RIM - Silvio Berlusconi je slab na žene jer ga tišti breme državničke odgovornosti. U tom pogledu jednako mu je teško kao i svojedobnome engleskom kralju Henryju VIII. ili sadašnjemu francuskom predsjedniku Sarkozyju.
Demantira ga snimak
Na tragu Nietzscheove floskule o ženi kao “odmoru ratnika” Berlusconi je i ovaj put odabrao njezin završni dio - odgovarajući na pitanja koja mu je postavio njegov prijatelj i državni novinar Bruno Vespa, pripremajući svoju posljednju knjigu “Donne di cuori” (Herčeve dame, parafrazirajući dosjetku o Lady Di). Smatra Berlusconi da bi na njegovu mjestu svatko postupao jednako. Gdje je onda skandal?
Veli Berlusconi da nije ni pipnuo tada još 17-godišnju Noemi Letiziju, ali ne objašnjava zašto ga je radi Noemi napustila njegova druga supruga Veronica Lario. Tvrdi da Patrizia D’Addario laže da je bila plaćena da mu se poda i da je to uredno obavila - ali ne objašnjava odakle toj eskortnoj dami snimak telefonskog razgovora u kojemu se Berlusconi čudi što je toliko promukla kad nije prethodne noći bila previše glasna, barem koliko on pamti.
Berlusconi niječe da je davao političke položaje svojim bivšim ljubavnicama, odnosno ženama na koje je aspirirao. Tvrdilo se, detaljno i neprilično, čime je ministarski položaj zaslužila Mara Carfagna. “Odgovorne sam dužnosti predlagao samo ženama s moralnim, intelektualnim, kulturnim i profesionalnim profilom na visokoj razini”, indignira se Berlusconi. I time implicitno tvrdi da ne bi na toj razini bila koja bi mu dala.
O tim i sličnim pikanterijama u novoj knjizi Bruna Vespe “Donne di cuori” i o izjavama Silvija Berlusconija u njoj piše se već desetak dana na svim kontinentima - iako knjigu nitko još nije vidio: izlazak je najavljen za 6. studenoga, ali u rimske knjižare još nije prispjela.
Apsolutistički monarh
Kako to? Vrlo jednostavno: Bruno Vespa i njegovi nakladnici (Rai ERI, te Mondadori) obasuli su redakcije pljuskom od (ako se ne varam) 27 izvoda iz knjige, što su objavila talijanska glasila, a s njihovih prvih stranica i udarnih termina preuzeli su i drugi.
Više-manje svi izvodi su Berlusconijevi, iako je Vespa intervjuirao i druge koji su s Berlusconijem imali posla. Dosad smo doznali samo da suosnivač Puka slobode i Berlusconijev glavni stranački ortak Gianfranco Fini smatra da Berlusconi kadikad “brka ulogu vođe s apsolutističkom monarhijom” (ne spominjući poimence Henryja VIII.).
Ni J. K. Rowling ne bi uspješnije reklamirala svoju knjigu, makar za nju oživjela Voldemorta.
Nikad neće odstupiti
U toj reklamnoj fertutmi nekoliko je detalja koji moraju izazvati pozornost. Na primjer, Berlusconi je odgovorio na devet od deset pitanja, radi kojih se razbjesnio na rimski dnevnik Repubblicu. Rebubblici je zaprijetio tužbom od milijun eura odštete i odbio odgovoriti.
Zašto je odgovorio Vespi? Nekoliko je vjerojatnih razloga: Vespa je isuviše slizan s Berlusconijem a da bi postavljao neugodna potpitanja ili da bi ušao u protuslovlje s premijerom, pa su odgovori točno po mjeri Berlusconijeva promidžbenog plana; zarada od ove knjige ide i u Berlusconijev džep jer je Mondadori u njegovu vlasništvu, a od odgovorâ Repubblici zaradu bi brao nakladnik Carlo De Benedetti, Berlusconijev arcineprijatelj koga je sadašnji premijer svojedobno istjerao iz Mondadorija potkupivši suce (po pravomoćnoj presudi).
Prema tome, riječ je o proizvodu bližem reklami i propagandi nego samostalnome novinarskom uratku, kamoli istraživačkome. Svejedno je po svijetu, osobito anglosaksonskome, izazvao zajedljive komentare. Jadni Berlusconi, rugaju mu se i kad sam o sebi govori najbolje.
S političke strane, vjerojatno je najzanimljivije što je Berlusconi najavio da ne kani podnijeti ostavku ni ako bude osuđen. Protiv njega se, naime, vode dva procesa zbog korupcije, a u obje te afere već su osuđeni njegovi navodni sukrivci. Za razliku od političara koji su ulovljeni s rukama u pekmezu, pa podnose ostavku, Berlusconi ima ne samo formalno, nego i legitimno pravo ne odstupiti.
Ne samo zato što u Italiji procesi traju desetljećima, nego još više stoga što su svi ti skandali zbog kojih mu sude bili poznati i prije izborâ, ne samo ovih posljednjih. Talijani su ga, dakle, izabrali ne zato što bi vjerovali da je pošten, pa se otkrilo koješta, nego točno znajući tko je i kakav je, te što mu se stavlja na dušu. Imaju točno što su htjeli i većinom su zadovoljni, kako pokazuju ankete, ne samo napumpane Berlusconijeve, nego i posve nepristrane.