Ni Mara Carfagna (34), ministrica ravnopravnosti u talijanskoj vladi Silvija Berlusconija (i premijerov osobni odabir), nije propustila prigodu da ljeto začini svojim photo sessionom, snimljenim na sardinskoj Smaragdnoj obali - utoliko poželjnijim ukoliko se nad talijanski politički horizont nadvija kriza vladine većine koja bi na proljeće, a možda već i ujesen mogla rezultirati parlamentarnim izborima, znatno prije ustavnog isteka ovog saziva parlamentarnih domova, u travnju 2013.
Bivša subreta
Mara Carfagna je jamačno najogovaranija ministrica u Berlusconijevoj vladi, iako se pazi javnih skandala, u javnosti istupa strogo, gotovo smrknuto, svakako bez verbalnih i inih ekscesa, na stanovit način baš hladno. Bila je finalistica natjecanja za Miss Italije, pozirala jeza seksi kalendar revije Max (2005). Odbila je ipak glumiti gola u nekom filmu Tinta Brassa, izjavivši u nekom intervjuu da je “stidljiva i da vjeruje u stanovite vrednote”. Od 2000. do 2006. vodila je, kao pomoćnica Davidea Mengaccija, televizijski program Nedjelja u selu, a okušala se i u nekim drugim voditeljskim rolama.
Upravo takva, “stidljiva” i vjerna tradicionalnim vrednotama, bila je prvi klin zaboden u brak Silvija Berlusconija s njegovom drugom suprugom, nekadašnjom subretom Veronicom Lario. U siječnju 2007, za dodjele nagrade Telegatto (talijanska Emy), tadašnji vođa oporbe Silvio Berlusconi bio je dovoljno smion da joj javne rekne, pred kamerama i mikrofonima: “Da već nisam oženjen, smjesta bih se s Vama vjenčao”.
Veronica Lario je, voljko ili nevoljko, prešućivala izvanbračne izlete svoga tadašnjeg supruga - ali nije htjela preći preko toga da je Berlusconi javno ponižava, a njegovu “galantnu izjavu” Mari Carfagni shvatila je i kao poniženje, a ne samo kao jedan od brojnih slučajeva gdje je vremešni tajkun sam sebe izvrgavao ruglu (ne gubeći, nego stječući popularnost u domovini “commedije dell’arte”).
Napad Veronice Lario
Stoga je Lario pismom objavljenim u rimskoj “Repubblici” zahtijevala javnu ispriku svog supruga (poslije još jednog pisma, kad se pročulo da je Berlusconi “svratio” na proslavu 18. rođendana svoje prisne prijateljice Noemi Letizije - koja je premijera zvala: “papi”, tatek - taj je brak definitivno pukao, pa je Berlusconi opet u milosti Katoličke crkve te se pričešćuje).
Već sljedeće godine Carfagna je bila ne samo na sigurnom mjestu izborne liste Berlusconijeva (tada još i Finijeva) Puka sloboda, nego je ušla i u vladu - pa su Talijani živjeli u uvjerenju da je to najljepša ministrica na svijetu, čak i pošto je u Francuskoj Nicholas Sarkozy krenuo i u tom pogledu Berlusconijevim stopama (obojica vole visoke muške potpetice). U Parlament ju je Berlusconi upeljao već 2006.
Sama Carfagna je, kaže, tužila sve koji su ustvrdili da je svoju političku karijeru izgradila pruživši Berlusconiju neke usluge koje nisu baš političke, makar s politikom imaju znatnih sličnosti. Bilo kako bilo, u javnost još nije dopro podatak ni o jednoj presudi u tim parnicama - ali talijanski sudovi poslovično već funkcioniraju u biblijskim vremenima, tako da ni Ahasver ne bi bio siguran da će doživjeti pravdu (tek nedavno je riješen posljednji slučaj mirovine zbog sudjelovanja u prvome svjetskom ratu).
Vrući transkripti
A razloga za tužbu imala je i ohoho. “Uopće me ne zanima Berlusconijev spolni život, ali ne možeš imenovati ministricom za ravnopravnost spolova jednu koja je u vladi jer ti je sisala kokota” - rekla je preklani u srpnju, bez ikakvih perifraza, glumica i satiričarka Sabina Guzzanti (kći Berlusconijeva senatora i bivšega komunističkog novinara Paola Guzzantija) pred oko 100.000 ljudi na rimskome Trgu Navoni, na mitingu protiv pravosudnih zakona koje je tada izglasavala desničarska većina pod vodstvom Silvija Berlusconija. Guzzanti je također otvoreno rekla da se Berlusconi potrudio hitro zahtijevati krajnje strog zakon protiv objavljivanja prisluškivanih razgovora baš zato što je u jednome od tih razgovora sadržan podatak o felaciju na temelju kojega je bivša misica i subreta Mara Carfagna postala Berlusconijeva metresa pa ministrica.
Političke inicijative
Berlusconijeva i Carfagnina stranačka kolegica, bivša socijalistička ministrica Margherita Boniver, u ta je doba izjavila Repubblici da postoje snimci telefonskih razgovora Berlusconija i Carfagne s izrazitim spolnim sadržajem.
“Smećem ću se baviti u Napulju”, bilo je sve što je krajnje smrknuti Berlusconi odgovorio dan kasnije pred televizijskim kamerama u Japanu kad su ga talijanski novinari zamolili da komentira istup Sabine Guzzanti. Iako je Berlusconi ondje zastupao Italiju na sastanku na vrhu G8, činilo se da je kokot bio zanimljiviji čak i državnoj Raijevoj televiziji. Nedugo zatim su, jedan po jedan, posmjenjivani urednici koji su se spotakli o kokota.
S Carfagnom su se tada solidarizirale mnoge političarke, zdesna i slijeva, bez razlike. Kao ministrica Carfagna je uspjela kroz spor talijanski Parlament progurati zakon protiv stalkinga, u raspravi je njezin prijedlog zakona o zabrani prostitucije na otvorenome (ne predviđa ponovno otvaranje javnih kuća, nego tihi kućni obrt) te još nekoliko zakona za zaštitu žena i djece, a istakla se i u kampanji protiv spolnog sakaćenja žena u dijelu Afrike. Ovaj photo session možda služi i tome da se naglasi stabilnost i intenzivnost veze koja Maru Carfagnu veže s Marcom Mezzaromom, odvjetnikom obitelji koja se obogatila na izgradnji stanova (pa se puk ruga da Mezzaroma zaista posjeduju “pola Rima”, talijanski: “mezza Roma”).