Gaddafi stigao u Italiju u pratnji osobnih čuvarica s crnim beretkama i beduinskih jahača s berberskim konjima

Libijski vođa pukovnik Gaddafi stigao je u nedjelju popodne u Rim odjeven kao beduinski emir, zakasnivši samo sat i pô na vojni aerodrom u Ciampinu. Zajedno s njime sletjele su njegove pretorijanke, pripadnice osobne straže, pod svojim crnim beretkama.

Veliko prijateljstvo

Na veći, ali civilni aerodrom u Fiumicinu sletjeli su i njegovi berberski konji, da bi se na njima večeras njihovi beduinski jahači nadmetali u vještini s karabinijerima konjanicima, sve u slavu dvogodišnjice ugovora o prijateljstvu s Italijom, koji su libijski vođa i njegov talijanski pandan, premijer Silvio Berlusconi, potpisali u Benghaziju.

Prije konjaničkih akrobacija dviju (i) po tome poznatih nacija, Berlusconi će večeras Gadafiju i pratnji dati iftar, večeru poslije akšama (sumraka), kada se opet smije jesti i piti u mjesecu posta ramazanu. “Ako netko u ovom mjesecu dadne iftar nekom tko posti, njegovi grijesi će biti oprošteni. Hak teala će ga osloboditi Džehennemske vatre”, poučio je Ebu Hurejre parafrazirajući Poslanika. To bi značilo da će talijanski premijer, ako je vjerovati islamu, tom večerom spasiti sebe pakla, što je zanimljiva inovacija u diplomatskoj praksi.

Rim spreman na sve

Naravno, sve to ako Gaddafi opet nešto ne promijeni, ne improvizira, ne provocira - kao što je i dosad činio svaki put kad bi došao u Italiju (a došao je četiri puta u posljednje dvije godine). “Stiže Gaddafi - Rim spreman na sve”, glasio je znakovit naslov u rimskoj Repubblici. Razgovor i iftarenje s Berlusconijem zapravo je jedina uistinu protokolarna točka boravka libijskog vođe, a sve ostalo je prepušteno njegovoj teatralnoj imaginaciji.

Preobraćanje ljepotica

Sinoć je opet okupio petstotinjak zgodnih cura, posredstvom agencije za hostese koja im plaća “troškove”, da bi im objasnio da je “islam prava vjera za Evropu”. Svaka je dobila pogolem Kur'an, nekoliko ih se odmah obratilo. Zamislimo kad bi pred sličnim auditorijem u Libiji Berlusconi tumačio bit Kristove žrtve i odmah krstio...

Šuška se i o susretu s industrijalcima, kojima je Gaddafi zaista otvorio vrata Libije nakon sporazuma iz Benghazija - ali ni njemu nije krenulo loše u Italiji. Sada je Libija, na primjer, daleko najjači pojedinačni dioničar UniCredita (a time i Zagrebačke banke), te drugi po udjelu u Fiatu (i Juventusu). Ako je Pariz vrijedio jedne mise, zar ne bi i biznis bio vrijedan cirkusa, ukjučujući pastuhe, pretorijanke i konverzije?