STRAH OD RATA

Poljska se priprema na izbjeglički val iz Ukrajine: ‘Pomoći ćemo, ali nećemo moći primiti sve‘

Premijer Morawiecki želi formirati radnu skupinu za osiguranje infrastrukture, prijevoza, školovanja i medicinske pomoći za izbjeglice

Przemysl, Poljska

 Pegaz/Alamy/Profimedia

Grad Przemysl na krajnjem jugoistoku Poljske samo je deset kilometara udaljen od granice s Ukrajinom. Pitoreskne, novouređene kuće oko tržnice podsjećaju na stari habsburški šarm - ovaj dio današnje Poljske nekad je pripadao Austro-ugarskoj monarhiji. Jednog od rijetkih sunčanih dana u veljači, gosti kafića na terasi uživaju u prvom proljetnom ugođaju. Gotovo bi se moglo zaboraviti da susjedna Ukrajina živi u strahu od ruskog napada. Ali čim se s građanima Przemysla uđe u razgovor, postaje jasno da su njihove misli više usmjerene na geopolitiku, nego na lijepo vrijeme.

Dođe li do otvorenog vojnog sukoba između susjedne Ukrajine i Rusije, Przemysl bi sa svojih 60.000 stanovnika mogao postati jedno od prvih mjesta utočišta za one Ukrajince koji bi napustili svoju domovinu. No gradonačelnik Wojciech Bakun ne vidi razloga za "pojačani nemir" i ne vjeruje da će doći do vojne eskalacije između Rusije i Ukrajine, piše Deutsche Welle. "Nadam se da se ništa loše neće dogoditi, da je to više utjerivanje straha od strane Moskve, nego stvarna volja za napadom na drugu državu", kaže Bakun.

I on je doduše na zahtjev vlade, kao i svi drugi gradonačelnici u Poljskoj, morao odabrati objekte koji bi bili prikladni kao prinudna skloništa. Bakun je za DW rekao kako je primanje izbjeglica stvar koju financira država. Zato bi, kako smatra, za popravak objekata sredstva trebala doći iz državne blagajne. Dosad, međutim, nije bilo naloga za neke konkretne pripreme.

Pripreme u tišini

Činjenica da se Poljska ne priprema na eventualni dolazak izbjeglica potaknula je i kritike na račun poljskih vlasti da djeluju prepasivno. "Mi već neko vrijeme radimo u tišini, ne objavljujemo to jer ne želimo raspirivati ​​emocije", rekao je zamjenik ministra unutarnjih poslova Maciej Wasik odgovarajući na optužbe zbog pasivnosti.

Premijer Mateusz Morawiecki želi formirati radnu skupinu za osiguranje infrastrukture, prijevoza, školovanja i medicinske pomoći za izbjeglice. "Rat bi mogao uzrokovati egzodus iz Ukrajine, moramo biti spremni na najgore", rekao je na konferenciji za novinare u utorak (15. veljače 2022.). Ministarstvo obitelji i socijalnih pitanja obećava dječje doplatke i psihološku pomoć ukrajinskim ratnim izbjeglicama.

"Naravno, Poljska će primiti onoliko izbjeglica koliko može, ali vjerojatno nećemo moći primiti sve", rekao je Andrzej Dera, državni tajnik u Uredu poljskog predsjednika, u ponedjeljak (14. veljače 2022.) za državni radio. On govori o milijunima koji bi mogli doći u Poljsku.

Poljska kao utočište

Neki od njih mogli bi utočište pronaći i privatno. U Poljskoj trenutno živi više od milijun Ukrajinaca, koji su došli uglavnom nakon aneksije Krima i sukoba u Donbasu. Mnogi su došli i kao radni migranti. Ukrajinski građevinski radnici, taksisti i prodavači sad su dio svakodnevice u Poljskoj. Gospodarstvo to pozdravlja jer popunjavaju praznine na tržištu rada. Jezične barijere između dva slavenska jezika nisu pretjerano visoke. Ukrajinska manjina već broji 45.000 ljudi.

U Przemyslu, Piotr Pipka vodi jednu od pet škola u Poljskoj koje drže nastavu i na ukrajinskom. Već je izjavio kako je spreman primiti djecu izbjeglica. No kako bi to učinio, najprije se mora probiti kroz birokratsku džunglu. Jer vlasti djecu migranata u principu šalju u poljske škole. "Naši učitelji govore oba jezika, pa bi kontakt s djecom izbjeglicama bio lakši. A za pridošlice bi to mogla biti mala zamjena za dom", kaže Pipka za DW. On govori o visokom stupnju spremnosti na pomoć kod Ukrajinaca koji ovdje žive. Neke ukrajinske obitelji već su našle privatno utočište u Przemyslu.

Strah od rata

Vjeroučiteljica u njegovoj školi, sestra Danjilya, grkokatolkinja, nedavno je osigurala gostinjsku sobu za obitelj iz Kijeva u lokalnom samostanu. Irina Gavrilaka je ovdje sa svoje dvije kćeri u dobi od devet i pet godina. No ne želi da ju se naziva ​​izbjeglicom jer se nada brzom povratku u domovinu. Ona govori o manjem "odmoru" u Poljskoj. Ima sobu za tjedan dana, ali njezini koferi odaju da se možda ipak radi o duljem boravku.

Neposredni poticaj za njezin put u Poljsku bile su vježbe evakuacije u školi njezine kćeri. Za DW je rekla kako ne može preboljeti pomisao da bi jednoga dana ovaj scenarij mogao postati stvarnost i da će njezine kćeri morati iskusiti strahote rata. "Dobila sam poruku iz škole da pripremaju podrum u kojemu će biti zaliha vode, hrane, igračaka za djecu i pokrivača i gdje djeca mogu ostati na sigurnome pet dana ako se nešto dogodi. Onda shvatite da je situacija vrlo ozbiljna", kaže ona.

Putovanje u Poljsku je poput životnog osiguranja, objašnjava ona za DW: "Kupujemo zdravstveno osiguranje ili osiguranje automobila u nadi da nam to nikad neće trebati. Dolazak ovdje je kao osiguranje za našu djecu. Ali nadamo se da to osiguranje nikada neće biti potrebno".

Pomiješani osjećaji

Ipak, spremnost da se pomogne nije sama po sebi razumljiva. Pogotovo ovdje, na jugoistoku Poljske, još nisu zacijelile stare rane od prijašnjih sukoba dvaju naroda. Godine 1943. i 1944. ukrajinski nacionalisti ubili su između 50.000 i 100.000 Poljaka u takozvanom pokolju u Voliniji. U znak odmazde, komunističke vlasti u Poljskoj nasilno su preselile oko 150.000 etničkih Ukrajinaca u sjeverne i zapadne regije Poljske 1947. u sklopu "Operacije Visla".

I zato se na tržnici u Przemyslu mogu čuti i oni koji nisu oduševljeni eventualnim dolaskom Ukrajinaca. "Neću pomoći Ukrajincima ako dođu k nama", kaže 70-godišnja žena na tržnici. Njezinu majku silovali su Ukrajinci tijekom ubojstava u Voliniji. "Ukrajinci? Ne volim ih. Nanijeli su nam mnogo zla. Ali ja sam kršćanin i ako im treba pomoć, onda bih i ja morao pomoći", rekao je stariji muškarac.

Žena u 60-ima objašnjava: "Već sam dugo razgovarala sa svojom kćeri što bismo učinili da ovdje imamo ukrajinske izbjeglice. Hrana da. Ali ne bih im dopustila da ostanu u mojoj kući. Ne ​​vjerujem Ukrajincima". Žena od 35 godina koja radi na graničnom prijelazu i, kako kaže, svakodnevno čuje nove detalje o situaciji u Ukrajini, ne bi imala nikakve brige: "Oni su ljudi kao mi. Naravno da ću pomoći ako mogu".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. srpanj 2022 05:49