Majka čijeg je sina ubio Kosta K.: ‘Nakon masakra djeca su shvatila nešto jezivo, tada je nasilje eskaliralo‘

Ja nemam više djece i pokušavam naći put i razlog zašto postojim na ovom svijetu nakon tragedije, kaže u svojoj potresnoj ispovijesti majka Andrije Čikića, piše Blic.

- Čovjek traži razlog zašto diše, zbog čega živi. Ja nemam više djece i pokušavam da nađem neki razlog. Ja svog sina ne mogu da vratim, ali uraditi ću sve da ne nastrada još neko dijete. Pokušavam da razumijem što se dogodilo i kako je moglo da se to dogodi i tko je odgovoran za to. Mi nakon masakra u "Ribnikaru" se ponašamo kao da nitko nije odgovoran za to. Kako je moguće da nitko nije odgovoran za 10 ugašenih života?! Moramo pod hitno nešto promijeniti u našem sustavu kako se ovo ne bi ponovilo - rekla je Suzana Stanković Čikić.

Ističe da joj je velika motivacija i natjecanje koje nosi naziv njenog sina Andrije Čikića. Suzana Stanković Čikić se zalaže za promjene koje bi spriječile ponavljanje ovakvih tragedija.

Njena borba za pravdu i odgovornost u društvu odražava duboku bol i potrebu da se izvuče pouka iz tragedije koja je odnijela deset života. Upravo zato, aktivno se zalaže za promjenu zakona koji se upravo odnosi na krivičnu odgovornost maloljetnika i njihovih roditelja.

- Mi smo svjesni da je nasilje postalo suviše prisutno u našem društvu. Čini mi se da je nakon tragedije nasilje eskaliralo, kada su maloljetnici shvatili da nisu odgovorni. Zbog toga je važno da se spusti starosna granica krivične odgovornosti, 12 godina je adekvatna starosna granica. Maloljetnik treba biti dovoljno zrelo i svjesan postupaka i posljedica koje nanosi žrtvi. Mi roditelji smo odgovorni za svoju djecu dokle god ona nisu sposobna da o sebi vode računa. Svi se trebamo trgnuti i probuditi, jer će se drugačije i roditelji ponašati ako znaju da će snositi odgovornost za ono što njihova djeca rade - dodala je Stanković Čikić.

- Ja mislim da su roditelji dobrim djelom odgovorni za ono što se dogodilo. Kako je moguće da nitko nije primijetio da dijete ima probleme? Sada nakon tragedije čujem od nekih njegovih vršnjaka da je bio čudan. Djeca kažu da nije imao facijalnu ekspresiju, to je bilo uočljivo. Kako je moguće da odrasle osobe to nisu vidjele?- pita se majka nastradalog dječaka.

Ističe da se mnogo govori o dječjim pravima, ali se ne govori o odgovornostima.

- Prava povlače odgovornost. Vjerujem da ćemo s vremenom tek shvatiti kako je ta obitelj funkcionirala i kako je to roditeljsko ponašanje utjecalo na djecu - kaže Suzana Čikić.