VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Propao je novi veliki napad Rusa, značajnu pomoć Kijevu organizira - čuveni povjesničar!

Istovremeno, svi već danima bruje o velikom intervjuu ključnog ukrajinskog generala - Valerija Zalužnog

Igor Tabak; ukrajinski vojnici pucaju iz haubice 2S7 Pion

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Petak 3. studenog ujedno je bio 618. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Nakon gotovo 21 mjeseca neprekidnih borbi zadnji su dani donijeli nova preispitivanja tamošnjeg stanja – kako u inozemstvu, tako još više u samoj Ukrajini.

Nakon široko prenesenog teksta u američkom tjedniku Time, mnogim se površnim promatračima postavilo pitanje propasti ukrajinske ljetne ofenzive, a onda i načina na koji predsjednik Zelenski djeluje na čelu tamošnje vlasti. Istini za volju, Volodimir Zelenski zapravo i nema mnogo izbora – bio on zabavan ili tjeskoban, agresija na njegovu državu se nesmiljeno nastavlja i ruske snage ne pokazuju znakove odustajanja ili pristajanja na ikakve normalne pregovore. Dok borbe traju, a polagano iskrsavaju na vidjelo i dodatne ratne štete (recimo, otrovne tvari koje je u priobalje Crnog mora otplavio vodni val nastao pri rušenju brane kod Kahovke 6. lipnja ove godine), ne čudi da je za domaće stanovništvo rat i dalje prvi uzrok problema u državi. No na drugom mjestu (63 posto ispitanika) je korupcija – koja tišti državu i društvo, ali i NATO/EU partnere. U sektoru obrane taj se problem nastoji riješiti izdvajanjem opskrbe Oružanih snaga iz Ministarstva obrane u zasebnu agenciju, tzv. „Državnog pozadinskog operatera“, koja bi trebala početi funkcionirati 1. prosinca ove godine. U ponedjeljak 30. prosinca za to je tijelo imenovan i čelnik, a svi dokumenti potrebni za rad ove agencije trebali bi biti usvojeni tijekom iduća dva tjedna – ne bi li do kraja prvoga kvartala iduće godine ona primarno preuzela opskrbu vojske hranom. Naime, jednako kao i u Hrvatskoj tijekom rata, i u Ukrajini se ovo pitanje pokazalo posebno bolnim te javno vidljivom izvorom koruptivnih problema u ratnim uvjetima – ali u Ukrajini sada domaće stanovništvo više nije većinski raspoloženo odlagati rješavanje takvih problema za kraj rata, nego ih oko 70 posto smatra da probleme treba raščišćavati javno i odmah.

Pitanje tijeka rata

S druge strane, nema bježanja ni od pitanja tijeka rata. Iako je jasno da većinu ukrajinske ljetne ofenzive treba smatrati okončanom još od sredine listopada, kada su Rusi započeli veliku ofenzivu kod Avdiivke u sjeni obnovljenih sukoba u Izraelu – u srijedu 1. listopada na vojne aspekte stanja javno se osvrnuo i glavni zapovjednik OS Ukrajine, general Valerij Zalužni. U razgovoru za britanski tjednik Economist, on je vrlo ozbiljno i jasno postavio osnove problema koji su se zadnjih mjeseci postavili pred ukrajinske branitelje, a onda je dao i svoje viđenje barem dijela mogućih rješenja. Najveći prioriteti za OS Ukrajine su: (1) zračne snage, koje bi pomogle preuzimanju kontrole nad zračnim prostorom, (2) sredstva elektroničkog ratovanja, kojima se Ukrajina suprotstavlja protivničkim oružjima i besposadnim sustavima, (3) sredstva za uspješno suzbijanje protivničkog topništva (kontrabaterijska borba), (4) sredstva za savladavanje minskih prepreka koja su bitno ograničila svako kretanje na bojištu, te (5) povećanje ukrajinskih domaćih rezervi, kako opreme tako i ljudstva. Sve su to elementi koji trebaju bez odgode, budući da razvlačenje sukoba ide na ruku Ruskoj Federaciji i njihovoj vojnoj industriji.

Prema Zalužnom, ako ti problemi ne budu zadovoljavajuće riješeni, onda će stanje na bojištima nadalje biti više statično (u skladu s tvrdnjom da NATO i EU ne daju Ukrajini dovoljno pomoći da pobijedi, već samo da elementarno preživi u ovome ratu). Zanimljivo je da se na sve te teze čulo i mišljenje ruske strane – ono Dmitrija Peskova, glasnogovornika ruskog predsjednika Putina. Po njemu, nema govora ni o kakvom zastoju na bojnim poljima, budući da se „Specijalna vojna operacija“ odvija „dosljedno“, a svi njeni prvotni ciljevi će biti postignuti – dok je na Kijevu da prihvati kako nema izgleda za pobjedu na bojnome polju. Naravno, dok takvi stavovi zapravo pokazuju nesklonost režima u Moskvi za ikakvo usporavanje sukoba, zanimljivo je koliko oni ujedno daju podloge i raznim defetistima na Zapadu. Naime, dok te teze ionako učestalo ponavljaju razni ruski međunarodni saveznici, dobro se tu odražava i činjenica kako će svaki politički ili javni „zamor ratom“ i usporavanje vojne pomoći Ukrajini zapravo ići u korist jedino te isključivo nesmanjenim ratnim ambicijama Putina i ostatka vrhuške u Moskvi.

Stanje na terenu

Usprkos naletima lošeg vremena i jakih kišnih padalina tijekom proteklih dana, vrijeme u Ukrajini još nije zagazilo u tzv. „jesensku blatnu sezonu“ – pa tako i kopnene operacije trpe tek povremena usporavanja. Ipak, prilično je jasno da borbenu inicijativu na većini ukrajinske bojišnice posljednjih dana sve jasnije zadobiva Ruska Federacija, dok Ukrajina formalno nastoji dalje napredovati na jugu (oblast Zaporižje, južno od Orihiva), te oko okupiranog grada Bahmuta u Donjeckoj oblasti. No, i ti su pokušaji tek ograničeni – dok većina snage i truda ukrajinskih branitelja uvelike odlazi na izdržavanje ruskih protunapada u tim zonama, te ruskih napada uzduž ostatka bojišnice. Istini za volju, nije to ni tragično loše, budući da prelazak u defanzivu štedi ljude i tehniku – posebice kada se ima dovoljno topničkog streljiva, bespilotnih letjelica i naprednog naoružanja za kvalitetnu obranu – dok agresor u napadu opet bilježi sve veće gubitke svojih teškom mukom ustrojenih snaga.

Dakle, ruske snage nalaze se u napadu na sjeveru Donbasa – kako na potezu istočno od Kupjanska (od Sinjkivke i Petropavlivke do oko 19 km istočnijih sela Ivanivka i Kislivka), tako i na linijama kod okupiranog grada Svatove (opet kod sela Stelmahivka, oko 16 km sjeverozapadno od Svatove, te sela Nadija, oko 15 km zapadno od Svatove). Ipak, zadnjih dana je nešto manje borbi u tamošnjim predjelima zapadno od okupiranog grada Kremina – gdje se tek čuje o povremenim okršajima i premještanju snaga na obje zaraćene strane. Slično je stanje i zapadno od okupiranog grada Donjecka – gdje su borbe oko Avdiivke, koje su izrazito bjesnile zadnjih tjedana; navodno opet ponešto zamrle, u provedbi ojačavanja obje strane. Ipak, to samo znači da je teško uskladiti ukrajinska očekivanja idućeg vala ruskih napada kada se osvježe agresorske snage (vjerojatno prema prostoru koksare na sjeverozapadu mjesta), s ruskim navodima o neprekidnom nastavku izvođenja napada (i borbenim pomacima koje nije moguće prepoznati na karti ili potvrditi vizualnim sredstvima). Za razliku od toga, ovoga se tjedna opet čulo o ruskom pokušaju napada na ukrajinsku utvrdu Vugledar, oko 48 km jugozapadno od Donjecka, mehaniziranim sredstvima iz pravca sela Mikilske, preko par kilometara otvorenog prostora. Kao i prije nekoliko mjeseci, ova se nastojanja nisu pokazala uspješnima – osim u proizvodnji spektakularnih video-snimki uništavanja ruskih borbenih sredstava i ljudstva.

Ruska je strana ovoga tjedna spominjala i određene borbene uspjehe južno od Velike Novosilke u Donjeckoj oblasti, na tzv. „sekundarnom pravcu“ ukrajinske ljetne ofenzive. Konkretno, spominjalo se manje pomake na sjever od ruskog uporišta Prijutne, te zapadno od ukrajinskog sela Staromajorske – ali bez većih ili strateški bitnih promjena bojišnice. Slično je stanje i u Zaporižju – kako na području ruskih napada oko Novozlatopilja i Malinivke, tako i južno od Orihiva – gdje ukrajinska strana nastoji ojačati obranu sela Robotine, te osloboditi selo Verbove, ne bi li si time otvorila put prema jugu, odnosno prema gradu Tokmaku kao prvom cilju na putu prema Azovskome moru. Do takvih izmjena borbene sreće ipak ostaje za konstatirati i dalji opstanak niza manjih ukrajinskih mostobrana na istočnoj obali donjeg toka Dnjepra – od grada Hersona, pa oko 40 km uzvodno. Posebno tu treba spomenuti opstanak ukrajinske posade u selu Krinki, samo 13,5 km nizvodno od okupiranog grada Nova Kahovka, te južnijeg mostobrana oko sela Poima, Pišćanivka i Pidstepne, u prostoru bivšeg željezničkog mosta Antonivski. Oba su ta prostora, smještena blizu obala i riječnih otoka na Dnjepru, zadnjih dana pod pojačanim ruskim pritiskom. No ukrajinsko topništvo i bespilotne letjelice uspijevaju zaustaviti veće pokušaje ruskih napada – tako da ni kopnena djelovanja agresora nemaju većeg učinka od njegovih intenzivnih granatiranja, te zasipanja neposredne ukrajinske pozadine brojnim navođenim zrakoplovnim bombama (preko 30 u utorak 31. listopada, 34 u srijedu 1. studenog, te barem 13 komada u četvrtak 2. studenog).

Zračni napadi

Ovoga tjedna se iznimno žestoko nastavilo i zračno ratovanje, kako iznad Ukrajine, tako i ponešto skromnije na prostorima Ruske Federacije – pri čemu mnogi promatrači napominju naznake jačanja ruskih napada na energetsku infrastrukturu Ukrajine, čemu se moglo postupno svjedočiti zadnjih desetak dana. Dok su malo prije ponoći od 31. listopada na 1. studenog Rusi iznad regije Kursk navodno oborili dvije ukrajinske bespilotne letjelice – Ukrajinu su opet potresle eksplozije u rafineriji kod Kremenčuka, te na vojnom aerodromu kod Mirgoroda u Poltavskoj oblasti. Bio je to učinak ruskog vala od barem 20 kamikaza-dronova Shaheed 136/131 lansiranih iz oblasti Kursk i s jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk u Rusiji) – od kojih su Ukrajinci tvrdili da je 18 uništeno u letu, baš kao i jedna krstareća raketa Kh-59 na nebu iznad Černihivske oblasti (također lansirana iz oblasti Kursk u Rusiji). Nakon toga, tijekom prijepodneva, čulo se i o uništavanju još dvije bespilotne letjelice u ruskim regijama Kursk i Brijansk, kao i o navodnom ukrajinskom raketnom napadu prema Sevastopolju – gdje je od sedam ukrajinskih raketa navodno njih 5 bilo uništeno iznad okupirane Hersonske oblasti, dok su dvije pogodile ciljeve na Arabatskoj strijeli nedaleko Krima. Na to su iz Ruske Federacije odgovorili lansiranjem još dvije rakete Kh-59 prema Odesi, koje su uspješno bile presretnute iznad Crnoga mora. Konačno, tijekom popodneva navodno su u tri odvojena navrata uništene i tri ukrajinske bespilotne letjelice iznad ruske pogranične oblasti Belgorod.

Četvrtak 2. studenog započeo je vijestima o rušenju 6 ukrajinskih bespilotnih letjelica kod Krima (jedna iznad Crnog mora, a preostalih 5 iznad poluotoka), a tijekom popodneva su dvije letjelice srušene i iznad Rostovske oblasti na jugoistoku. Odgovor je ubrzo stigao u obliku dvije protubrodske krstareće rakete P-800 Oniks iz sustava K-300P „Bastion-P“, kojima se s okupiranog Krima gađalo oblast Odesa u Ukrajini – i koje su obje uspješno srušene u doletu. Kasno navečer još se čulo o rušenju ukrajinske bespilotne letjelice iznad Belgorodske oblasti, da bi se tijekom početkom petka 3. studenog čulo o zračnim napadima širom Ukrajine. Naime, Rusi su u valovima lansirali 38 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (opet iz oblasti Kursk, te s jugoistoka oko Primorsko-Ahtarska). Te su se letjelice kretale u malim skupinama i u različitim smjerovima nad Ukrajinom – da bi ih na kraju bilo srušeno njih tek 24 komada. Uz to je uspješno srušena i jedna krstareća raketa Kh-59, lansirana iz zračnog prostora okupiranog dijela Hersonske oblasti u Ukrajini. Među pogođenim ciljevima bili su „infrastrukturni objekti“ u regiji Odesa, stambene i gospodarske zgrade u Harkivu, studentski dom u Ivano-Frankivskoj oblasti, te „pet kritičnih infrastrukturnih objekata“ u regiji Lviv. Slični napadi manjeg opsega bili su nastavljeni i dalje tijekom petka 3. studenog. U petak ujutro neidentificirana eksplozija se čula i u Sevastopolju, kod tamošnje toplane, no za sada nema nikakvih detalja niti službenih potvrda o čemu se zapravo radi.

Međunarodna pomoć za Ukrajinu

Dok se u medijima aktivno razglabalo političke probleme Volodimira Zelenskog i vojne izazove pred kojima je svakodnevno ukrajinski general Valerij Zalužni – tamošnju je situaciju ipak olakšalo i nekoliko dobrih vijesti. Kao prvo, u srijedu 1. studenog moglo se čuti o akciji američkog povjesničara Timothyja Snydera, koji aktivno prikuplja sredstva za razvoj i raspoređivanje inovativnog sustava za otkrivanje zračnih ciljeva „Safe Sky“. Riječ je o mreži pojedinačnih senzora, kojih bi za oko 950.000 USD trebalo širom Ukrajine biti postavljeno prvih 2.500 komada – pa da oni registriraju zračne ciljeve i na malim visinama, dok namjenski sustav umjetne inteligencije te njihove podatke potom ujedinjava (i onda predviđa daljnje rute kretanja tako otkrivenih letjelica). Na pokusima je sustav radio dobro, a sada ga treba postaviti u širem obliku i isprobati u praksi. Kako se čulo te srijede, 1. studenog, slično isprobavanje u praksi čeka i dodatnih 40 francuskih lakih oklopnih vozila AMX-10RC, koji su navodno zadnjih tjedana predani u Ukrajinu. Riječ je o dodatku na 14 takvih vozila koja su bila donirana u siječnju ove godine, da bi se onda našla u arsenalu ukrajinske 37. marinske brigade. Navodno je ovoga ljeta u napadnim operacijama bilo izgubljeno 5 ovakvih vozila iznimno lakog oklopa i moćnog topa, nakon čega su ona bila ukupno povučena više prema pozadini.

Četvrtak 2. studenog obilježile su vijesti o provedbi tečaja obavještajnih poslova i analitike, koje su za odabrane pripadnike ukrajinske vojske održali stručnjaci iz Norveške, te dodjeli novaca Europske investicijske banke (EIB) za oporavak Ukrajine. Oko 450 milijuna eura podijeljeno je u dva paketa – prvi za održanje kritične infrastrukture (250 milijuna eura) i drugi za obnovu vodne infrastrukture pogođene ratom (200 milijuna eura) – uključujući tu i saniranje još uvijek prisutnih posljedica uništenja velike riječne brane kod Kahovke na Dnjepru u lipnju ove godine. Mimo toga čulo se i o dodjeli dodatne vojne pomoći iz Njemačke – 2 dodatna radara TRML-4D za PZO sustav IRIS-T, kao i 12 oklopnih transportera, 12 kamiona MAN TGS, 5 tegljača 8*8 HX81 s 4 poluprikolice, 32 satelitska komunikacijska terminala, 7 izvidničkih letjelica Primoco ONE, jedan PCB (3D) printer, 10.000 komada zaštitnih naočala, te oko 30.000 kompleta zimske odjeće. Uz to se čulo i o skoroj predaji još 25 tenkova Leopard 1A5 u Ukrajinu, čime bi se ukupna pomoć iz Njemačke (civilna i vojna) trebala popeti na oko 24 milijarde eura vrijednosti.

Nova pomoć SAD-a

U kasnim satima petka 3. studenog svemu tome se dodalo i dodatne pakete vojne pomoći iz Sjedinjenih Država, čije su se prve najave čule već i dan ranije. Iz robnih zaliha američkih tijela državne vlasti (Presidential Drawdown Authority – PDA) za Ukrajinu je bio odvojen oko 125 milijuna USD vrijedan paket, ukupno 50. po redu. U njemu su sadržane dodatne rakete za sustave NASAMS i HIMARS, topničko streljivo kalibra 155 i 105 mm, protuoklopni sustavi TOW, Javelin i AT-4, oko 3 milijuna komada pješačkog streljiva i granata, eksplozivi i mine usmjerenog djelovanja (M18A1 Claymore), 12 teških kamiona, razna zimska oprema te rezervni dijelovi. Uz to je iz SAD otposlan i paket pomoći vrijedan dodatnih 300 milijuna USD – u okviru sustava Ukraine Security Assistance Initiative (USAI). Riječ je o sustavu pribavljanja pomoći iz proizvodne ponude vojne industrije SAD – u ovom konkretnom slučaju specijalnog laserski navođenog streljiva za borbu protiv besposadnih letjelica. Ta će roba biti naručena i plaćena zadnjim preostalim sredstvima koja su za ovu svrhu bila odvojena u dosadašnjim odlukama Kongresa SAD, dok će isporuka uslijediti ubuduće – kad ta roba bude proizvedena. Naravno, sagledavši korištenje ovih američkih novaca – praktično za poticanje tamošnje vojne industrije poslovima za inozemne saveznike – ne čudi ni činjenica kako su mnogi američki političari zapravo žestoko za nastavak takve pomoći, nasuprot manjini koja se protivi svim oblicima pomoći Ukrajini iz Sjedinjenih Država. Dapače, oko polovica svih sredstava odvojenih za Ukrajinu zapravo se troši na obnovu vojne industrije SAD i popunjavanje zaliha ispražnjenih već spomenutim donacijama u konkretnoj vojnoj robi.

Imajući sve to u vidu, zanimljivo je uočiti kako upravo ovih dana bjesni i politička rasprava u Kongresu SAD oko pomoći Ukrajini, Izraelu i Tajvanu, zajedno s ukomponiranim sredstvima i za jačanje zaštite južne granice SAD prema Meksiku. Dok američki demokrati i klasični republikanci nemaju problema s prijedlogom predsjednika Joea Bidena – da se ti paketi pomoći međunarodnim saveznicima donesu ujedinjeno – problem su naravno „stekliši“ skloni Donaldu Trumpu, posebice oni u Zastupničkom domu Kongresa. Nakon što im je pomoć Ukrajini bila problematična, oni su predvođeni svojim novim čelnikom Mikeom Johnsonom prvo usvojili odvojeni paket pomoći samo Izraelu – koji je mnogo prije potencijalnog veta iz Bijele kuće već naletio na blokadu Senata, budući je sadržavao i sasvim nerealnu odredbu o prestanku financiranje sustava poreznih inspekcija SAD (Internal Revenue Service – IRS), koju se ubacilo na inicijativu spomenutih republikanskih „stekliša“. Naime, prema njima, Izrael je trebalo odlučivati odvojeno (makar začinjeno političkim ludostima) – dok je za njih pomoć Ukrajini na neki način „neraskidivo povezana“ s temom zaštite južne granice SAD, koja bi mogla ostati u drugom paketu – na izričito neslaganje ujedinjenih demokrata i republikanaca u Senatu, koji takav prijedlog u svom Domu Kongresa ne namjeravaju ni raspravljati.

No, za čudne prijedloge te političke situacije se ne brinu samo radikalni republikanci skloni Donaldu Trumpu u SAD, već im često u pomoć priskoči i vodstvo Ruske Federacije. Tako se u četvrtak 2. studenog čulo da je Vladimir Putin potpisao akt o povlačenju Ruske Federacije iz međunarodnog Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa (Comprehensive Nuclear-Test-Ban Treaty – CTBT). Naime, Rusija je ratificirala ovaj međunarodni akt 27. svibnja 2000. godine, da bi početkom listopada ove godine Putin najavio njen izlazak iz ovog okvira. Takvu je odluku 18. listopada podržala ruska Državna Duma, a onda 25. listopada i tamošnje Vijeće Federacije, da bi konačno akt potpisao i sam predsjednik Putin. Osim što se time teorijski slabi čitav globalni sustav otežavanja proliferacije nuklearnog naoružanja i tehnologija kojeg je ukupno ratificiralo 178 država svijeta – time se otvara prostor da vlasti u Moskvi svoje učestale priče o nuklearnom naoružanju i njegovu korištenju sada i doista začine nekim ovećim nuklearnim pokusom. Naravno, time se neće saznati ništa novoga na polju nuklearnog naoružanja, a neće se ništa promijeniti ni u odnosu na rat u Ukrajini ili loše odnose koje Rusija ima s većinom ozbiljnih država na planeti, ali to ionako nisu stvari koje bi Putina i njegove „pajdaše“ previše zamarale u njihovom dnevnom poslovanju i prijetnjama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2024 16:46