Povratak Zemunaca: Najopasniji srpski klan u ofenzivi s novim šefom

Bomba koja je prekjučer raznijela Boška Raičevića (42), kuma kontroverznoga srbijanskoga biznismena Andrije Draškovića dokaz je kako uhićenja vođa zemunskog klana u Španjolskoj nije obezglavilo srbijansko podzemlje.

Dok policija ne daje nove detalje, srpski mediji ubojstvo Raičevića, pod čijim je automobilom u beogradskom naselju Dorćol u aktivirana eksplozivna naprava velike razorne snage, dovode u kontekst ili Raičevićeva jedinoga sudskoga postupka, onoga zbog oružanoga sukoba oko parkiranoga mjesta u dvorištu kafića Pastis prije dvije godine, ili pak zbog njegove rodbinske, a navodno i poslovne povezanosti s Draškovićem.

U lipnju 2010., naime, Raičević se zbog parkiranoga automobila sukobio s Aleksandrom Đerićem (38), a prepirka je prerasla u oružani obračun. Đerić je izvukao pištolj te Raičevića izrešetao po nogama, preponama i trbuhu, dok je Raičević nožem izbo Đerića po rukama. Obojica su prijavljena za pokušaj ubojstva, a nakon godinu dana u pritvoru obojica su puštena da se brane sa slobode. Ozbiljnije prepostavke o motivima likvidacije Raičevića spominju kako je on bio u poslovnim odnosima s nizom osoba koje policija smatra nositeljima organiziranoga kriminala u Srbiji.

Disko i Arkanov hotel

Neimenovani Raičevićevi prijatelji su to demantirali rekavši kako on nije imao više od 30.000 eura imovine, no izvori iz policije tvrde kako se Raičevića spominjalo kao bliskoga poznanika vlasnika jednoga od beogradskih hotela protiv kojega se vodi istraga zbog prevara, te da je Raičević i sam prije u Prištini bio suvlasnik diskoteke u Hotelu Grand, i to u vrijeme dok je vlasnik hotela bio Željko Ražnjatović Arkan. Spekulacije da bi Raičević mogao biti ubijen zbog navodne pripadnosti krugu ljudi oko Andrije Draškovića nisu bez osnove. Raičević ne bi bio prvi ubijeni Draškovićev suradnik, a za njihove likvidacije sumnjiče se pripadnici tzv. zemunskoga klana.

Pripadnici zemunskoga klana dijelom su proizašli iz grupe Željka Ražnatovića Arkana. Kada je Arkan ubijen, “zemunci” su za njegovu smrt okrivili Draškovića te su više puta pokušali ubiti i njega i njegove suradnike. Potvrdu ovih policijskih hipoteza prije dvije godine dao je Sretko Kalinić Zver, i to dok se u KB-u Sestre milosrdnice oporavljao nakon što ga je ranio njegov bivši prijatelj, također “zemunac”, Miloš Simović.

Centrala u Zagrebu

Kalinić je tada priznao da je po nalogu Luke Bojovića, nedavno uhićenoga u španjolskoj Valenciji, sudjelovao u više napada na Draškovića i njegove ljude u proljeće 2004.

Najprije su Draškovića pokušali ubiti na autocesti Beograd - Šid, kada su pucali na kolonu vozila u kojoj je bio, a kada je ubijen njegov vozač Dejan Živančević. Iste godine u Beogradu, kod dvorane Arena, pokušan je atentat na Draškovićeva suradnika Zorana Nedovića zvanoga Šok. On je u napadu ranjen, a njegov tjelohranitelj Milutin Jovičić je ubijen. Draškovićev drugi suradnik Branko Jeftović Jorga na smrt je izrešetan iz jurećega automobila, a zanimljivo je da su sve ove likvidacije, prema Kalinićevu priznanju, “zemunci” planirali iz Zagreba. Tu im je bila baza nakon što je zbog ubojstva Đinđića u Srbiji pokrenuta akcija Sablja u kojoj je ubijen dotadašnji šef “zemunaca” Dušan Spasojević Šiptar. Kako je Kalinić ispričao istražiteljima dok je u Hrvatskoj čekao izručenje, po nalogu Luke Bojovića, novoga šefa “zemunaca”, u Srbiju su se vraćali samo kako bi izvršili ubojstva.

‘Idemo da radimo’

“Idemo da radimo”, bila je Kalinićeva uzrečica kada bi krenuli nekoga od suparnika skratiti za glavu.

Unatoč najavama policije kako je zemunski klan uništen uhićenjem u Valenciji, ta je skupina već jednom uskrsnula, nakon akcije Sablja. Preuzeo ju je mladi Luka Bojović, a od Sablje do danas odgovorni su za najmanje 20 ubojstava diljem Europe. Jesu li se, nakon Bojovića, pojavili i neki novi “zemunci” te jesu li i oni krenuli u napad na Draškovića (koji guli drugu od 9 godina kazne u srbijanskom zatvoru), jedna je od hipoteza koju srbijanska policija mora potvrditi ili odbaciti istragom o novom ubojstvu na beogradskom asfaltu.