U noći sa četvrtka na petak na središnju Italiju – Umbriju, Lacij i Abruzzo – survalo se u nekoliko sati 25.306 munja, od kojih više od 11.000 na metropolitansko područje Glavnoga grada Rima.
Preko njega je prešla i pijavica razvaljujući stabla, štekate i još koješta. Jedan detalj, nevažan ali slikovit: dok sam pritrčao zatvoriti prozor u radnoj sobi, vrtlog vjetra je unutra, u sobi, digao u zrak mobitel i bacio ga na pod, a za njim i hrpu papira. Vani je pljuštalo kao iz kabla, refuli su kišom mlatili vodoravno. Sastavilo se nebo sa zemljom – kako se to kaže.
Takve oluje, monsunskog tipa, nisu više rijetkost u Rimu. Dokaz više da se klima od mediteranske mijenja u suptropsku. I to je samo jedna od posljedica globalnog zatopljenja, koje smo sami sebi zakuhali u posljednjih 150 godina, ali koje se zahuktalo tek pošto su znanstvenici sa svih strana naznačili što nam se piše, ne obuzdamo li ga. Antonio Sanò, koji vodi servis Meteo.It, podsjeća da je u posljednjih trideset godina prosječno zagrijavanje Zemlje teklo brže nego u prethodnim desetljećima. A mediteranski areal se zagrijava dvadesetak posto više nego okolne kopnene mase, rekla je za Net.hr Dunja Mazzocco Drvar, ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti hrvatskog Ministarstva gospodarstva.
Rasušeno tlo
To što nam se piše nekima je krajnje pozitivno. Eto, notorni Donald J. Trump je prije dva dana rekao da ćemo, blago nama, mnogi dobiti s prozora pogled na more kad se povisi razina oceana. Baraba bi bio kadar tješiti nas da će naši potomci direktno s prozora zaimati riblju juhu, kad se more dodatno dogrije.
Na žalost, od tih vehementnih monsunskih oluja s pljuskovima mala je korist žednoj zemlji. Kiša kroz rasušeno rahlo tlo samo prođe, ne natopivši ga. I nakon tog povodnja i u Laciju i u Umbriji na snazi je oblasno izvanredno stanje zbog suše, ali to je gotovo pa šala u usporedbi s katastrofalnom sušom koja upropaštava svu sjevernu Italiju: Val d‘Aostu, Pijemont, Liguriju, Lombardiju, Emiliju i Romagnu, Veneto, Tridentsku i Južni Tirol, te Furlaniju i Primorsku.
Najgore je stradala Padska nizina, u kojoj je koncentrirana trećina poljodjelske i polovina stočarske proizvodnje u Italiji, uključujući tu i pretežno izvozne suhomesnate proizvode, tvrde Coldiretti (konfederacija izravnih poljodjelskih proizvođača). Propala je trećina prinosa riže i šestina prinosa žitarica, kukuruza, odnosno krmiva. Svinjogojci sada uvoze već pola potrebnog kukuruza. Kažu da je i proizvodnja mlijeka opala za 20 posto, jer krave pate od toplinskog stresa. Pretoplo more i premalo hrane koju je uglavnom nanosio Pad smanjilo je za petinu urod dagnji i kapica.
Školjkari na obalama venetskih laguna ne znaju što bi od jada. "Voda je preslana za kapice", kaže u petak Stefano Lazzarin iz Rosoline. "Jutros smo mjerili salinitet, iznosi 33 promila a smio bi biti 20-25 promila. Morska voda u laguni, to nije dobro…".
Ni snijega ni kiše
Vrućine, koje su stizale do 41-42°C u sjeni (bilo bi pretjerano reći: "u hladu") i nedostatak vode nanijele su do kraja lipnja štete od barem dvije milijarde eura, a nitko nema hrabrosti izračunati trend štete do početka kalendarske jeseni.
Dugoročne prognoze kažu da će prolazno zahlađenje (s maksimalnim temperaturama vazda višima od 30°C) potrajati do sredine srpnja, a da će nakon toga sve do rujna Haront iz Afrike donositi vrelinu bez kiša (osim popodne, katkada i malkice, po planinskim sljemenima).
I još nas tješe da uživamo u ovom ljetu, jer će biti najhladnije u sljedećih tridesetak godina.
I nacionalna vlada i oblasne vlasti u Italiji gledaju kako pokrpati stanje, kako nadoknaditi poljodjelcima i stočarima barem dio štete, ponašajući se kao da je posrijedi nevolja koja će proći. Ne učine li tako, platit će ceh na izborima, najkasnije u ožujku. Ali to je podjednako efikasno kao i isušivanje mora cjediljkom.
Proizvođači riže, čija su polja poharana i sparušena sušom, pokušavaju za se svojatati svu moguću vodu, jer su inače propali. Prave se da ne vide da nije upropaštena godina, nego perspektiva: da je propala, na dulju stazu, sama mogućnost proizvodnje riže: odakle ikada više dovoljno vode za nju, kad je ovog ljeta neće biti dovoljno ni za piće, ni stoci, ni ljudima?
Novara nastoji zadržati svu vodu iz padskih kanala za sebe i svoja rižina polja. Kroz kanale, a i kroz glavni tok Pada, teče jedva 15-20 posto onoga što je nekada normalno teklo u ova doba. Nije bilo snijega koji bi se topio u proljeće, nije bilo kiša zapravo već dva mjeseca. U Paviji kažu: ako je samo petina, i ona mora biti raspoređena ravnopravno, nužna je solidarnost. O ratovima za vodu čitali smo na Eufratu i na Jordanu, sada prijete u gornjem toku Pada.
Izvanredno stanje
U donjem toku rijeke je tako malo, da ne otječe u more, nogo ono utječe u padsko korito, i tako tridesetak i više kilometara uzvodno od obalne linije delte. Izbačeni su iz upotrebe sustavi navodnjavanja izravno iz rijeke i kanala jer bi morska voda upropastila polja.
Oblasti već dva tjedna nagovaraju Draghijevu vladu da proglasi izvanredno stanje na svemu nacionalnom teritoriju. Alarmantnih znakova je i više nego dovoljno.
Velika jezera na sjeveru Italije gube po metar razine svaka tri dana. Gotovo je podjednako kritično s golemim vulkanskim jezerima koja su glavni spremnik pitke vode u središnjoj Italiji, poput Trasimenskoga, gdje 15 godina nisu djelovali gliboderi, pa se sada alge razmnažaju eksponencijalnom brzinom, prijeteći da mu voda postane posve neprikladna za ljude i stoku.
U Braccianskom jezeru, najvećemu u Laciju, razina vode je samo 4 centimetra iznad alarma. Uza svu štednju, uza zabrane korištenja vode za bazene, za pranje automobila, navodnjavanje okućnica i slično, razina i dalje pada. Sa sadašnjim trendom, potkraj srpnja bit će isključeno iz vodoopskrbne mreže, a tada će možda i Papu nagovarati da predvodi procesiju i molitvu za kišu, kao što su već učinili neki biskupi na sjeveru zemlje. Zasad nije upalilo.