Proteklih tjedan dana bojišta u Ukrajini nisu mirovala - snage Kijeva manje operacije izvodile su od Bahmuta, preko Donjecka pa do nekoliko točaka u oblasti Zaporižje. Osim toga, šire se informacije da je manji broj ukrajinskih vojnika prešao Dnjepar kod Hersona. Ipak, puno je veća priča propala pobuna postrojbi Wagnera i njihovog šefa Jevgenija Prigožina - ona je spektakularno počela upadom u Rostov na Donu, potom se nastavila maršom prema Moskvi, da bi bila naprasno zaustavljena nekih 200 km od glavnog grada Rusije. Sve je trajalo oko 24 sata pa završilo čudnim dogovorom Prigožina i Putina uz posredstvo bjeloruskog predsjednika Lukašenka koji je pristao "udomiti" odmetnute Wagnerovce i njihovog šefa. O svemu ovome, uključujući i posljedicama propalog "puča", raspravljali smo u novoj epizodi podcasta Prva linija s vojnim analitičarem s portala obris.org, Igorom Tabakom.
Video snimku podcasta pogledajte ispod
- Na dosta mjesta bojišnice vidimo više malih pomaka, ali to su promjene od nekoliko stotina metara do kilometar i pol, rijetko više od toga. Većinu toga Ukrajinci su teško izborili, ali vesele ih dvije stvari - prvo da se ipak kreću, a potom da rastežu ruske snage diljem bojišta, zbog čega aktiviraju i svoje rezerve. A njih nema puno i to je vrijedna stvar za neku buduću situaciju kad će tijekom većeg prodora one nedostajati agresoru.
Kad su u pitanju navodi da su ukrajinske snage prešle rijeku Dnjepar, i to ne preko "isušenog" rezervoara kod Nove Kahovke, nego kod mosta Antonovski koji se nalazi nizvodno u Hersonu, Tabak naglašava da je riječ o jako novoj situaciji.
- S jedne strane je rezervoar ispustio većinu svoje vode te se Dnjepar tu počeo vraćati u svoje staro korito. Sad ima puno uže područje toka nego bivše jezero koje se brzo suši. Nije za prelazak teških vozila, ali pješaštvu je prelazak omogućen. No, na jezeru, to jest na njegovim obalama, ostale su utvrde. Suprotna je situacija nizvodno od brane gdje je poplavni val otplavio dosta tih položaja i zaliha. Tu je nastala močvarna, vlažna i šira zona nego prije, a tek se nedavno čuje o povratku vojski u ta područja. Što se tiče prelaska ukrajinskih postrojbi kod mosta Antonovski, bilo je govora o prijelazu nekoliko desetaka, možda stotina boraca na drugu stranu. To je Rusima jako neugodno, jer im radi mostobran na dijelu bojišta koji su zadnjih tjedana praznili i vojsku vukli na druga, kritičnija mjesta. A sad tu vojsku, plus logistiku, trebaju vratiti. Ukrajinci tu imaju šansu povećati pritisak, ali teško je vjerovati da će se to pretvoriti u veliki ofenzivni pravac, smatra Tabak.
Pobuna je bila stvarna, a ne dogovor
Uz sva kretanja i (male) promjene na bojištu, glavna priča proteklih tjedan dana bila je neuspjela pobuna šefa Wagnera Jevgenija Prigožina. Malo je reći da su prizori iz Rusije zatekli svjetsku javnost tijekom vikenda, ali prilično spektakularni početak i streloviti razvoj pobune vrlo brzo došao je i svome kraju. Već u subotu Prigožin je zaustavio trupe na putu prema Moskvi, a Kremlj je s njim postigao određeni dogovor prema kojem bi pobunjeni gazda plaćenika završio u Bjelorusiji, kod Putinova saveznika i posrednika u okončanju pobune, Aleksandra Lukašenka. Zbog tako brzo okončane pobune pojavile su se i špekulacije da je cijeli pokušaj puča, bilo da je usmjeren protiv ministra Šojgua i vojne vrhuške ili samog Putina - namještaljka Kremlja. Naš vojni analitičar u te priče ne vjeruje:
- Oko ovog rata ima puno glasina, tlapnji, ali i namjerno plasiranih laži. A jedna od njih je i da je sve ovo s pobunom bilo dogovoreno, da je to sve bila zaplotna igra koja će pomoći Kremlju. Je, baš, ironično napominje Tabak pa nastavlja:
- Što se tiče Zapada, oni odgovaraju raznim teorijama koje se pozivaju na ovo ili on iz unutarnjih sfera ruske vlasti, a mislim da ipak uvid u te moskovske krugove nemaju. To sve treba uzeti s velikom rezervom.
Motiv za pobunu
Naš vojni analitičar potom tumači kako su pripadnici Wagnera zapravo imali dobru motivaciju za pokrenuti puč. Naime, upravo su oni bili ti koji su nadomjestili neke od najboljih ruskih postrojbi, ali i koji su trpjeli ogromne gubitke.
- Nakon velikog broja mrtvih novac više nije toliki argument. I zato mi se čini i da je ljudstvo Wagnera išlo s Prigožinom jer su vidjeli kolike gubitke trpe na fronti svaki dan. To je, u jednu ruku, bila i pobuna potrošnog, jurišnog ljudstva, ističe Tabak. On također smatra da sve što se dogodilo nakon zaustavlja pobune su samo pauze u događanju i da se Prigožin teško može sakriti na duži rok.
- Putin jako dobro pamti i puno je načina na koje Prigožin može najednom okončati priču sad kad više nije veliki vojskovođa u ime Ruske Federacije.
Na natpise u zapadnim medijima o neizvjesnoj sudbini i navodnom uhićenju nekih ruskih generala, a prije svega bivšeg zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini Sergeja Surovikina, Tabak kaže da treba pripaziti tko ih servira.
- Sve te priče manje, više potječu od zapadnih obavještajnih službi i zato ih treba uzeti sa zrnom soli. S druge strane, i ruske su službe zadnjih tjedana širile svakakve priče, koje su se pokazale netočnima.
‘Generali su zamjenjivi‘
Vojni analitičar napominje i da se eventualna smjena nekih ruskih generala i ne bila toliko neuobičajena ili pogubna za njihove snage.
- Pazite, Ruska Federacija ima veliku vojsku s puno raspoloživih ljudi - i svi ti ljudi su zamjenjivi. S druge strane, nakon ovako velikog potresa postavlja se i pitanje što je s onim ljudima koji će možda simpatizirati Prigožina i biti mu pri ruci u nekoj budućoj situaciji. Tu se može očekivati veći val obavještajnih i kontraobavještajnih aktivnosti i ne bi me čudilo da se svi ti ljudi na nekoliko dana nađu u "hladovini" gdje će se s njima u najmanju ruku ozbiljno popričati. Uzmite u obzir i da je Surovikin bio jako blizak s Wagnerom, a mene bi jako zanimalo i što je s generalom Mizincevom koji je prije koji mjesec izašao iz vojske pa onda osvanuo kao Wagnerov operativac broj 2, zadužen za logistiku. Puno ljudi imat će i životnih i karijernih problema nakon Prigožina izleta prema Moskvi, a treba vidjeti koliko će Putin biti grub u obračunu s njima.
Što se pak tiče budućnosti ruske vojske bez Wagnera, Tabak ističe da neće biti jednostavna.
- Wagner je igrao borbenu ulogu koju nije lako nadomjestiti. Oni su bili jurišno teško pješaštvo koje je bez problema trpjelo velike gubitke i koje je najviše deficitarno. Drugo, čak i kad su se oni povukli u pozadinu nakon pobjede u Bahmutu, oni su ipak bili rezerva. Sad toga više nema i Rusija je barem privremeno ostala bez jednog operativnog dijela svoje pričuve. Ostaje za vidjeti koliko će ljudi otići s Prigožinom, a koliko će ljudi htjeti potpisati ugovor s organizacijom za koju misle da ih je pustila da gine (Ministarstvo obrane RF, op.a.). A najveće je pitanje što će biti s onim glavnim dijelom, najprofitabilnijim dijelom Wagnerovih aktivnosti - operacijama u Africi. Baš zbog tih operacija, u Maliju, u Centralnoafričkoj Republici i u Sudanu iskorištavaju prirodna bogatstva, vadi zlato i gdje zapravo cure novci. Ta čitava grana djelatnosti Wagnera sada visi u zraku, zaključuje Tabak.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.