Nakon što su kubanske vlasti uhitile 17 osoba pod optužbom da su prisiljavale kubanske građane da se bore za Rusiju u ratu u Ukrajini, strani mediji došli su do nekoliko Kubanaca koji su otkrili svoju stranu priče. Politico i magazin Time stupili su u kontakt s Kubancima u Rusiji koji su im otkrili da su bili svjesni da ih zapošljava ruska vojska. Međutim, tvrde kako im je bilo rečeno da će raditi kao vozači ili građevinski radnici. Umjesto toga, završili su na prvoj crti bojišnice.
Krajem kolovoza na YouTubeu su se pojavila svjedočanstva dvojice 19-godišnjih Kubanaca koji su tvrdili da su namamljeni u Rusiju kad su se javili na oglas za unosan građevinski posao. No, jednom kad su stigli u zemlju, poslali su ih da se bore u Ukrajini. Tvrde da su bili prevareni, zatočeni i pretučeni. Početkom rujna kubansko Ministarstvo vanjskih poslova reagiralo je priopćenjem u kojem su naveli da vlasti rade na "neutraliziranju i razbijanju" mreže krijumčarenja Kubanaca.
Kubanski veleposlanik u Rusiji prvo je izjavio da se Kuba neće protiviti sudjelovanju svojih građana u rusko-ukrajinskom ratu. Međutim, ubrzo nakon otkrića o prevarenim Kubancima, kubanski ministar vanjskih poslova izjavio je da Havana odbacuje korištenje kubanskih građana kao plaćenika u ratu. Vjeruje se da se otprilike tisuću Kubanaca bori uz ruske trupe u Ukrajini.
Politico je razgovarao s četvoricom Kubanaca, očajnih muškaraca koji su pridruživanje ruskoj vojsci vidjeli kao najbolju priliku za bolji život. Oni su krajem prošle godine na društvenim mrežama primijetili osobu koja se predstavlja kao Elena Šuvalova. Ona je u objavama na društvenim mrežama pozivala Kubance da dođu u Rusiju, nudeći im jednogodišnji ugovor s ruskom vojskom i pomoć oko potrebnih jezičnih ispita i medicinskih testova.
Kubanci koji su potpisali jednogodišnji ugovor s ruskom vojskom dobili su jednokratnu pomoć od oko 2000 američkih dolara, nakon čega je slijedila mjesečna plaća od 2120 američkih dolara. Usporedbe radi, prosječna mjesečna plaća na Kubi je oko 50 dolara.
Četvorica novaka koji se bore za Rusiju rekli su da su se prije odlaska s Kube bavili ugostiteljstvom, građevinom i podučavanjem. Jedan je rekao da ima profesionalno vojno iskustvo, a ostali su odslužili dvije godine obveznog vojnog roka. Iako su znali da će ih zaposliti ruska vojska, uvjeravali su ih da će raditi daleko od prve crte kao vozači ili građevinski radnici, kopajući utvrde ili ponovno gradeći uništene gradove.
Nakon slijetanja u moskovsku zračnu luku Šeremetjevo, regrute je dočekala žena koja se predstavila kao Diana i rekla da je Kubanka s ruskim vezama. Zatim su ukrcani u autobus i odvezeni na mjesto koje je jedan regrut opisao kao "praznu školsku zgradu" blizu Rjazanja, grada u zapadnoj Rusiji oko 200 kilometara od Moskve.
Ondje su prošli liječnički pregled i podvrgnuti su brdu birokracije, uključujući potpisivanje ugovora s ruskim Ministarstvom obrane. Jedan je regrut rekao da je španjolska verzija teksta bila dostupna onima koji su to izričito zatražili, dok su drugi rekli da je prevoditelj jednostavno usmeno sažeo sadržaj ugovora.
Većina regruta prebačena je u 106. gardijsku zračno-desantnu diviziju koja je bila raspoređena u nekima od najžešćih borbi u Ukrajini.
"Kad su nam dali uniformu i rekli da idemo trenirati, shvatio sam da se ovdje uopće ne radi o gradnji gradova", izjavio je jedan novak. Dotad je, međutim, njegova sudbina već bila zapečaćena. Naime, jednom kad regrut potpiše ugovor, prebjeg je ravan izdaji.
Pedro, kubanski plaćenik u kasnim 40-ima, došao je u Rusiju omogućiti svojoj djeci bolji život. Umjesto toga, završio je u Ukrajini s oružjem u rukama: "Potpisao sam ugovor s vragom. A vrag ne dijeli slatkiše", izjavio je Pedro za Politico, dodavši da razmišlja o pokušaju bijega, ali ne zna kamo bi mogao otići.
Prije pola stoljeća Kuba je poslala svoje trupe u Angolu, južnoafričku zemlju, da se ondje bore u građanskom ratu na strani Narodnog pokreta za oslobođenje Angole koji je podržavao Sovjetski Savez. Danas predsjednik Miguel Diaz-Canel pokušava Kubu izvući iz njezine revolucionarne povijesti u svijet visoke tehnologije 21. stoljeća.
Jedan od njegovih glavnih ciljeva je ponovno uspostavljanje normalizacije odnosa Kube i SAD-a čiji je proces Barack Obama počeo, a Donald Trump zaustavio. U tom kontekstu, kubanska vlada mora paziti da ne učini ništa što bi se moglo protumačiti kao ratoborna taktika diktatorskog režima.
Međutim, još uvijek ovisna o Rusiji, Kuba si ne može dopustiti da uvrijedi Kremlj. Ipak, čini se kako je Havani prilično zasmetalo kad je saznala da Rusija navodno mimo njezina znanja regrutira kubanske građane. To bi mogao biti razlog zašto je kubansko Ministarstvo vanjskih poslova tako izričito zabranilo sudjelovanje svojim građanima u ratu u Ukrajini.
"Promjena tona u Havani sugerira da je regrutiranje Kubanaca putem neformalnih kanala pogodilo u živac. Kuba i Sovjetski Savez borili su se rame uz rame u Angoli i drugim mjestima, ali iz ideoloških razloga. Sad se taj odnos sveo na najružnije, plaćeničke uvjete, koji su u suprotnosti s desetljećima prijateljstva", objasnio je Christopher Sabatini, viši suradnik za Latinsku Ameriku u think tanku Chatham House.
Nejasno je koliko se točno stranih državljana pridružilo ruskim snagama, ali pretpostavlja se da se koriste kao topovsko meso. Pavel Luzin, viši suradnik u Centru za analizu europske politike (CEPA), ističe da većina stranih novaka dolazi iz Sirije, Afganistana i afričkih zemalja.
"Oni uglavnom služe za jačanje ruskog narativa da Moskva ima međunarodnu potporu za svoj rat. Bez poznavanja ruskog jezika, terena ili prave obuke za moderno ratovanje, bit će brzo ubijeni. To je njihova sudbina", zaključio je Luzin.