Moamara Gadafija naslijedit će bonvivan Hannibal ili razboriti Saif

TRIPOLI - Pozivam da se švicarske državne strukture raspuste. To je zemlja koja naveliko pere novac. Tko opljačka banku, položi novac u Švicarsku, tko izbjegava porez, ide u Švicarsku - rekao je libijski svemoćni vladar, pukovnik Moamar Gadafi .

Nije kao kod kuće

Njegov sukob sa Švicarskom traje od kolovoza 2008. kad je njegov sin Hannibal ondje, prema njegovu mišljenju, nepravedno kažnjen. Naime, mlađi je Gadafi bio u hotelu, ali očito nije bio zadovoljan načinom na koji se posluga odnosila prema njemu i njegovim zahtjevima, pa ih je lijepo pretukao. No, dok bi kod kuće prošao bez ikakvih problema, ovdje se pokazalo da postoji neka policija koja ga je uredno strpala u zatvor.

Tata je tada poludio, ishodio da ga se pusti na slobodu, a zatim krenuo u križarski rat s alpskom zemljom. Da bi, pak, osigurao da se njemu, njegovu uvrijeđenom sinu i cijelom libijskom narodu (nisu li njegova obitelj i narod jedno) Švicarska ispriča, odmah je utamničio dvojicu biznismena koji su se slučajno našli u zemlji. Nije mu dosta bilo ni to što se predsjednik Švicarske Konfederacije osobno došao ispričati “libijskom narodu” na nanesenoj uvredi, nego je nastavio sukob s tom zemljom.

Očevi i sinovi

No, u cijeloj priči o libijsko-švicarskom sporu iznimno je važan detalj iz kojega analitičari nastoje zaključiti tko bi mogao biti nasljednik pukovnika diktatora kada ga jednom neumitna biologija odnese sa zemlje. Naime, s tom bi se spoznajom lakše moglo planirati u kojem će smjeru ići libijska politika u budućnosti (što je posebno važno zbog bogatih, a slabo iskorištenih nalazišta vrlo kvalitetne nafte).

Jedno je gotovo sigurno: i u Libiji ćemo biti svjedoci prijenosa vlasti s oca na potomka. Ta je praksa postala sve omiljenija diktatorima država koje se formalno, jasno, sve nazivaju republikama. Tako je u Sjevernoj Koreji, pa i u Siriji i Azerbajdžanu (nije li i Clinton s čuđenjem na Plesu upitao Tuđmana: Šef tajne službe vam je sin?).

Glavni je favorit u ovom trenutku Saif-al-Islam, koji je vodio operaciju povratka u zemlju “bombaša iz Lockerbieja”. Saif je i pregovarao s Britancima o tom cijelom poslu, a zatim osobno odletio u Škotsku i doveo navodno smrtno bolesnog terorista kući gdje je dočekan kao heroj. Osim toga, brižni je otac nedavno zamolio Narodnu skupštinu (jer, on, jasno, nema nikakve vlasti u zemlji) da pronađe neko mjesto u hijerarhiji kako bi se Saif mogao posvetiti provedbi tako potrebnih reformi. I gle, mjesto je pronađeno.

Da se ne osili

No, neki smatraju da je Gadafi tako snažno napadao Švicarsku kako bi vratio u prvi plan i Hannibala, poznatog playboya (možda i zato da se Saif ne osili prebrzo i prerano). No, za Hannibala su bile organizirane demonstracije, a on se snažno angažirao oko slučaja zatočenog Švicarca (jednoga je Gadafi pustio kući) kako bi pokazao da razumije njegov problem, ali zakon je zakon, i tako pokaže i svoje ljudsko lice i odgovornost. No, obojici je glavni problem to što nemaju podršku vojske, a ona će ipak, kao i uvijek u takvim slučajevima, biti gotovo presudna za učvršćivanje konačne vlasti u zemlji.