Ruski energetski div i osovina nekoć moćnog ruskog plinskog biznisa, Gazprom, prije invazije Vladimira Putina na Ukrajinu ne samo da je u golemom dijelu opskrbljivao Europu plinom i u velikoj mjeri pokretao njezin gospodarski stroj - s obzirom da je Njemačka, čije je gospodarstvo bilo općeprihvaćeno kao lokomotiva europskog razvoja, bila najovisnija o ruskom plinu - već je trošio puste milijune i na sponzorske ugovore u sportu, posebno nogometu.
Gazprom je sponzorirao najjače europsko i svjetsko klupsko natjecanje, Ligu prvaka, a njihov je logo krasio i dresove nekih europskih klubova. Sve je to bio dio napora ne samo da se uljepša imidž ruskog plinskog giganta, već djelomično i zamagli pogled na njegove pupčane vrpce s vladom Vladimira Putina, ali i šire od toga.
"Sponzorski ugovori Gazproma rijetko su transakcijski. Oni su gotovo uvijek geopolitički", rekao je u svibnju za Radio Slobodnu Europu Simon Chadwick, profesor sporta i geopolitičke ekonomije na francuskoj poslovnoj školi Skema, nakon što je mađarski tabloid Blikk objavio priču o dogovoru poznatog mađarskog nogometnog kluba Ferencváros s Gazpromom o sponzorskom ugovoru vrijednom milijune eura.
I tako su, nakon početka ruske invazije na susjednu zemlju krajem veljače 2022. godine - kada je Zapad uveo Moskvi sankcije bez presedana, europske zemlje krenule u akciju zamjene ruskog plina drugim izvorima opskrbe, a zatražen je i prekid sponzorskih ugovora s Gazpromom uslijed šireg zapadnog bojkota ruskih sportskih ekipa i sportaša - jedino klubovi poput Ferencvárosa i beogradske Crvene zvezde odlučili ostati bliski Kremlju, kao i vođe njihovih zemalja, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i mađarski premijer Viktor Orban, koji obojica u tome vide svoj ekonomski i (geo)politički interes na više razina.
No, posao je za rusku megakompaniju pod državnom kontrolom strmoglavo krenuo prema dolje nakon što je Putin naredio svojim snagama da uđu u Ukrajinu - prodaja u Europi je pala, s tendencijom prema potpunom presušivanju, u vjerojatnoj sabotaži uništen je plinovod Sjeverni tok - zamišljen kao ključni opskrbni pravac Europe ruskim plinom - a Gazprom je počeo izvještavati o sve većim gubicima u poslovanju.
Tmurne prognoze
Posljednje izvješće kojim Gazprom ilustrira u kakvom je stanju kompanija i ruski plinski biznis jest istraživanje koje je naručeno za čelnike tvrtke, a kojeg je zaključak da posrnuli div - kao rezultat Putinove agresije na Ukrajinu - možda neće nadoknaditi izgubljene prihode od izvoza u najboljem slučaju čitavo desetljeće, a vjerojatno i duže.
Izvoz tvrtke u Europu, prema procjenama iznesenim u istraživanju, kako je prenio Financial Times, iznosit će u prosjeku 50 do 75 milijardi kubnih metara godišnje sve do 2035. godine, što je jedva trećina prijeratnih razina isporuke. Trenutačno je primarna ruta za izvoz ruskog plina u Kinu plinovod Snaga Sibira, kojim su, prema nekim procjenama, početkom godine prema Kini tekle rekordne količine.
Iako se Gazprom nada da bi novi plinovod Snaga Sibira 2 prema Kini mogao pomoći da se nadoknadi izgubljeno u europskom izvozu, Kina odugovlači s dogovorom o njegovoj izgradnji, a k tome bi njegov kapacitet bio tek 50 milijardi kubnih metara godišnje, dok su cijene u toj azijskoj zemlji puno niže nego u Europi, navodi se u izvješću. S time da do dogovora oko njegove izgradnje tek treba doći. "Glavna posljedica sankcija za Gazprom i energetsku industriju je smanjenje obujma izvoza, koji će se vratiti na razinu iz 2020. ne prije 2035. godine", naveli su autori dokumenta.
Izvješće na 151 stranici, napisano krajem prošle godine, jedno je od dosad najiskrenijih priznanja toga kako su zapadne sankcije uvedene kao odgovor na ruski rat nanijele štetu Gazpromu i širem ruskom energetskom sektoru. Elina Ribakova, viša suradnica Peterson instituta za međunarodnu ekonomiju sa sjedištem u Washingtonu, nakon što je pročitala istraživanje ocijenila je da je ono vrlo "sumorno". “Gazprom je u slijepoj ulici i oni su toga itekako svjesni", dodala je.
Gazprom redovito naručuje vanjska istraživanja koja mu pomažu u argumentiranju povlaštenog tretmana i dodatnog financiranja od Kremlja, objašnjava Sergej Vakulenko, viši suradnik istraživačkog centra Carnegie Russia Eurasia Center u Berlinu i bivšem voditelju strategije u naftnom ogranku tvrtke, Gazprom Neftu.
Gazpromov udio u ruskom izvozu energije smanjit će se jer plin iz plinovoda, koji je posebno teško pogođen sankcijama, pada u drugi plan u odnosu na manje izložen ukapljeni prirodni plin (LNG), analizira se u izvješću te se dodaje da će tvrtka teško ponovno ostvarivati rast bez značajne potpore države u pronalaženju novih tržišta za svoj plin. "Budući da je Gazprom, koji nema vlastitu dokazano učinkovitu tehnologiju za proizvodnju LNG-a u velikim kapacitetima, jedina tvrtka koja izvozi plin putem plinovoda i te se količine smanjuju, očekuje se da će se uloga Gazproma u plinskoj industriji smanjiti", navode autori.
Peking odugovlači sa Snagom Sibira 2
Ističe se kako su sankcije odsjekle rusku energetsku industriju od ključne tehnologije kao što su turbine, ključne u prijenosu plina kroz cjevovode, kao i od rezervnih dijelova te faktora stručnosti potrebnih za njihov popravak. Također se tematizira utjecaj zapadnih sankcija na zemlje poput Irana, Sjeverne Koreje i Venezuele u kontekstu da se Rusija temeljito priprema za trajne sankcije, kako ističe Tatjana Mitrova iz Centra za globalnu energetsku politiku Sveučilišta Columbia. "Autori studije se ne boje reći da sankcije uvijek dovode do pada životnog standarda i gubitka međunarodne konkurentnosti", komentira Mitrova.
Situacija u kojoj se nalazi Gazprom još se dodatno pogoršala od kada je izvješće predano višim rukovoditeljima u studenom, dok je tvrtka prošle godine prijavila gubitak od 6,9 milijardi dolara.
U međuvremenu, Kremlj se bori da sklopi ugovor s Kinom za izgradnju Snage Sibira 2, za koji se Gazprom nada da će oživjeti njegov izvoz. No, ako plinovod i bude dovršen prema planu 2030. godine, očekuje se da će imati dodatni kapacitet od 50 milijardi kubnih metara godišnje, a stanje pogoršava činjenica da Peking traži znatno niže cijene od onih koje je Europa plaćala za ruski plin, što znači da će Gazpromov izvoz biti manje isplativ čak i ako se vrati na predratne količine, stoji u izvješću.
Kako je pisao Jutarnji list, pokušaji Rusije da sklopi veliki ugovor o plinovodu Snaga Sibira 2 s Kinom nisu rezultirali uspjehom upravo zbog onoga što Moskva smatra nerazumnim zahtjevima Pekinga o cijenama i razinama opskrbe, što su za FT otkrila tri izvora upoznata s ovom tematikom. Izvori kažu da je Kina tražila cijenu vrlo blisku snažno subvencioniranim ruskim domaćim cijenama te bi se obvezala samo na kupnju manjeg dijela planiranog godišnjeg kapaciteta Snage Sibira 2 od 50 milijardi kubičnih metara plina.
Prema nekim procjenama, kao što je ona Aleksandera Gabueva, direktora istraživačkog centra Carnegie Russia Eurasia Center u Berlinu, kako Rusija nema alternativne kopnene rute za izvoz plina, Gazprom bi vjerojatno morao prihvatiti uvjete Pekinga koji, pak, ima vremena čekati još povoljnije cijene.
"Kina vjeruje da je vrijeme na njezinoj strani. Ima prostora za čekanje da izvuče najbolje uvjete od Rusa i čeka da se pozornost s kinesko-ruskih odnosa premjesti negdje drugdje", rekao je Gabuev. "Kina bi mogla trebati ruski plin strateški, kao siguran izvor opskrbe koji se ne temelji na pomorskim rutama koje bi bile pogođene u slučaju pomorskog sukoba oko Tajvana ili Južnog kineskog mora... Ali da bi se to isplatilo, Kina doista treba vrlo nisku cijenu i fleksibilne obveze", pojasnio je.
K tome, kako su još ranije upozoravali stručnjaci, problem Rusije je što Kina ne želi energetski ovisiti o jednoj državi, čak ni ako je s njom u interesnom savezu, kao sada s Moskvom, a nasuprot Zapada. "Temeljni problem koji oni (Rusi) imaju je taj što je većina prihoda dolazila iz Europe. Oni su izgubljeni, a plin koji je trebao ići u Europu ne može ići ni na jedno drugo dobro tržište", objasnio je za FT Craig Kennedy, bivši potpredsjednik Bank of America.
Šansa je LNG, ali tehnologiju ima Novatek
U izvješću se procjenjuje da će ruski izvoz LNG-a porasti na 98,8 do 125,8 kubnih metara u 2035. sa 40,8 kubnih metara u 2020. godini i činiti oko polovicu ukupnog izvoza plina, što će povećati utjecaj Novateka, ruskog najvećeg i tehnički najnaprednijeg proizvođača LNG-a, ali i drugih energetskih tvrtki. Istovremeno, kako bi zadržao svoju dominantnu poziciju na domaćem tržištu plina, Gazprom će morati iskoristiti svoj monopol nad infrastrukturom za tranzit plina i zahtijevati povlašteni tretman od Kremlja. Kompanija će, kako stoji u izvješću, unatoč tome izgubiti tržišni udio u korist Novateka ili će biti prisiljena koristiti njegovu LNG infrastrukturu. Logična stvar za državu bilo bi, kaže Kennedy, da udruži svoje snage. "Gazprom ima puno više od ‘upstream‘ portfelja, a Novatek ima tehnologiju i znanje za LNG".
Autori izvješća smatraju da bi LNG mogao biti pouzdaniji izvor izvoznih prihoda za Rusiju jer se transportira brodovima, a ne plinovodima, te ga je teže pratiti. Izgradnja LNG terminala na istočnoj obali Rusije mogla bi diverzificirati izvoz mimo Kine i smanjiti ovisnost o Pekingu, koja je od Kine stvorila ‘starijeg‘ partnera u odnosu i omogućila joj da kontrolira cijenu koju plaća. Ipak, Gazprom će se mučiti s povećanjem vlastitih izvoznih kapaciteta, dodaje se u izvješću, ako Rusija ne uspije prekinuti svoju ovisnost o turbinama zapadne proizvodnje, koje se koriste za poslove poput proizvodnje električne energije i kompresije, kao i za transport plina.
Rusko ministarstvo energetike priopćilo je kako očekuje da će ruske tvrtke do iduće godine biti u stanju popraviti turbine proizvedene u SAD-u, no ruski proizvođači tek trebaju reproducirati ključne dijelove proizvodnje turbina, a čak 75 posto potrebnih komponenti dolazi iz zapadnih zemalja. Moskva bi stoga mogla biti prisiljena zamrznuti ili zatvoriti elektrane diljem zemlje ako neće moći proizvesti potrebne kapacitete u zemlji, upozorava se u izvješću.
Program izgradnje plinskih turbina u zemlji koštao bi najmanje milijardu eura i trajao bi najmanje pet godina, procjenjuje se u izvješću, s time da bi Gazprom imao problema s financiranjem svog investicijskog programa bez značajnog povećanja prihoda. Kennedy kaže da kompanija sada moli Moskvu da liberalizira domaće cijene plina ili im napiše veliki ček i prestane ih oporezivati, odnosno da ih vlada podrži, a ne da oni financiraju vladu. No, pitanje je kako će ona reagirati.