Sve je više spekulacija da bi se ruske snage mogle spremati za preuzimanje koridora Suwałki, uskog pojasa kopna koji povezuje rusku enklavu Kalinjingrad i Bjelorusiju, piše ekskluzivno za Novaja Gazetu, neovisni ruski opozicijski list, poznati ruski politolog Jurij Fedorov.
Prije otprilike mjesec dana o tome je govorio Andrej Kartapolov, ruski zastupnik u Dumi i bivši zamjenik ministra obrane, koji je izjavio da je prebacivanje plaćenika iz kompanije Wagnerove u Bjelorusiju "suptilan potez" u režiji Vladimira Putina, čiji je krajnji cilj zauzimanje koridora Suwałki, koji graniči s Poljskom i Litvom.
Kartapolov, navodi u svojem tekstu u Novaja Gazeti, nije usamljen u svojim razmišljanjima. Navodno se u ruskim vojnim krugovima već nekoliko mjeseci raspravlja o tome kako obraniti kalinjingradsku eksklavu i je li njezina obrana uopće moguća.
Iako dvije susjedne zemlje ne pokazuju znakove da bi ga htjeli zauzeti, te su vlade neizbježno već razmotrile kako bi mogle reagirati u slučaju kolapsa Rusije.
Telegramski kanal Tajne Kremlja u ožujku je objavio neprovjerene tvrdnje da je zbog ljudskih gubitaka u Ukrajini broj ruskih vojnika stacioniranih u Kalinjingradu smanjen za otprilike polovicu. Isti kanal u svibnju je izvijestio da se broj borbeno spremnih jedinica u Kalinjingradskoj regiji "znatno smanjio", komentirajući da je "svatko s imalo borbenog iskustva poslan u Ukrajinu".
Izvještaj o ruskom širenju
Istodobno su počele glasine o razvijanju dva vojna scenarija za uspostavu kopnenog koridora između Bjelorusije i Kalinjingrada kroz Litvu ili Poljsku, a oba uključuju napad na granicu i prebacivanje vojne opreme iz Bjelorusije.
Samo nekoliko dana prije Wagnerove pobune u lipnju, isti kanal na Telegramu otkrio je da izvještaj skupine vojnih, ekonomskih i političkih stručnjaka kruži među moskovskim dužnosnicima, piše Novaja Gazeta. U dokumentu su navedeni potencijalni potezi u slučaju uspješne protuofenzive ukrajinskih oružanih snaga.
Prije svega, Abhazija, nepriznata odcijepljena regija Gruzije koju Moskva podupire od ranih 90-ih, mogla bi biti proglašena dijelom Rusije, što bi proširilo ruski teritorij i za birače stvorilo privid o tome kako Rusi uistinu "ne ostavljaju svoje". Taj bi potez također osigurao novu domaću turističku destinaciju za dužnosnike i službenike sada kada je Krim postao preopasan.
Drugo, ruske trupe bi se mogle vratiti u Nagorno-Karabah. To je, ocjenjuje Gazeta, ideja koju je mogao smisliti samo general jer Rusiju dovodi u probleme i s Azerbajdžanom i s Turskom, stvara ozbiljne probleme s vojnim bazama u sirijskom Hmeimimu i Tartusu. I najgore, to bi mogao biti početak otvaranja "druge fronte" o čemu se već čulo s ruske strane.
Postoji i treća opcija. A to je natjerati Bjelorusiju da postavi koridor do Kalinjingrada kroz takozvani Suwałkijev jaz, uz poljsko-litvansku granicu. Zaslužni za ideju čak su uzeli u obzir činjenicu da su te dvije zemlje članice NATO-a i da bi invazija na njihov teritorij mogla dovesti do rata sa Sjevernoatlantskim savezom. Ali prema autorima navodnog izvješća, ako bi proboj bio brz i odlučan, NATO jednostavno ne bi imao dovoljno vremena za reakciju, a kada se koridor postavi, bit će prekasno. "Povijest pišu pobjednici".
Kako piše ruski medij, izgleda da je plan za spajanje Kalinjingrada i Bjelorusije kopnenim mostom na umu ruskog vojnog vrha već neko vrijeme, iako je na važnosti dobio nakon Wagnerove pobune 23. i 24. lipnja.
Međutim, pitanje je ima li izgleda da se provede u djelo? Jurij Fedorov smatra da je preraspoređivanje plaćenika iz Wagnerove skupine u Bjelorusiju nakon neuspjele pobune u lipnju "dovelo do nove političke klime u zemlji među nekim njezinim susjedima". "Do kraja srpnja Bjelorusija je ugostila oko 5000 dobro obučenih boraca koji nisu bili u potpunosti pod kontrolom njezine vlade. Do 8. kolovoza, prema Ukrajinskom vijeću za nacionalnu sigurnost i obranu, taj je broj dosegao 6500, piše znanstvenik.
Aleksandar Lukašenko i njegov najuži krug neizbježno su zabrinuti zbog potencijala ove sile da intervenira u unutarnje poslove zemlje, bilo po nalogu iz Moskve ili po Prigožinovom. Minsk bi također trebao biti duboko zabrinut zbog mogućnosti da Bjelorusija bude nenamjerno uvučena u rat u Ukrajini.
Odvraćanje pažnje?
Moguće je da se Lukašenkov komentar o tome da je "umoran od Wagnerovih boraca koji žele ići na Zapad" odnosi na ovu zabrinutost. Isto vrijedi i za članke koji se strateški objavljuju s vremena na vrijeme o plaćenicima koji se iz Bjelorusije vraćaju u Rusiju. Posljednje izvješće ove vrste objavljeno je 8. kolovoza, pozivajući se na Američki institut za proučavanje rata, ali je sutradan opovrgnuto.
Wagnerovu snagu u Bjelorusiji i njihov potencijal ne treba podcijeniti, smatra Fedorov, budući da će 6500 boraca biti dovoljno za formiranje 12-13 bataljuna ili dvije motorno-streljačke brigade. Po borbenom potencijalu izjednačeni su s bjeloruskim kopnenim trupama koje broje 11.700 vojnika, ali s obzirom na razlike u obuci, nije sigurno tko bi pobijedio da Wagner izađe na ulice.
Najkraća udaljenost zračne linije između Bjelorusije i Kalinjingrada je oko 65 km. S obzirom da bi se one realno kretale cestom, udaljenost bi iznosila 100 kilometara, bez otpora - dva i pol sata. No, očito je da će otpora biti, i to značajnog. Poljske trupe priskočile bi u pomoć svom savezniku u NATO-u Litvi, a s 58.000 ljudi opremljenih s oko 650 tenkova i 1.500 oklopnih borbenih vozila, Wagneru bi bilo bolje da i ne pokuša zauzeti koridor Suwałki, smatra Fedorov.
Zašto su onda ruski generali uopće počeli govoriti o uspostavi kopnenog koridora od Bjelorusije do Kalinjingrada? Jedino objašnjenje, smatra on, je da razgovor o zauzimanju koridora Suwałki odvraća pažnju od nečeg drugog, nečeg značajnog.
Najvjerojatnije koridor nije bio zadatak koji je Moskva dodijelila Wagnerovim jedinicama u Bjelorusiji. Daleko vjerojatniji cilj je slanje diverzantskih grupa da dignu u zrak vlakove kojima se isporučuje vojna pomoć Ukrajini i uništavanje aerodroma Rzeszów u Poljskoj, koji je ruskom vojnom vrhu dugo bio trn u oku, zaključuje Fedorov.