Američka Administracija za nacionalnu nuklearnu sigurnost 20. srpnja objavila je da je u rujnu 2023. godine SAD raspolagao s 3.748 nuklearnih bojnih glava. Riječ je o podatku koji se skrivao godinama, a koji je od američkih vlasti uporno tražila Federacija američkih znanstvenika (FAS) koja je dosad sama iznosila procjene o veličini nuklearnog arsenala prve vojne sile svijeta.
FAS je ujedno pohvalio odluku SAD-a da ovaj podatak objavi te su pozvali i druge nuklearne sile svijeta da objave veličinu svog nuklearnog arsenala. Podsjetimo, osim SAD-a nuklearnim oružjem raspolažu i Rusija, Kina, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja. Sasvim sigurno posjeduje ga i Izrael koji to nikad nije službeno potvrdio, a nekoć su nuklearnim oružjem raspolagale i Južnoafrička Republika (JAR), Ukrajina i Kazahstan, ali su ga se sve tri države dobrovoljno odrekle. Od njih je samo JAR bio taj koji je samostalno razvio svoje oružje, dok su ga Ukrajina i Kazahstan naslijedile raspadom SSSR-a.
Što se tiče Amerikanaca, oni dosad nisu otkrivali veličinu inventara nuklearnih bojnih glava za 2021., 2022. i 2023. godinu, ali je Bidenova administracija odlučila učiniti korak prema transparentnosti koja se uvriježila za vrijeme mandata Baracka Obame, samo da bi je ukinula Trumpova administracija pa Bidenova opet vratila - prvo 2020., a onda i sada.
FAS pritom u svojem izvještaju ističe još nekoliko zanimljivih podataka. Prvo, oko 2000 nuklearnih bojnih glava diljem skladišta SAD-a i dalje čeka da ih se razmontira (one ne ulaze u ovu brojku od 3.748 što operativnih, što potencijalno operativnih bojnih glava). Lani ih je "rastavljeno" samo 69, što je prilično mala brojka kad uzmete u obzir da je od 1994. do do 2023. SAD ukupno otpisao više od 12.000 nuklearnih bojnih glava.
Što se tiče ove zalihe od 3.748 bojnih glava, one uključuju aktivno i neaktivno strateško i taktičko nuklearno naoružanje. Ove aktivne bojne glave smatraju se operativnima i spremnim za upotrebu, dok se neaktivne mogu dovesti u operativno stanje po potrebi, iako bi taj proces potrajao određeno vrijeme, piše Thomas Newdick za The War Zone.
Što se tiče načina upotrebe nuklearnih bojnih glava, SAD ih može do meta dostaviti tako da interkontinentalne balističke projektile lansira s kopna, iz podmornica ili lansira ili otpusti projektile i bombe s nuklearnom bojnom glavom iz aviona. Riječ je o takozvanoj nuklearnoj trijadi s kojom, osim SAD-a, raspolažu i Rusija, Kina i Indija. Za Pakistan se navodi da ima mogućnost "djelomične nuklearne trijade", dok se za Izrael smatra da također posjeduje mogućnost pune nuklearne trijade.
Zanimljivo je inače napomenuti da je SAD svojedobno raspolagao mnogo, mnogo većim nuklearnim arsenalom. Tako se smatra da je 1967. u inventaru američke vojske bilo 31.255 nuklearnih bojnih glava, a još ih je i 1989. godine, pri samom kraju Hladnog rata, bilo 22.217. Od tog vremena većina tih bojnih glava je razmontirana, a u više od 90 posto slučajeva radilo se o takozvanom taktičkom nuklearnom oružju.
I na kraju, što se tiče poziva FAS-a drugim nuklearnim silama da objave veličinu svog arsenala, gotovo je sigurno da će to pasti na gluhe uši. Niti Rusija ni Kina nisu pokazivale interes razotkrivati stanje svog inventara, a to naročito važi za Peking koji je proteklih godina navodno poprilično povećao svoj nuklearni potencijal. Isto tako, ni zapadne demokracije kao što su Francuska i UK nisu sklone razotkriti broj nuklearnih bojnih glava, a sasvim je sigurno da to neće napraviti ni Izrael koji baš sve drži tajnom.