Pobunjenici: Nek’ samo Gadafi udari, naoružani smo do zuba!

ZAGREB - Neće im biti lako kada dođu ovamo. Naoružani smo do zuba - riječi su jednog od pobunjenika, kojima je najavio tešku bitku za pobunjenički glavni grad Bengazi. Agencije javljaju da se sve veći broj mladih ljudi u Bengaziju dragovoljno prijavljuje za vojnu obuku. Saif al-Islam, Gadafijev sin i neslužbeni glasnogovornik očeva režima, izjavio je da će pobuna “biti gotova za 48 sati”.

Nejasno stanje

Njegov se, pak, otac također oglasio te tvrdi da bitke za Bengazi neće biti jer će tamošnji ljudi, navodno spremni umrijeti za njega, otjerati bandite. Da je stanje u tom gradu ozbiljno, potvrđuje informacija da su se pripadnici Međunarodnog crvenog križa povukli u Tobruk, grad na granici s Egiptom.

Tijekom jučerašnjeg dana objavljene su i prve vijesti o zračnim udarima na aerodrom u blizini Bengazija. No, čini se da udar s kopna nije još tako blizu. Ni jučer dostupne informacije nisu odavale jasnu sliku stanja na bojištima. Naime, državna televizija već nekoliko dana tvrdi da vladine trupe kontroliraju grad Ajdabiju, dok pobunjenički izvori navode da se još vode borbe, priznajući da progadafijevske snage opsjedaju grad s triju strana.

Riječ je o strateški važnoj točki jer od Ajdabije jedna cesta vodi prema Bengaziju, uz more, a druga prema Tobruku, kroz pustinju.

‘Oslobođena’ Misrata?

Ako bi se Gadafijeve snage uspjele probiti u grad, Bengazi bi se brzo našao u okruženju. No, pobunjenički izvori navode da vladine snage imaju sve više problema s opskrbom jer su jako razvučene. Osim toga, pobunjenici tvrde da su sve bolje naoružani jer na njihovu stranu prelaze vojnici s tenkovima i teškim naoružanjem. Situacija nije jasna ni u gradu Misrati na zapadu za koji je državna televizija izvijestila da je “oslobođen”, a pobunjenici su objavili da i dalje traju borbe.

Ravni istok

Može se, dakle, zaključiti da Gadafi, što je potvrdio i njegov sin Saif, nije bio pripravan na revoluciju, što je, pak, dovelo do početnih velikih uspjeha pobunjenika. Nakon toga je slijedilo pregrupiranje i jasno definirana strategija: maksimalno iskoristiti prednost u naoružanju.

Ukratko, gradovi koje kontroliraju pobunjenici našli su se u okruženju i pod teškom topničkom vatrom s kopna, uz snažne zračne udare. Tipičan je slučaj grada Zavije na zapadu, što se danima odupirao napadima, da bi kapitulirao - do danas nije poznato koliko je ljudi poginulo u napadu.

Na istoku takva strategija Gadafiju donosi uspjehe jer je teren ravan i pobunjenici ne mogu zaustaviti moćnu vojnu tehniku. No, dok se snage lojalne diktatoru na zapadu nalaze u prijateljskom okruženju - ondje žive plemena sklona suradnji s pukovnikom - na zapadu je stanje drukčije. Tamošnja plemena nisu prihvatila Gadafija i tamo su već prije izbijale pobune. Stoga bi se plan brzog osvajanja Bengazija mogao pokazati pretjerano optimističnim.