U proteklih nešto više od godinu dana, nakon napada Hamasa 7. 10. 2023., država Izrael ušla je u niz oružanih sukoba, s akterima u svojem susjedstvu ili u regiji. Žrtve su, nažalost, strašne.
U inicijalnom napadu Hamasa ubijeno je oko 1180 ljudi, među njima većina civila, 250 njih je oteto, a prijavljeno je i više desetaka slučaja silovanja. Izraelska osveta bila je, i dalje jest, brutalna. U ratu u Gazi Izraelske obrambene snage (IDF) ubile su više od 42.500 Palestinaca, a prema jednoj studiji Watson instituta za međunarodne i javne odnose, a koji djeluje na Sveučilištu Brown, od gladi je do listopada ove godine umrlo još 62.413 ljudi. Većina žrtava su civili, a strahovito velik broj stradalih su žene i djeca. Također, u ovih godinu dana IDF je ubio sve ključne ljude Hamasa (Ismail Haniyeh, Jahja Sinwar, prema IDF-u i Mohammed Deif) i tisuće njegovih boraca, ali ga nije posve uništio.
Sa sjeverne strane sukob od listopada prošle godine traje i s Hezbolahom koji je smješten u Libanonu. Ta je šiitska milicija oslabljena recentnim izraelskim napadima, u kojima su prvo u napadu eksplozivnih pejdžera i voki-tokija stradali deseci, a potom su ubijeni vođa Hezbolaha Hasan Nasrallah, a nedugo njegov navodni nasljednik Hašem Safieddine. Usprkos tome, Hezbolah i dalje ima na raspolaganju mnoštvo boraca, vjerojatno desetke tisuća raketa i općenito veliki napadački potencijal.
Uz Hezbolah, Izrael ponekad projektilima znaju napasti i jemenski hutisti, a najveća prijetnja vjerojatno im dolazi iz Irana, koji je ove godine u dva navrata izvršio veće raketne udare na Izrael. Jedan kao odgovor na napad na njihovu ambasadu u Damasku koji je izvršio IDF (i ubio dvoje generala), a jedan kao odgovor na napade IDF-a na Libanon i ubojstvo šefa Hamasa u Teheranu 31. srpnja. Ukratko, Izraelu ne fali neprijatelja.
Kako bi se mogao braniti, prvo od prijetnji iz zraka, Izrael ima vrlo razvijenu protuzračnu obranu, po nekima možda i najbolju na svijetu. Od kojih se sve sustava sastoji, kako funkcioniraju, koliko su učinkoviti i na koji način u obrani pomažu izraelski saveznici, ponajprije SAD, objašnjava naš stručni sugovornik Matija Blaće s YouTube kanala Codex Militaria.
Cijelu epizodu podcasta možete pogledati ispod, a mi ćemo u tekstu izdvojiti tek vrlo općeniti sažetak emisije, a ako vas zanima više svakako pogledajte cijelu epizodu. Također, ako još niste pogledali epizodu podcasta koja se bavi poviješću izraelsko-palestinskog sukoba (snimljenu 2023.), možete je naći odmah ispod ove koja se bavi izraelskom protuzračnom obranom. Obje epizode dostupne su i na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Prva linija.
---------------------------------
Video podcasta pogledajte ispod
Video podcasta o povijesti izraelsko-palestinskog sukoba pogledajte ispod
---------------------------------
A kako točno Izrael štiti svoje nebo? Da bismo čim preciznije dali odgovor na to pitanje protuzračnu zaštitu koja je Izarelu na raspolaganju podijelili smo u nekoliko cjelina. Prvo, sustavi koje koristi sam Izrael, to jest IDF i izraelske sigurnosne službe. Drugo, sustavi koje koriste izraelski saveznici, a koji su već priskočili Izraelu u pomoć tijekom ranijih napada (Irana, hutista...) te je razumno očekivati da će to učiniti tijekom svakog sljedećeg napada. Ključnu ulogu među tim zemljama igra SAD, vojno pomaže i Ujedinjeno Kraljevstvo, prema potrebi i Jordan, a Blaće smatra da bi mogla i Francuska.
Kad govorimo o sustavima koje koristi Izrael, podijelili ih smo ih u nekoliko cjelina. Prvo - PZO sustavi na zemlji, potom PZO sustavi mornarice, zatim sustavi kojima raspolažu zračne snage i konačno radari za rano upozorenje i drugi sustavi za upozorenje. Kao potencijalne prijetnje u obzir uzimamo rakete kojima raspolaže Hamas (koliko god njihove mogućnosti bile umanjene), rakete i projektile kojima raspolaže Hezbolah, oružja koju na raspolaganju hutistima i najvažnije - arsenal kojim raspolaže Iran. Hamas, Hezbolah i hutisti redovita su meta IDF-a, a očekuje da bi vrlo uskoro to mogao biti i Iran, u znak odmazde Izraela za zračni napad koji je 1. listopada izveo Teheran. O tome kako bi taj napad mogao izgledati, pogledajte u videu ispod.
Željezna kupola
Izraelski protuzračni "kišobran" vrlo je impresivan i raspolaže sustavima od kratkog dometa pa sve do onih vrlo dalekog dometa, koji doslovno mogu rušiti satelite. Od sustava kraćih dometa tu su MANPADS-i poput Stingera, IDF i dalje koristi vozilo Machbet koje kombinira top Vulcan od 20mm i rakete kraćeg dometa, a najpoznatiji sustav kraćeg dometa je svakako Iron Dome, kod nas prevedena kao Željezna kupola.
- To je sustav zamišljen kao efektivna obrana protiv nenavođenih raketa kojima prijete Hamas i Hezbolah, a razvijen je u samo četiri godine, od 2007. do 2011.. Izraelci raspolažu s 10 baterija ovog sustava, a svaka baterija sastoji se od radara, kontrolne jedinice i 3 do 4 lansera. A svaki lanser ima 20 raketa, što znači da svaka raketa ima spremnih 60 do 80 raketa, kaže Blaće i objašnjava da se danas 50 do 70 posto komponenti proizvodi u SAD-u, gdje se također vrši i sklapanje sustava.
- Sustav, prema proizvođaču, može dosegnuti 10 km u vis, i 4 do 70 km u širinu, iako imam dojam da je ovaj deklarirani maksimalni domet zapravo pretjeran. Po svemu što znamo, efektivni domet bitno je manji. Sustav inače koristi moderni AESA radar, isti kao i Davidova praćka, a koji istodobno može pratiti 1100 meta. Što se raketa tiče, koriste se projektili Tamir dugi 2,8 metara koji imaju fragmentacijsku bojnu glavu koja se detonira u blizini mete. Maksimalna brzina im je 2,2 Macha, a na samom vrhu ima optoelektronički sustav za navođenje, iako je u blizinu same rakete koju želi presresti vodi radar sa zemlje. Ovaj sustav specifično je kalibriran za nenavođene rakete pravocrtne putanje, zbog čega nije toliko učinkovit protiv meta koje mijenjanju putanju. Sam sustav prati putanju raketa i presreće samo one za koje procijeni da su doista prijetnja i da bi mogle izazvati štetu ili ljudske žrtve, govori Blaće.
Kolike su pak zalihe tih raketa - ne znamo. Znamo samo da im je trošak 50.000 dolara po komadu i da se iz SAD-a već hitno slala dodatna zaliha tih presretača.
Sustavi srednjeg i dugog dometa
Osim Željezne kupole, bavimo se i Iron Beamom (Željezna zraka), laserskim sustavom za koji i dalje nije sigurno nalazi li se u operativnoj uporabi i koji i dalje ima niz ograničenja, iako se čini kao potencijalno najjeftinija i vrlo efikasna opcija obaranja dronova, ako li ne i nekih raketa u budućnosti. Nakon toga osvrćemo se i na PZO sustav srednjeg dometa David‘s Sling, to jest Davidova praćka, a potom i sustavima Arrow-2 i Arrow-3 (u prijevodu: Strijela), od koji balističke rakete mogu obarati doslovno u svemiru:
- Zbog sustava skretanja koji koriste, a koji je prilagođen svemiru, Arrow 2 i Arrow 3 nisu učinkoviti u atmosferi. Arrow 3 tri je pravi izvan atmosferski presretač, koji projektile obara usred leta, što zahtijeva ogromni domet - horizontalno je to 2500 km, a plafon za visinu nije poznat, ali smatra se da je to do 1000 kilometara. To bi značilo da je i učinkovito antisatelitsko oružje, kaže Blaće.
Na pitanje kako su se dosad kolektivno pokazali ovi sustavi u zaštiti Izraela, naš sugovornik kaže - prilično dobro:
- Recimo, nanesena šteta i broj ranjenih i poginulih osoba bitno je manji od kad djeluje Željezna kupola. A stvar je i psihološka, sustav podiže moral građanima, daje im sigurnost. Sami Izraelci tvrde da mu je stopa presretanja između 80 od 90 posto, ali bilo je istraživanja koja tvrde da je ona zapravo oko 59 posto. No, kad pogledate zadnja dva iranska udara, niti je nanesena velika šteta, niti je poginuo veći broj osoba.
Da, Iran može preopteretiti obranu
Što se tiče kratera koji su iranske rakete ostavile u krugu izraelske zračne baze Nevatim (i najmanje jednu rupu na hangaru), a u kojoj su inače smješteni i najmoderniji borbeni avioni IAF-a, "stealth" F-35-ice, Blaće kaže sljedeće:
- Znamo da su izraelski tankeri u tom trenutku bili u zraku iznad Mediterana, a čini se i da je velik broj F-35-ica također poletio i nije bio u bazi. Iran očito ima mogućnost da preoptereti izraelsku obranu, što može značiti dvije stvari. Ili izraelski presretači nisu tako dobri, u što sumnjam jer mislim da jesu (iako nisu 100 posto učinkoviti), ili je Izrael u sve uračunao i cijenu projektila-presretača. Postoji teorija da su Izraelci pustili Nevatim zato što su iz te baze evakuirali sve bitno. Jedan pukovnik IAF-a doslovno je rekao da im je lakše zakrpati par pukotina na pisti nego potrošiti 40 do 50 milijuna dolara u presretačima, ako znamo da neće nanijeti ključnu štetu, zaključuje Blaće.
Cijeli razgovor pogledajte pri vrhu teksta!
---------------------------------
Prethodne epizode podcasta "Prva linija" možete pogledati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....