‘Taj lik je zapalio i ubio majku i sestru. Zašto ste ga pokopali u Aleji heroja, kakav je to junak!?‘

Dok se groblja ruskih zabiti pune poginulima u Ukrajini, stanovnike dijeli jedno pitanje, treba li poginule pokopati kao heroje čak i ako je riječ o wagnerovcima, koji su na ratište otišli iz zatvora?

Novinar New York Timesa Neil MacFarquhar, bivši šef dopisništva poznatog američkog političkog dnevnika iz Moskve, kontaktirao je stanovnike ruskih sela i članove lokalne uprave nakon što se na ruske društvene mreže prelio problem pokapanja plaćenika iz zloglasne kompanije na lokalnim grobljima. Dio stanovništva smatra da je riječ o ubojicama koji ne zaslužuju počasti koje se za njih traže, uključujući i da ih se pokapa na javni trošak. Drugi se ne slažu i napadaju ih da su "izdajice" ako se protive vojničkim pokopima mladića koji su poginuli za "Majku Rusiju".

Jedan od najgorih primjera takvog "lomljenja koplja" je onaj u slučaju Romana Lazaruka, 32-godišnjaka koji je krajem veljače u Rostovskoj oblasti na jugozapadu zemlje pokopan u "Aleji heroja" nakon što je poginuo u bitci za Bahmut. Naime, Lazaruk je u rat otišao iz zatvora u kojem je bio jer je spalio majku i sestru 2014. godine.

‘Kakvi su to heroji?‘

Pokop dvostrukog ubojice među junacima Drugog svjetskog rata ražestio je dio sugrađana. Školska kolegica njegove ubijene sestre za lokalni portal je komentirala: "Što su Lazaruk i ostali radili? Ubijali, krali, ubadali, silovali, završili u zatvoru i iz njega izašli kako bi nastavili s ubijanjem. Kakvi su to heroji?"

I Ilšat Askarov jedan je od takvih pokojnih "junaka". Njegov je lijes u rodno selo stigao krajem veljače. U Ahunovu, piše New York Times, selu s 2500 stanovnika kraj granice s Kazahstanom, rasprave neistomišljenika prelile su se na VKontakte, rusku inačicu Facebooka. Stanovnica Gulnaz Gilmanova napisala je da se srami odluke lokalnih vlasti da ga pokopaju s vojnim počastima. "Zahvalna sam Asharovu jer se borio za domovinu." Druga stanovnica odluku vlasti nazvala je izdajničkom, a jedan muškarac nadovezao se u raspravi tvrdnjom da su pripadnici Crvene armije pušteni iz gulaga branili zemlju u Drugom svjetskom ratu.

Kada ju je NYT kontaktirao tražeći da objasni svoj mišljenje, Gilmanova je izjavila da nitko ne bi smio kritizirati Askarova. Opisala ga je kao simpatičnog mladića koji je volio ribolov i branje bobica i gljiva. Odbila je komentirati zločine zbog kojih je završio u zatvoru, navodeći samo da ne želi stvarati dodatnu bol njegovoj obitelji. Međutim, kako navodi američki dnevnik, citirajući iz sudskih dokumenata, 35-godišnji Askarov ubio je vlastitog oca Iljasa u srpnju 2020. nakon pijane svađe. Ubo ga je u nogu i ozlijedio mu arteriju. Pokušao je potom ubiti i jednog svjedoka događaja. Otac i sin često su upadali u konflikte. Iljas je sinu govorio da je plod nevjere pokojne majke i ismijavao deformaciju uha koju je sin imao kao komplikaciju infekcije. U ožujku 2021. godine sin je osuđen na 12 godina zatvora i u selu je još svježe sjećanje na njegov zločin.

Rusija je prepuna takvih slučajeva. U Žirekenu, bivšem rudarskom selu s 4200 stanovnika na dalekom ruskom istoku, lokalni dužnosnici intervenirali su kad je trebalo pokopati 23-godišnjeg Nikitu Kasatkina. Ubio je s devet uboda nožem drugog muškarca u pijanoj tuči 2020. godine, zbog čega je služio desetogodišnju zatvorsku kaznu.

Prigožin: ‘Obračunat ću se s tim šljamom!‘

NYT podsjeća da je šef Wagnera Jevgenij Prigožin, bliski suradnik Vladimira Putina, osobno više puta intervenirao tražeći herojski pogreb za svoje momke, od kojih su mnogi prethodnih mjeseci unovačeni u zatvorima. Kad mu se jedna majka požalila, Prigožin je u javnosti napisao da će se "obračunati s tim šljamom" koji ne poštuje mrtve borce Wagnera te da će djecu tih dužnosnika "za uši dovući na ratište u Ukrajinu".

Nedavno je, piše dnevnik, zaprijetio da će tijela poginulih kriminalaca završiti u dnevnom boravku gradonačelnika gradića Gorjači Ključ nakon što se gradonačelnik požalio zbog negativnog publiciteta koji dobiva jer je tamo prepuno Wagnerovo groblje.

NYT je pobrojao slučajeve širom Rusije. Dovoljno ih je da se o tome vode ozbiljne novinarske rasprave, kao u slučaju dvojice novinara koji su na YouTubeu iznosili argumente i protuargumente za pokapanje plaćenika s počastima kao da su vojnici.

Georgi Bal (68), umirovljeni pisac koji je slušao debatu, sažeo je mišljenje mnogih protivnika junačkih ukopa bivših kriminalaca komentarom na društvenom kanalu. - Ubijeni plaćenik borio se za novac. On nije junak. U selu je puno više ljudi koji su vredniji sjećanja. Uostalom, što su oni napravili za dobrobit sela da ih se pokopa na počasnom mjestu - poručio je Georgi Bal.