavlja činjenica da nam grad od pretjeranog pojačanog odražavanja opasno puca po šavovima.

A - ambijentalna vrijednost - ono što u središnjem zagrebačkom prostoru predstavlja najveću vrijednost. “Zelena” ili “Lenucijeva potkova” sastavni je dio Donjeg grada, koji se kao planirani i definirani prostor razvijao od prve Regulatorne osnove grada Zagreba iz 1865. godine. Postupno, sve do 1930-ih godina, u tom se prostoru razvijao i potez od osam ozelenjenih trgova i perivoja, koji u bitnome određuje povijesnu urbanu matricu Zagreba i čine monumentalni okvir njegova središta. Do prošle godine predmetne su ozelenjene površine sa statusom gradske svetinje bile pošteđene ugroza, no dosjetili smo se kako da i tim stoljetnim historicističkim ambijentima definiramo kraj. Bogata turistička ponuda grada i posljedično tome dobra zarada odgovara nam svima i na nekim akcijama Turističkoj zajednici grada treba čestitati, međutim, opasnost predstavlja gubitak mjere. Ukoliko neke akcije ugrožavaju našu najvrjedniju baštinu, trebamo postaviti razumne okvire i ne računati sa svim kao raspoloživim, jer nije sve na prodaju. Moramo se odlučiti. Očuvati uređene parkovne površine koje nas vezuju s ostalim kulturnim prijestolnicama Europe ili ih žrtvovati za širokonamjenske uporabne površine? Valjanje građana po stogodišnjim travnjacima Tomislavovog trga ili Zrinjevca vodi velikim troškovima saniranja šteta od krajnje neprimjerenih namjena kojima su recentno izloženi. Građansko bi zadovoljstvo opalo pri sučeljavanju s troškovima sanacija nakon koncerata, jer troškove ne pokrivaju organizatori koncerata, već građani sami. Po saniranju svako novo eksploatiranje zaštićenih travnatih i cvjetnih nasada rezultira s par milijuna kuna štete i jeftinije bi bilo travnjake izasfaltirati pa da stabilnije sjedimo na našim koncertnim sjedalicama. Površina na kojima se zabavni programi mogu održavati ima napretek, ali im, istina, nedostaje vrijedna arhitektonska kulisa Potkove, koju smo naslijedili od naših suptilnijih predaka koji su osjećali grad u njegovim potrebama. I tko nije znao da od ovog ljeta može piti i jesti na štandovima postavljenim po zaštićenim zelenim površinama parka Ribnjak, sada zna. “More knjiga” na travnjaku Zrinjevca slična je tema. Kako građani Zagreba, osim onih na opijatima, nemaju more, apsurdne su i njihove ležaljke zabijene po najvrjednijim cvjetnjacima i travnjacima grada. Čuvajmo zajedničko kao da je naše vlastito. Jer i jest naše.

D - drvored - pojam koji u bitnome određuje naš grad, definira njegove prometne žile kucavice i koji pojmovno predstavlja hortikulturnu definiciju istovjetnih vrsta stablašica posađenih usporedno s obje strane prometnice ili pješačke šetnice. Istovjetnost vrste nužna je i logična jer jedino iste vrste mogu postići ujednačenu visinu i razgranatost krošnji, koje se u onim sretnijim situacijama spajaju u zaštitni ozelenjeni tunel hladovine i sjajnih ambijenata. Naša cijela Bauerova ulica dokazuje da je silom moguće sve, pa i posaditi drvorede tamo gdje ih zbog skučenosti prostora nikada nije bilo i to od dviju oprečnih vrsta, primjerice kuglastog bagrema i srebrnolisnog javora, koje dokazuju da svaki niz stabala ne čini drvored.

Z - Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode - nadležno konzervatorsko tijelo za područje Grada Zagreba. Nužno je, međutim, pripomenuti da neka od ključnih pitanja po očuvanje grada, poput odobravanja događanja ili privremenih objekata u njegovu centru, nisu sva u nadležnosti rješavanja Zavoda pa ga i ne treba kriviti baš za sve. Velika većina njegovih djelatnika stručno i brižno, ali nažalost krajnje nemoćno, pokušava očuvati svoj grad, ali stvari, nažalost, izmiču kontroli. Akronimsko “Z” moglo bi predstavljati i zatvorene lokale i zapuštena pročelja, ali i zelenilo, koje se u ovom gradu planski reducira, premda bez zelenila nema života. Zagreb bez zelenila nije Zagreb.

A - autohtone vrste - pogledati pod sljedeće slovo akronima

G - gleditsija - Gleditsia Triacanthos ili Trnovac, do 45 metara visoko listopadno drvo, kolokvijalno nazivano i Lažnim rogačem. Naoko bezopasna stablašica zaposjela je posljednje desetljeće naš grad i zapravo predstavlja opasnost. Zaboravimo autohtone gradske vrste poput platane, kestena, lipe, javora ili jasena, jer tu je “gledičija”. Prve, odavno njome “ozelenjene” ulice su Gajeva ili Jurišićeva, u kojoj još ta krhka, previsoka i vizualno nedojmljiva stabla imaju nekog smisla jer ne zakrivaju previše okolnu arhitekturu, premda bi uslijed nekih prenamjena, poput dijela pošte u prodavaonicu Spara, to bilo više no poželjno. Britanski trg, koji je sahranio svoje javore u ime zamjenskih “gledičija”, sjeverni dio Draškovićeve ulice, Europski trg i Kurelčeva označeni su istom vrstom previsokih stabalaca lažnoga ploda i slabe krošnje, koja građanima ne podaruju niti željeni hlad. U Masarykovoj ulici, međutim, i tu svetu vrstu u uzraslom stanju uklanjamo radi proširenja terasa lokala. O ekspanziji ugostiteljskih terasa i Tkalčićeva bi nam ulica, kroz koju se pješaci jedva i probijaju, mogla štošta došapnuti da smo voljni oslušnuti.

R - rubnjak - dio profila ceste, čija je namjena visinski odijeliti pločnik od kolnika i njime zaštititi pješake od klizećih ili prebrzih vozača. Povijesne urbanističke matrice svih gradova uključuju rubnjak među elemente od kojih se ne odustaje jer imaju svoju razumsku i funkcionalnu opravdanost. Recentne obnove nekih vrijednih povijesnih komunikacija, poput Mesničke ulice, obilježava odustajanje od tog malenog elementa. Bez njega se, kako se pokazalo, ipak ne može pa je Mesnička dobila metalne “gljiveke” ili “stupeke” mjesto dobrog starog rubnjaka kao jeftinijeg i pouzdanijeg povijesnog obilježja našeg grada.

E - ekonomska isplativost - krvnik baštinjenih kulturnih i inih dobara našeg grada.

B - bezobzirnost - neugodna osobina pojedinca, grupe ili društva koja najčešće rezultira neugodnim posljedicama. Bezobzirna postupanja i zanemarivanja činjenica da kao društvo ne postupamo dobro dolaze na naplatu vrlo brzo i bolno. Slika našeg grada to potvrđuje. Ljepše bi bilo da “B” predstavlja brigu, jer s ljubavlju brinuti o vlastitom gradu trebao bi biti zadatak svih nas.