Ukrajinska protuofenziva polako ulazi u drugi mjesec, ako kao njen početak računamo intenziviranje ispipavanja ruskih pozicija i korištenje zapadnih oklopnjaka i tenkova u napadačkim operacijama. U tih 30 plus dana oslobođeno je možda par stotina kvadratnih kilometara teritorija, vraćeno je više sela i uništen nemali broj ruske tehnike - ne bez vidljivih, ponekad i značajnih gubitaka i za same Ukrajince. No, njihov glavni udar još se nije dogodio, a u međuvremenu Rusi uporno pokušavaju niz protunapada. S vojnim analitičarem s portala obris.org Igorom Tabakom prodiskutirali smo tri točke bojišta koje se trenutno čine vrlo aktivne, a od kojih bi se ona u Bahmutu opet mogla pokazati kao ključna za širu sliku ratnih zbivanja.
Video snimku podcasta pogledajte ispod
Proteklih dana dosta se pričalo o borbama na sjeveroistoku zemlje, gdje su Rusi rasporedili oko 120.000 vojnika, a čak su i sami Ukrajinci priznali da je situacija "komplicirana" i da se vode teške borbe.
- Ove brojke ruskih vojnika i nisu neka novost - to je oko 1000 ljudi na kilometar, što nije velika koncentracija. Ovo je dosta dug potez gdje se u nekima od sela svako malo vode borbe, ali pomaci su vrlo mali, par stotinjaka metara. Doduše, Rusi se već nekoliko tjedana kod Kremine trude napraviti prodor prema zapadu, ali im to ne ide baš dobro. Plus, Ukrajina im nastoji parirati pa zadnjih dana na tu frontu dovlači još ljudstva, kaže Tabak i dodaje kako se zapravo prava borba vodi kod Bahmuta.
- Rusi drže veliku većinu grada, a to je ozbiljan posao i potrebno je dosta ljudi da ga se "zatvori". S druge strane, Rusi su tijekom svojeg osvajanja uspjeli formirati kliješta sjeverno i južno od grada, a ona se zadnjih tjedana vidljivo tope. Prvo s unutarnje strane, u prigradskim naseljima koja su blizu samom gradu. A Ukrajinci napadaju i na vanjske rubove tih kliješta i to su puno ozbiljnije prijetnje za rusku stranu. Naime, prodor na takvom vanjskom rubu, uz širi obuhvat u rusku pozadinu, mogao bi u gradu ostaviti veću količinu postrojbi u blokadi. To bi bila velika nezgodacija za agresora i zato u Bahmut i dovlače dodatno ljudstvo ne bi li obuzdali napade Ukrajinaca, kaže vojni analitičar i posebno skreće pozornost na jedan dio te fronte.
- Kurdjumivka je bitna. Tamo je brana i preuređeni prelaz preko kanala „Siverski Donjec – Donbas“, za kojeg se čulo da je ukrajinskim rukama. To bi bila dosta ozbiljna stvar ako je istina.
Projektilima na srušeni most
Bi li se upravo Bahmut mogao pretvoriti u lokaciju velikog ukrajinskog prodora, još nije jasno. Ali, važna razlika u odnosu na druge dijelove bojišta postoji.
- Ukrajinci na raznim dijelovima fronte pokušavaju naći slabu točku, ali ne prevelikim snagama. Osim kod Bahmuta gdje pojedine brigade uspijevaju raditi pomake i to je zadnjih dana dosta zanimljivo, kaže Tabak.
Uz brige oko Bahmuta, ruskim snagama i dalje probleme predstavljaju ukrajinske trupe na sasvim drugom kraju fronte - kod grada Hersona. Podsjetimo, tamo je određeni broj ukrajinskih vojnika prešao Dnjepar kod srušenog mosta Antonivski, što agresore posebno nervira. Tim više jer se radi o dijelu fronte za koji nisu očekivali da bi mogao biti problematičan.
- Ukrajinci su tek prije tri dana priznali da se tamo nešto događa. Izgleda da su njihove snage na istočnoj strani formirale mostobran i potom po riječnom otoku Antonivski raširile taj prostor, koji i dalje nije velik, a još uvijek je odvojen od glavnine kopna riječnim rukavcem. No, Rusima je i ovakva situacija prilično nezgodna, dovoljno da sam korijen mosta gađaju balističkim projektilima Iskander, kaže Tabak i napominje da je zapravo perspektiva koju mostobran otvara ono što Ruse najviše brine.
- On može biti osnova za jedan neugodan udarac s boka i onemogućava Ruse da tu drže neku manju posadu, već moraju vraćati snage s ozbiljnijih bojišta da čuvaju srušeni most koji im ne treba.
‘Ataman‘ Zalužni
Posljednjih dana dosta se pričalo o navodno većem broju boraca Wagnera u Bjelorusiji i potencijalnoj opasnosti koju oni predstavljaju. Iako je u međuvremenu bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko poručio da šef Wagnera Jevgenij Prigožin više nije u toj državi, nego se navodno vratio u Rusiju (što otvara niz drugih interesantnih pitanja), problem njegovih najednom "besposlenih" plaćenika ostaje.
- Wagner sad nije onaj od prije kojeg mjeseca. Ne mogu računati na rusku vojnu pomoć, streljivo, fondove i tako dalje. To će se nužno odraziti na njihov borbeni potencijal, a nije niti jasno koliko ih je zapravo pobjeglo u Bjelorusiju. Pričalo se o kampu od 8000 ljudi, ali mi ne znamo koliko ih je tamo uopće smješteno. Da, oni bi kao instruktori dobro došli bjeloruskoj vojsci ili možda čak i ruskoj vojsci i mislim da je to puno vjerojatnije nego nekakav napad preko jako dobro utvrđene granice na Ukrajinu, smatra Tabak.
Nedavno je načelnik ukrajinskog Glavnog stožera, general Valerij Zalužni, za Washington Post komentirao navode da ukrajinska ofenziva ide presporo pa je poručio da mu takve izjave idu na jetra (vjerojatno ni vulgarniji prijevod ne bi bio pogrešan). Tabak se s takvim stavom (generala, ne kritičara) - slaže.
- Bojim se da ratovi ne idu brzo kao filmovi. Velike operacije, poput ove, uvijek dosta traju. Ukrajina je mjesecima na uvodu u zalet - i to se vidi. Ali njima tek sad dolazi idući kontingent velike opreme, stiže im dodatno streljivo, nadoknađuju im se gubici iz prvih faza opipavanja ruske obrane. A što se tiče Zalužnog, imajte na umu da je to čovjek koji kod kuće ima jako veliku podršku. Tako se nedavno vidio jedan grafit "S nami Bog i ataman Zalužni" (ataman je titula vođe, poglavara, op.a.). To je njegov status u domovini, a to što mora stvari objašnjavati i političarima i strancima drugi je par rukava.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....