Njemačka je, prema pisanju Politica, odlučila do 2027. godine stacionirati čak 4800 vojnika i 200 pripadnika civilnog osoblja u Litvi, na istočnom europskom krilu NATO-a isturenog prema Rusiji. Njemački bi vojnici u okviru "Projekta svjetionik" bili raspoređeni na dvjema lokacijama tek stotinjak kilometara od prevlake Suwałki, koridora koji spaja rusku eksklavu Kalinjingrad i teritorij ruske saveznice Bjelorusije.
Kako piše Politico, njemački ministar obrane Boris Pistorius u ponedjeljak je u Vilniusu potpisao sporazum s litavskim kolegom Arvydasom Anušauskasom o raspoređivanju velikog kontigenta njemačkih vojnika u toj baltičkoj zemlji.
Berlin se na ovaj potez odlučio zbog ruske agresije na Ukrajinu i potencijalnih prijetnji Kremlja istočnom krilu NATO-a u Europi. Sam njemački ministar obrane kazao je da se to krilo “pomaknulo na istok” i da je “dužnost Njemačke zaštititi ga”.
N1 ukazuje na kontroverze koje izaziva to što bi u sklopu vojnog kontigenta, koji Njemačka planira poslati u Litvu, trebao biti i Panzerbatallion 203, tenkovska bojna čiji su svi tenkovi Leopard 2 poslani Ukrajini. Vojni analitičar Marinko Ogorec je u razgovoru za N1 rekao da je upravo zbog toga oprezan spram informacije o odluci Njemačke da pošalje veliki vojni kontigent u Litvu.
“Imamo cijeli niz pomalo čudnih situacija. Njemački tenkovski bataljun bi u Litvu trebao ići bez tenkova. To je kao da pošaljete vojnike bez pušaka. Čudna mi je ta opcija jer je ta bojna poslala svoje tenkove u Ukrajninu, nove nije dobila, a trebala bi ići na granično područje s Rusijom. To je čudno. Bojna bi inače trebala imati 60 do 90 tenkova, što nije mali broj. Nejasno je u kojem bi roku Njemačka mogla sa svojim proizvodnim kapacitetima napraviti toliko tenkova”, rekao je Ogorec za N1.
Nejasno je, kaže, i je li vojni sporazum s Litvom bio koordiniran s NATO-om ili je ishitrena odluka Njemačke i ministra Pistoriusa.
“Nisam siguran što bi to trebalo biti. Ako je projekt koordiniran, onda je to i aktivnost NATO-a da se stvori kontigent na prostoru Litve. Treba još malo pričekati da bi se jasnije vidjelo o čemu se radi”, kaže Ogorec.
Činjenica je, pak, da se Njemačka prenula nakon ruske agresije na Ukrajinu i počela mnogo glasnije upozoravati na prijetnju Rusije Europi te zagovarati jačanje vlastitih i europskih obrambenih kapaciteta.
“Upravo je Njemačka najviše bila zanemarila svoje vojne potencijale i svoju vojnu industriju, a i oružane snage. Ako govorimo o samoj strukturi NATO-a, upravo je Njemačka ta koja je to zanemarila u Europi i njoj se to najviše obija o glavu. U kratkom vremenu bi s 1,2 posto BDP-a, koje izdvaja za vojne potrebe, trebala naglo povećati budžet na 2 posto. To je prilično radikalan zaokret i potencijalno prilično bolna situacija koja će apsolutno imati političke i društvene konotacije koje neće proći bez tenzija”, prokomentirao je Ogorec odluku Njemačke u razgovoru s novinarom N1 Miroslavom Filipovićem.