Makabrično mi je oduvijek djelovalo kad se nakon sprovoda kaže "došlo joj/mu je baš puno ljudi". Crni humor uslijedi odmah, da se uvjere da je mrtva/mrtav.
Kad je riječ o državnim poglavarima, u doba kad je putovati lako i brzo, gotovo da se pokrenulo natjecanje kome je na ispraćaj došlo najviše državnika, kome najviše ljudi uopće. Sjećam se kako je, dok se 2005. godine pripremao sprovod sada svetog pape Ivana Pavla II., u Hrvatskoj trajalo nadmetanje skupine koja je uporno tvrdila da je više stranih dužnosnika došlo na posljednji ispraćaj Josipa Broza Tita i onih koji su branili papu "santo subito" (vrijeme pokazuje da tome baš i nije bilo tako, dovoljno se sjetiti kako je branio lidere nekih redova koji su bili dokazani zlostavljači). Neki su im odgovarali, ali nije tada došao američki predsjednik. Pa su ovi prvi tvrdili da im nije niti trebao. Takve rasprave nije bilo kad je umro prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman: stigli su državnici iz Turske, Mađarske (tad je Viktor Orbán još bio mlad i europski desni centar smatrao ga je nadom) i Slovenije - bilo bi dobro da se toga sjeti predsjednik Zoran Milanović (znamo da mu je Orbán draži od Milana Kučana, ali ipak je red poštovati činjenice).
Mnoštvo lidera
Kad je riječ o Elizabeti II., pokojnoj kraljici još žive Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske (ova potonja će, prema procjenama, u sljedećih deset godina tražiti ujedinjene s Republikom Irskom, a Škotska bi već iduće godine novi referendum o neovisnosti), na njezin se sprovod slilo mnoštvo globalnih lidera i okrunjenih glava. Ne treba čuditi, riječ je o kraljici koja je vladala od doba dok je televizor bio rijetkost do doba kad ga svatko nosi u ruci u obliku pametnog telefona. Ona je za života marno obilazila svijet pa je red da joj se iskaže počast.
Službeni podaci, kako prenosi The Guardian, navode da u Westminsterskoj opatiji ima mjesta za oko 2000 duša, a da se očekuje da bude oko 500 državnika i okrunjenih glava. Prava noćna mora za službe sigurnosti, a tek za protokol. Tko će gdje stati, tko će biti blizu koga, kako izbjeći da se sretnu srbijanska premijerka Ana Brnabić (nije došao predsjednik Aleksandar Vučić, ljut je na London zbog podrške Kosovu - ali zato jest prestolonasljednik Aleksandar, još ga službeno tituliraju "od Jugoslavije" iako je nema) i kosovska predsjednica Vjosa Osmani. Brnabić sama, Osmani s mužem. Na popisu gostiju koji su na čelu država voljom biračkog tijela, a ne Deo gratia (milosti Božjom) većinom su predsjednici, ali je Prag odlučio poslati premijera. Njihov je predsjednik Miloš Zeman bolestan i star, a i voli popiti za pokoj duše. Ako se zanese, evo ti nevolje pa i u Pragu državni pokop.
Narodna Republika Kina poslala je potpredsjednika Wang Qishana kojeg rijetki znaju jer u toj zemlji postoji samo jedna osoba o kojoj se priča, a to je predsjednik Xi Jinping. Ali, to je za njega prevelika gužva, jedva je nekako pretrpio summit Šangajske organizacije za suradnju prošli tjedan - a sigurno ima i zaraženih. London se pobrinuo da bude i politike pa je Kelly Hsieh, predstavnik Republike Kine na Tajvanu, dobio posebnu pozivnicu kako bi kondolirao u ime Taipeija. Na sprovodu neće biti.
Argentina je i dalje bijesna zbog Falklanda/Maldiva pa nije poslala nikoga. U takvim situacijama državu zastupa ambasador kojeg su akreditirale u pravilu siromašne zemlje, Eritreja, El Salvador, Džibuti, Gvatemala. Ali i Indonezija, što je određeno iznenađenje jer zemlje imaju dobre odnose, i brojne zemlje Južne Amerike dijelom i zbog solidarnosti s Buenos Airesom.
Ljut je bio Felipe VI., španjolski kralj, kad je saznao da su pozvali i njegova oca Juana Carlosa. Ali, što se može, bio je kralj na prijestolju pa je odstupio (zbog niza skandala koji su zatresli ideju španjolske monarhije), a monarhije, kojih je malo, moraju čuvati svoje. Felipe je sin i morat će u takvim situacijama trpjeti tatu koji je dobio posebnu pozivnicu, osobno.
Saudijski prestolonasljednik
Muhamed bin Salman, saudijski prestolonasljednik, nije došao. Nije isključeno da je riječ o dogovoru jer bi britanski mediji odmah otvorili pitanje njegova sudjelovanja u ubojstvu saudijskog novinara Jamala Khashoggija.
U London je stigla i Sandra Mason, predsjednica Barbadosa. Ona je, kao predstavnica britanske krune, dakle kraljice Elizabete II., vodila proces pretvaranja te bivše kolonije u republiku. Kad je riječ o zemljama Commonwealtha, sve su poslale predstavnike, ali nije isključeno da je za mnoge, koje još priznaju krunu, ovo labuđi pjev i da će uskoro slijediti put Barbadosa.
Tri su države odbile poziv: Islamska Republika Iran koja se drži podalje od svega zapadnog, Demokratska Narodna Republika Koreja (Sjeverna), čiji debeli lider ne smije od kuće daleko jer bi mu generali mogli početi raditi o glavi - osim toga, kako je moguće da neka tamo kraljica dobije više medijskog prostora od njega koji je najavio da smije koristiti nuklearno oružje u preduhitrujućim napadima - i Nikaragva. Koja i na ovaj način potvrđuje da se pretvara u izopćenicu. Poziva su ostali lišeni Rusija, Afganistan, Bjelorusija, Venezuela, Mjanmar i Sirija. Aleksandar Lukašenko je svakako tužan jer voli takva okupljanja, rijetka je to prilika da razgovara s državnicima koji se ne zovu Vladimir Putin. Talibanima je svejedno, imaju dovoljno svojih briga da bi se još bavili i kraljicom, iako je Ujedinjena Kraljevina imala upliv u utvrđivanju Afganistana kao zone zaštite doticaja s Ruskim Carstvom.
Ali obitelj Asad, čelnici Sirije, su tužni. Bašar, tip koji svoje građanstvo guši kemijskim oružjem, u Londonu je proveo lijepe dane i ondje završio studij medicine (oftalmolog), a i njegovoj je ženi Asmi glavni grad Ujedinjene Kraljevine drag - konačno, tamo je rođena. I sad ne smije kraljici na sprovod. Možda je o tome trebala misliti kad je Bašar bacao bombe i bojne otrove, a, koliko je poznato, ona se baš i nije protivila. Nema Londona za nju. Slažem se.
I tako, kad isprate pokojnu kraljicu, svi ovi državni predstavnici mogu lijepo zajedno u čarter pa put New Yorka jer danas, u utorak, počinje svečani dio otvaranja 77. zasjedanja Opće skupštine UN-a tjednom u kojem govore predsjednici država i vlada.