U srijedu je Švicarska prvi put dobila vladu u kojoj su većina žene, nakon što je Simonetta Sommaruga iz Socijalističke stranke izabrana za ministricu prometa, energetike i komunikacija.
Time je ušla u Savezno vijeće koje ima sedam članova, a ona je postala četvrti ženski član.
Iako nekima možda ova vijest ne zvuči kao nešto posebno značajno, za Švicarsku je ovo velika stvar. Švicarska je, naime, jedna od najkonzervativnijih zemalja u Europi, u kojoj su žene tek 1971. dobile pravo glasa na saveznoj razini. Čak i tamošnji mediji kažu da je “ženska vlada” u Švicarskoj ravna znanstvenoj fantastici.
Izbor Sommaruge u vladu trajao je nekoliko sati s obzirom na to da je izbor novih ministara prilično složen. Ministri se, naime, biraju glasanjem oba parlamentarna doma, što gotovo uvijek traje više sati. Osim toga, Švicarska nema premijera, pa se proces i zbog toga razlikuje od onog koji se prakticira u većini europskih zemalja. Sommaruga je izabrana umjesto Moritza Leuenbergera, također iz Socijalističke stranke, koji odlazi u mirovinu krajem listopada.
Reakcije na njezin izbor, odnosno činjenicu da će njezinim ulaskom u vladu Švicarsku prvi put u povijesti voditi ženska ruka pozitivne su i u političkom miljeu i među građanima. Među prvima koji je čestitao Sommarugi bio je šef Radikalnih liberala Fulvio Pelli, koji se pridružio proslavi ovog važnog političkog događaja za Švicarsku.
Profesor Pascal Sciarini, inače ravnatelj Političkog instituta na Sveučilištu u Ženevi, komentirao je kako ne očekuje velike promjene, no dobro je da se ovakva stvar napokon dogodila Švicarskoj, koja je, unatoč tome što je jedna od najnaprednijih zemalja u Europi, čak i 1990. u jednoj pokrajini zabranila ženama da glasaju na lokalnim izborima.
- Premda ne očekujem sada neki veliki politički i društveni zaokret u Švicarskoj, ovo je dobra prilika da napokon promijenimo svoj imidž konzervativne, oportunističke i macho države. Sve donedavno činilo da takvo što nije moguće - istaknuo je Pascal Sciarini.
Ovo je ipak tek prvi korak za Švicarsku jer su, prema posljednjim istraživanjima, četiri od pet državnih službenika u federalnoj administraciji, koji uistinu imaju moć u svojim rukama i ostaju dulje na svojim pozicijama od političara, muškarci. Muškarci dominiraju i na menadžerskim položajima, na sveučilištima i ostalim velikim institucijama. Na visokim učilištima u Švicarskoj ravnatelji su muškarci, osim u Neuchatelu u francuskom dijelu Švicarske.
Istodobno, prema nekim pokazateljima čini se da je švicarsko društvo znatno otvorenije prema ženama liderima nego što je to bilo prije 1971. godine, kada žene tamo nisu ni glasale, pa tako danas 76 posto Švicaraca podržava žensku većinu u vladi, dok 83 posto kaže da im spol ministara u vladi uopće nije važan. Zanimljivo je kako majke, bake i tete sadašnjih švicarskih ministrica nisu mogle glasati prije četrdesetak godina, a i sve ministrice su rođene u vrijeme kada je pravo glasa ženama u Švicarskoj bila prava utopijska ideja.
Danas ne samo da mogu glasati nego su i ušle u povijest kao članice prve većinske ženske vlade u ovoj alpskoj zemlji.