Reference Zdravka Marića za ministra financija su, može se reći, idealne. On je 39-godišnjak u naponu profesionalne snage, imao je istraživačku karijeru, kalio se niz godina u Ministarstvu financija na vrlo odgovornim pozicijama, dobio je izuzetno dragocjeno poslovno iskustvo u privatnom sektoru, odlično govori dva strana jezika, prepoznatljiv je po jednostavnosti i srdačnosti kao znaku očigledne socijalne inteligencije… No, Zdravko Marić u Ministarstvo se vraća u trenutku kada bi rekordni teret javnog duga u slučaju rasta kamata lako mogao napraviti krš i lom u hrvatskim javnim financijama. Što sprema novi ministar u napadu, a što u obrani, odnosno na prihodovnoj i rashodovnoj strani proračuna?
Uz postojeći deficit i razinu javnog duga te trenutačnu razinu kamata koju plaćamo oko 4 posto možemo računati s automatskim rastom zaduženosti ako ne odradimo fiskalnu prilagodbu. Koliko ste opterećeni činjenicom da već sada plaćamo 11 mlrd. kn za kamate te da bismo bez fiskalne prilagodbe za 4 godine mogli plaćati 20-ak mlrd. kuna kamata, a što je proračun zdravstva?
- Održivost javnog duga iz perspektive makroekonomskih rizika sigurno predstavlja jedan od glavnih izazova. Isto tako, nužna fiskalna prilagodba za stabiliziranje, pa onda i smanjivanje javnog duga ima izuzetnu važnost. U tom kontekstu trebamo gledati na tri stupa prilagodbe. To su, prvo, fiskalna konsolidacija, tj. proračunska politika ciljanja smanjivanja deficita i njegova dovođenja na održivu razinu. Drugo, tu je aktivacija državne imovine kojom možemo izravno utjecati na smanjivanje nominalnog duga. Treće je, a ujedno i glavni izazov ove Vlade, stvaranje gospodarskog rasta i jačanje gospodarske aktivnosti.
Kako procjenjujete inozemnu makroekonomsku situaciju? Spekulira se o novoj ekonomskoj krizi. Nova globalna recesija i opći rast kamata također mogu pokrenuti efekt grude snijega po pitanju tereta našeg duga?
- Govorio bih iz perspektive naših makroekonomskih smjernica. One ne odstupaju bitnije od nedavno objavljenih projekcija EU. Pokazali smo da smo oprezni, realistični i konzistentni u makroekonomskim projekcijama. Prevedeno, očekujemo ove godine gospodarski rast od oko dva posto. Naravno, postoje razlike u projekcijama pojedinih komponenti u odnosu na projekcije EK, ali opći okvir je sličan.
Naravno, uvijek se rade projekcije rizika, odnosno mogućnosti da očekivani rizici budu viši ili niži. Iskreno ću reći da prije svega zbog inozemnih čimbenika prevladavaju rizici na negativnoj strani očekivanja. Tu je daljnje usporavanje Kine, pa situacija u Sjedinjenim Državama… Hoće li tamo rast ostati postojan, kako će reagirati njihova centralna banka ako dođe do usporavanja, hoće li se i kojim tempom nastaviti dizanje kamatnih stopa…? U Europi također postoji niz izazova. Na globalnoj razini brinu cijene sirovina, prije svega nafte. Kakve će posljedice biti na izvoz i rast zemalja izvoznica nafte? Ako uzmemo u obzir i geopolitička previranja, možemo zaključiti da je situacija složena.
Mi smo napravili analizu i simulacije, tzv. ‘što ako’ scenarije. Spomenuli ste efekt grude snijega. Pojednostavljeno rečeno, dok je trošak financiranja države viši od nominalnog rasta BDP-a, za tu razliku država mora voditi primarni suficit (deficit umanjen za kamate) kako bi stabilizirala javni dug, odnosno kako bi zaustavila njegov rast. Prema našim projekcijama, efekt grude snijega bi do 2019. godine i dalje bio pozitivan, tj. stvarao bi potrebu primarnog suficita kako bismo stabilizirali dug. No, kako mi želimo smanjiti javni dug, to znači da ćemo ići agresivnije u smjeru fiskalne konsolidacije. Uz ove današnje pretpostavke, do trenutka kad efekt grude snijega postaje pozitivan, nama kumulativno treba u tri godine 13 milijardi kuna primarnog suficita. Naša ideja je učiniti i više kako bismo smanjili javni dug u postotku BDP-a.
Što se tiče globalnih previranja, naše ‘što ako’ simulacije govore kako bismo u slučaju porasta kamatne stope za 1 postotni poen s 4,3 posto, koliko sada plaćamo, do 2020. morali izdvojiti dvostruko viši iznos na ovih 12 milijardi, odnosno još 12 milijardi kuna. Dakle, jasno je koliko je fiskalna konsolidacija važna.
Koliko planirate smanjiti deficit? Pojedini ekonomisti već su komentirali kako se pribojavaju da će vas procjene rasta više od 2 posto odvratiti od nužnih rezova i reformi? Što kažete na teze da će nas grčki scenarij natjerati na dovoljno radikalnu prilagodbu? Koje ključne poteze namjeravate povući na prihodovnoj, a koje na rashodovnoj strani proračuna da biste realizirali odgovarajuću fiskalnu prilagodbu?
- Nemamo konačne brojke za 2015. pa je još teško biti konkretan, ali mogu reći da je naš cilj za 2016. dostići onih čuvenih 3 posto BDP-a po maastrichtskom kriteriju. To je cilj koji smo si zadali kao Vlada te ovim proračunom želimo poslati tu poruku. Što se tiče prihodovne strane proračuna, primijenili smo, nastavno na naše projekcije, realistično-konzervativan pristup u planiranju prihoda. Što se tiče razboritog proračunskog planiranja, bolje je ići s takvim pristupom te otvoriti mogućnost dolaska do pozitivnog rizika, odnosno realiziranja viših prihoda od planiranih. Tako bismo dodatno smanjili deficit od planiranog. Konzervativniji pristup je, naglasio bih, ključan.
Nadalje, ideja je drastično povećati iskoristivost EU fondova. Računica je poprilično jasna; imamo fiksnu kontribuciju u EU proračun, a iznos koji ćemo povući ovisi prvenstveno o nama. Predviđamo dići povlačenje sredstava za 20 do 30 posto. Govorimo o ukupnom iznosu zajedno s planiranom nacionalnom komponentom od milijardu eura. Nadalje, kad govorimo o rashodovnoj strani proračuna, kao drugi element moram istaknuti mjere racionalizacije; efikasnosti i štednje. Po svim proračunskim korisnicima pronaći ćemo uštede i povećati učinkovitost korištenja javnog novca.
Zaključno, Hrvatskoj trebaju reforme, mjere strukturne prirode, nešto što danas možda ne pomaže, ali ima aspekt održivosti, korisnosti u budućnosti. Ako govorimo o socijalnoj politici, to bi značilo da izdvajanja budu zaista usmjerena prema onima kojima su potrebna. U tom segmentu socijalne politike provest ćemo daljnje uvezivanje raznih davanja uz tzv. imovinski cenzus. Taj alat će nam omogućiti ciljano raspoređivanje sredstava zaista potrebitima. Taj alat moći će se koristiti i za druge proračunske korisnike, primjerice kod prijevoza učenika, doprinosa umjetnika, kod nagrada za zaslužne… Cijeli spektar davanja možemo vezati uz imovinski cenzus i to će se vidjeti već u ovom proračunu.
Koje su reforme nužne da bismo osigurali fiskalnu stabilnost zemlje? Trebamo li, primjerice, novu zdravstvenu ili mirovinsku reformu? Reformu socijalnog sustava?
- Što se tiče mirovinskog sustava, treba ponoviti neke već poznate, ali možda ne dovoljno ponavljane fakte. Između 2001. i 2011., odnosno između dva popisa stanovništva u Hrvatskoj je 150.000 ljudi manje. Sve ove godine pratimo statistiku negativnog prirodnog prirasta. Imamo i negativne migracijske pokazatelje. Nismo po starenju stanovništva i produljenju životnog vijeka naročito specifični u Europi, ali imamo jedan od najnepovoljnijih omjera zaposlenih i umirovljenika. On je trenutačno 1,1 zaposleni na jednog umirovljenika, a u pojedinim regijama i županijama taj omjer je već pao ispod jedan. To je vrlo zabrinjavajuće.
Ove godine, kad je riječ o mirovinskom sustavu, nisu predviđene značajnije mjere ili nove aktivnosti, ali sigurno možemo očekivati strukturne poteze u smislu ubrzavanja procesa produženja radnog vijeka ili penalizacije preranog umirovljenja. U ovom proračunu predviđena su značajna sredstva za povećanje rashoda za mirovine. Govorimo o priljevu novih umirovljenika i o indeksaciji mirovina. Govorimo o povećanju od oko 400 milijuna kuna.
Zdravstvo?
- Ono je sigurno segment u kojem ćemo ove godine vidjeti pomake. Novi ministar i svi mi kao tim želimo korake u racionalizaciji zdravstva, prvenstveno s rashodovne strane. Identificirali smo određeni prostor u racionalizaciji bolničkog poslovanja, vidimo ga i u nabavi lijekova i pomagala. Moguća je bolja kontrola bolovanja. Cijeli sustav zdravstva kroz dodatnu informatizaciju možemo dići na višu razinu.
U izbornoj kampanji bilo je dosta rasprave u mirovinskim fondovima. Ostaju li obvezni fondovi 2. mirovinskog stupa ili razmišljate o njihovu zamrzavanju? Idete li smjerom Mađarske ili ćete u suradnji s mirovincima tražiti druga rješenja?
- Neće biti ni zamrzavanja niti ukidanja mirovinskih fondova. Oni u sebi kriju vrlo značajan potencijal. Imovina kojom oni upravljaju veća je od 70 milijardi kuna. Zadnjih godina oni su poslovali s prosječnim nominalnim prinosom od 5,6 posto. Realni prinos je nešto niži, oko 4 posto. Dobro znamo kako veliki udio, tri četvrtine njihovih ulaganja čine državne obveznice. Mi sada želimo aktivniju ulogu mirovinskih fondova, veću participaciju, ali i nešto što će i njima i njihovim osiguranicima donijeti više prinose. Često smo slušali da za njih nema dobrih velikih projekata, no osobno smatram da samo što se tiče strukture državnih tvrtki i mogućnosti u realnom sektoru postoje vrlo široki potencijali za mirovinske fondove. Na nedavnom sastanku u Vladi predstavnici mirovinskih fondova nastupili su vrlo aktivno. Prema našem mišljenju, to je dobrodošlo.
Je li se s njima počelo razgovarati o konkretnijim stvarima? Imamo, recimo, prezaduženi HAC?
- To je tema o kojoj smo razgovarali. Nismo konkretizirali, ali HAC je jedan od projekata gdje sigurno vidimo mogućnost suradnje s mirovinskim fondovima.
Energetski projekti?
- Da, oni su pokazali interes i za energetske projekte. Može se razgovarati i o udjelima tvrtki u državnom vlasništvu.
Hoće li biti novca za isplatu obećanih tisuću eura za bebu?
- Tražimo način da potrebna sredstva uključimo u proračun. U ovom trenutku još nema odgovarajućeg zakonskog rješenja niti je usuglašena tehnika mjere. S obzirom na to da još nema zakona, još je nepoznat datum primjene, pa nema ni procjene ukupnog proračunskog efekta. No, kažem da tražimo određeni fiskalni prostor i mislim da ćemo ga naći.
Više interesnih skupina, koje se pribojavaju rezova, poručuje da se njihovi rashodi ne smiju rezati jer bi to bilo pogubno za ekonomski rast. Što se, prema vašem mišljenju, zaista ne smije rezati jer bi bio ugrožen rast? Primjerice, imamo izrazito visok postotak izdvajanja za zaposlene, intermedijarnu potrošnju i subvencije u odnosu na BDP. Je li tu prostor za štednju ili…? Je li realnije ne upuštati se u akcije te jednostavno priznati da zbog odnosa s interesnim skupinama imamo praktični problem?
- Kad gledate ukupni udio rashoda opće države u BDP-u, mi smo na razini starih članica. Tu su Švedska, Danska, Njemačka… tj. razvijene zemlje s visokim izdvajanjima za socijalne naknade, pa već iz toga možemo vidjeti upozorenje. Oko 5-6 postotnih bodova BDP-a smo iznad prosjeka novih članica EU. Kad gledamo rashode za plaće, materijalne rashode i subvencije, oni posebno strše. U zadnjih pet godina u cijeloj EU gledamo smanjenje njihova udjela u BDP-u, ali ne i u Hrvatskoj. Mi imamo obrnuti trend.
Gledano ekonomski, moramo voditi računa o finom balansiranju između fiskalne konsolidacije i ekonomskog rasta. U međunarodnoj terminologiji za to se koristi pojam growth friendly consolidation. Ciljate racionalizaciju na najmanje efikasne proračunske stavke, tj. na one koje imaju najniže multiplikativne efekte. Hrvatska je u šest godina recesije izgubila kumulativno 12 posto BDP-a. Rast od 2 posto je dobrodošao, ali on je krhak, lomljiv. Ovom proračunskom politikom ne želimo ugroziti takav mali rast. To je možda i ključni izazov. Uzeli smo u obzir sve stavke rashodne strane proračuna, ali balansiramo kad je u pitanju racionalizacija.
Što će biti sa zahtjevom sindikata za usklađivanje plaća po osnovi gospodarskog rasta? Možemo očekivati da će sindikati inzistirati na povećanju?
- Sigurno je da želimo otvoren i transparentan dijalog sa sindikatima. Vjerujemo da i oni razmišljaju na isti način, da osjećaju odgovornost kako prema svom članstvu tako i prema državi te vjerujemo da će saslušati naše planove. Već smo pokrenuli, a sljedeći tjedan održat ćemo i novu rundu razgovora s predstavnicima sindikalnih središnjica kako bismo razmijenili mišljenja. Sljedeći tjedan idemo s prijedlogom proračunskih smjernica i proračuna te sa sindikatima želimo razgovarati unaprijed. Vjerujem da u ranoj fazi razgovora sa sindikatima možemo postići suglasje. Interes je zajednički.
Kad malo razgrnemo strukturu ukupne mase plaća, onda vidimo da osnovna plaća nije problem. Postoji tristotinjak raznoraznih dodataka koji čine sustav prekompleksnim, ali i sužavaju manevarski prostor za donošenje odluka. Želimo jednaki rad jednako vrednovati. U sustav plaća moramo ugraditi novi sustav nagrađivanja. Često se priča o prenapuhanom i neučinkovitom javnom sektoru. Moje iskustvo pak govori kako ljudi s kojima radim mogu u bilo kojem trenutku u bilo kojem dijelu privatnog sektora pronaći posao zahvaljujući svojim kompetencijama i odnosu prema poslu. Oni svoj posao rade stručno i vrlo odgovorno. A ja kao čelni čovjek Ministarstva imam vrlo mali manevarski prostor za vrednovanje njihova rada, kao što ne mogu ni penalizirati one koji ne rade dovoljno ili dovoljno dobro. U tom segmentu nadam se podršci sindikata. Idemo zajedno raditi na zakonodavnom okviru koji će bolje regulirati pitanje nagrađivanja, baš kao što bismo bolje definirali sustav kolektivnog pregovaranja.
Tijekom predizborne kampanje bilo je dosta poruka ciljanih na promjenu monetarne politike. Kakvu vi monetarnu politiku očekujete? Vjerujete li da HNB može pokrenuti neki hrvatski QE program ili možda potaknuti izvoz korekcijom tečaja? Kakav je vaša suradnja s Borisom Vujčićem?
- Monetarna politika je integralni dio ukupne ekonomske politike. Naravno, svatko je odgovoran za svoje specifične ciljeve. I jednima i drugima nam je ultimativni cilj gospodarski rast te posljedični rast zaposlenosti. U tom kontekstu, nevezano uz bilo kakve spekulacije ili sumnje, mogu reći da od monetarne politike očekujem podršku u procesu fiskalne konsolidacije. Da ne bi bilo krivih razumijevanja, pojasnit ću da je likvidnost bankarskog sustava zadovoljavajuća, ali je izazov za HNB i nas, a tako i cijeli financijski sektor kako usmjeriti tu likvidnost tamo gdje je najpotrebnija; u financiranje investicijskih projekata.
Što se tiče naše suradnje, počevši od guvernera Vujčića do nižih razina menadžmenta, mogu reći da se poznajemo godinama i u dobrim smo odnosima. Ono što si imamo reći, reći ćemo, možda i ponekad kritično, ali uvijek otvoreno.
Očekujete li da HNB počne kupovati državne obveznice?
- U ovom trenutku to još nije tema o kojoj smo ozbiljno razgovarali, još nemamo konkretnih zaključaka. Međutim, vidimo da se u tom smislu i svijet promijenio proteklih godina. Neke stvari donedavno nezamislive za Europsku središnju banku danas su normalne. Ništa ne sugeriram, ali sigurno je da ćemo razgovarati.
Već ste rekli da niste skloni zadiranju u porezni sustav po pitanju visine i vrste poreza u prvoj godini mandata. No, kakav je plan za 2017.? Uvodite porez na nekretnine? Hoćete li poslušati javne preporuke bivšeg ministra da nastavite smanjivati progresivnost poreza na dohodak? Gdje vidite prostor za promjene i u kojem smjeru?
- Poslali smo vrlo jasnu poruku: konkurentnost poreznog sustava je važna, ali Hrvatska ne stoji najbolje po pitanju porezne sigurnosti. Imali smo prevelike i prečeste intervencije u poreznom sustavu koje su odvraćale kako strane tako i domaće investitore. Prvi ću reći kako ne vjerujem da je porezni sustav idealno posložen. Dapače, mislim da ga treba korigirati, ali za to trebamo vremena. Govorim o mjesecima, a ne godinama. Dakle, ove godine u proračunu ne planiramo nikakva zadiranja u porezni sustav kad su u pitanju porezne stope, razredi ili oslobođenja. Želimo poslati poruku da ove godine ozbiljno radimo na analiziranju poreznog sustava i krećemo s realizacijom konkretnih planova. Pred mog novog pomoćnika ravnatelja Porezne uprave i suradnike koje će on odabrati stavljen je zadatak poboljšanja naplate poreza u postojećem poreznom okviru. Za to vrijeme naše povjerenstvo će u suradnji s domaćom i stranom stručnom javnosti, kao i međunarodnim organizacijama raditi na analizama i modeliranju optimalnog miksa između oporezivanja rada, kapitala, imovine i potrošnje.
Nanovo ćemo promisliti postulate poreznog sustava s uvjerenjem da mora biti jednostavan i transparentan. Porezni sustav mora postati stimulativan za gospodarske aktivnosti.
O porezu na nekretnine već se govori neko vrijeme. Neke predradnje su napravljene, ali prema mojim saznanjima moramo napraviti još koraka prije primjene novog poreza. Ne radi se samo o onome što se govori u javnosti, a kao što je ažuriranost i usklađenost zemljišnih knjiga. Mi imamo dobre baze podataka, ali ih moramo dopuniti kako bismo mogli donijeti konačne odluke.
Ja kao ministar sigurno neću izlaziti sa spekulacijama o visini ili obuhvatu poreznih stopa, kao ni oslobođenjima sve dok ne budemo imali konačnu analizu mogućih efekata.
Kad gledam ciljeve koje sam si osobno zadao kao ministar financija, promjena poreznih okvira rangirana mi je vrlo visoko među prioritetima
Kakav je vaš stav o mogućim uštedama kad je u pitanju lokalna uprava? Vidite li značajni prostor za uštede i dizanje učinkovitosti u smanjenju broja županija na 5-7, a kao što traže Most i vaša kolegica u Vladi?
- Gledam na tu problematiku iz dva slična kuta; ekonomskog i fiskalnog. Teritorijalni ustroj treba se voditi kriterijem fiskalne održivosti. Opstaju oni koji su fiskalno održivi, oni koji imaju samodovoljni fiskalni kapacitet.
Mi imamo prekomjernu fragmentiranost jedinica lokalne uprave. Polovica njihovih proračuna odnosi se na plaće i upravne troškove, a razina decentralizacije i dalje je niska. Dvije trećine prihoda lokalne uprave čine državni transferi. U jednoj Danskoj ili Irskoj ništa se nije promijenilo preko noći, ali jedna Danska koja je samo malo veća nego Hrvatska s 5,7 milijuna stanovnika ima 103 jedinice lokalne uprave, dok ih mi imamo 576. Irska, koja je veličine Hrvatske, je na 31 lokalnoj jedinici. Poruke tih fakata su jasne.
Spominju se nova rješenja za kredite u francima, pa i one u eurima? Vidite li prostor za nove ustupke dužnicima? Bojite li se pravnih posljedica postojećeg rješenja za švicarski franak u međunarodnoj arbitraži? Naplata bi mogla doći za vašeg mandata.
- Otkako sam ministar, jedan od prvih sastanaka održao sam se predstavnicima Udruge Franak. Ljudi iz te udruge čine mi se vrlo dobro potkovanima i u pravnom i u financijskom smjeru. S njima se može razgovarati o detaljima oko kamatnih stopa, vidi se da imaju adekvatna specifična znanja. Rekao sam im da je Zakon, koji je donijela bivša Vlada, najvećim dijelom proveden. Prema dostupnim podacima, čak je 95 posto dužnika u švicarskim francima konvertiralo kredite u eurske. U dvije banke taj proces još traje, ali krajem ožujka očekujemo završetak procesa.
S druge strane, kao ministar financija nisam imun na mogući teret konverzije. Konkretno, kroz izmaklu dobit banaka u proračunu gubimo oko 700 milijuna kuna po porezu na dobit. Sigurno je da banke nisu zadovoljne. Kako sam bio spreman razgovarati s Udrugom Franak, tako sam spreman razgovarati s predstavnicima hrvatskih banaka kako bismo našli rješenje za cijelu problematiku. Ne prejudiciram rezultate bilo kakvog sudskog procesa ili arbitraže, ali sama veličina iznosa štete za banke vrlo je ozbiljno upozorenje. U najmanju ruku treba ponovo otvoriti dijalog.
Kakav je vaš stav o prodaji državne imovine, odnosno nastavku privatizacije državnih tvrtki? Što ćete prodati da biste smanjili deficit?
- Imamo čitav spektar imovine s potencijalom - od nekretnina u vlasništvu države do turističkih kompleksa, bivših vojnih odmarališta. Strateške tvrtke ćemo isključiti iz nastavka privatizacije, ali sve drugo ćemo pročešljati. Već imamo neke planove. Napravili smo i promjene u načinu upravljanja državnom imovinom. Imamo cilj od 500 milijuna eura do kojeg trebamo doći aktivacijom imovine.
Možemo li još detaljnije o HAC-u? Što će biti s HAC-om? Tamo je dramatično. Financijski problemi te tvrtke toliki su da njihovo rješavanje sasvim sigurno nije samo pitanje za resornog ministra već i za premijera i, svakako, ministra financija. Sve ove analize ili ideje poput uvođenja vinjeta dolaze prekasno u odnosu na ritam dospijeća HAC-ovih obveza. Imate li viziju rješenja?
- HAC je tvrtka o kojoj Vlada, ja kao ministar financija, a posebno resorni ministar, vodimo brigu. Činjenica je da su obveze HAC-a i ARZ-a vrlo visoke, pa tako i Hrvatskih cesta. Kompletan cestarski segment je problematičan. Postoje određena dospijeća već ove godine koja utječu na tekuću likvidnost, a vidimo i da je u nadolazećim godinama manji udio kredita dobiven od multilateralnih organizacija koje su davale nižu kamatu, za razliku od komercijalnih banaka. Struktura duga podjednako je izazov, kao i ukupni iznos duga. Cilj nam je osoviti HAC na zdrave financijske noge. Apsolutno računamo, kao što sam već rekao, na sudjelovanje mirovinskih fondova, a vjerujem da će i oni imati interesa. No, postoji i mogućnost dogovora s multilateralnim institucijama da pomognu, kao što su to i do sada radile u cijelom procesu restrukturiranja. Model još nije finaliziran, pa ne želim detaljnije spekulirati, dovoljno sam rekao o načelima.
Restrukturiranje javnog duga? Floskula ili mogućnost?
- U javnosti se prečesto spekulira o navodnom nekvalitetnom upravljanju dugom. Tvrdim da mi imamo kvalitetno upravljanje javnim dugom koji čini 90 posto BDP-a, odnosno 300 milijardi kuna i vrlo je važno pitanje.
U ovom trenutku govorimo o povijesno najnižim kamatnim stopama, ali ključ je u tzv. spreadu, odnosno premiji rizika zemlje. On vam govori gdje ste u odnosu na druge zemlje. Ako smo u području najnižih kamata, ali ako imate 150 viši spread od Bugarske ili Mađarske, ili više od 200 poena u odnosu na Rumunjsku ili čak 400 u odnosu na Slovačku, ne možete biti zadovoljni. Fiskalna konsolidacija, kao i mjere ciljane na poticanje rasta, trebaju popraviti naš kreditni rejting kako bismo se približili zemljama s nižom cijenom kapitala.
Kad govorimo o restrukturiranju duga, valja znati da nam samo na razini državnog proračuna, dakle bez HAC-a i ostalih izvanproračunskih korisnika, ove godine dospijeva oko 17 milijardi kuna. Uglavnom se radi o domaćim dospijećima. Nažalost, ove godine moramo restrukturirati ta postojeća dospijeća novim dugom pa je sigurno da ćemo biti aktivni na tržištima kapitala, kako u zemlji tako i u inozemstvu.
Imate li viziju načina privlačenja investitora?
- Apsolutno imamo. Naš je zadatak institucionalne prirode, dakle smanjiti administrativne barijere, osigurati pravnu i poreznu stabilnost, ali i kroz proces tzv. interne devalvacije, dakle racionalnije državne potrošnje, pretvoriti Hrvatsku u konkurentniju investicijsku destinaciju. Nećemo raditi razliku između domaćih i stranih investitora. Ali ono što je pravi izazov je potencijalni rast i zaposlenost. Uz sve navedene makroekonomske reforme koje su usmjerene na razduživanje i podizanje efikasnosti, prava mogućnost za dizanje potencijalnog BDP-a leži u sferi granske industrijske i uslužne politike, dakle tko će, što i kako proizvoditi i pružati usluge. Taj proces mora biti u sinergiji ne samo s proračunskom politikom, nego i demografskom politikom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....