Prostor u kojemu su bili u žargonu se zove “sigurna zona”. Izvana su se čuli povici bijesne gomile, pucnji i plamen koji je već gutao Vilu C kompleksa američkog konzulata u Bengaziju.
- Pripremite se, uskoro će raznijeti vrata - rekao je naoružani zaštitar i pružio mobitel čovjeku za čiju je sigurnost bio zadužen.Američki veleposlanik u Libiji, Chris Stevens, imao je vremena za još jedan poziv. Bio je utorak, 11. rujna 2012., i bližilo se 2 sata. U ambasadi u Tripoliju poziv su primili u 21.50 sati.
- Napadnuti smo - stigao je izgovoriti prije nego što je poziv naglo prekinut. Tada su posljednji put čuli glas Chrisa Stevensa.
Zanemarili upozorenja
Danas objavljeni detalji posljednjih trenutaka ubijenoga američkog ambasadora, uz kojega su poginula i dvojica američkih zaštitara, dio su zaključaka neovisnog istražnog povjerenstva koje je nakon niza saslušanja zaključilo da je njegova pogibija rezultat teških propusta sigurnosnih službi State Departmenta. Kako je navedeno u izvještaju, nijedan od ljudi zaduženih za sigurnost Chrisa Stevensa nije napravio propust.
Naprotiv, ističe se kako su ljudi iz njegova okruženja pokazali hrabrost i odlučnost u namjeri da poginu za spas svojih kolega. Njegova pogibija pripisana je sustavnim pogreškama, lošim procjenama sigurnosnog stanja na terenu i neadekvatnoj pripremi za napad koji se, iako nije bilo konkretnih sumnji, mogao i morao očekivati. Kad je na kraju do njega došlo, ambasador i zaposlenici konzulata u Bengaziju bili su brojčano inferiorni i nedovoljno naoružani za obranu od dobro naoružanih i organiziranih napadača.
Jedan od dokaza tog stanja jest činjenica da su Amerikanci velik dio osiguranja konzulata prebacili na leđa loše obučenih pripadnika jedne od lokalnih milicija. Još nije jasno na čijoj su strani oni bili tijekom napada.
Američke službe nisu raspolagale informacijama koje bi ih upozorile na napad, ali su isto tako zanemarile prijetnje i nisu na vrijeme pojačale sigurnosne mjere. Početkom lipnja eksplodirale su dvije bombe čiji je cilj mogao biti američki veleposlanik. Najprije je 1. lipnja eksplodirala autobomba ispred hotela u Tripoliju u kojem je Stevens odsjeo.
Nakon toga su svi zaposlenici američke diplomatske misije iseljeni iz tog hotela zbog “vjerodostojnih prijetnji”. Pet dana poslije eksplodirala je bomba pokraj američkog konzulata u Bengaziju. Nitko nije ozlijeđen, ali je napravljena rupa u zidu kompleksa. Stevens se nekoliko puta žalio na nedovoljnu zaštitu i tražio pojačano osiguranje, ali to nije provedeno.
Nestao u dimu
Početak napada bio je žestok. Naoružani automatskim oružjem i raketnim bacačima, napadači su se lako probili kroz ogradu i ušli u prvu zgradu. Stevens, zaštitar i Sean Smith, službenik za vezu američkoga ministarstva vanjskih poslova, uspjeli su pobjeći u vilu C u kojoj je bila tzv. sigurna zona. Dio kompleksa koji su zauzeli zalili su naftom. Buknuo je veliki požar. Napadači se, čini se, nisu usuđivali ući u zgradu koja je već gorjela. Dim je, pak, natjerao trojicu Amerikanaca da potraže novo skrovište. Pokušali su izaći kroz prozor kupaonice ispunjene gustim dimom. Zaštitar je uspio iskočiti. No, ni Stevens ni Smith nisu ga slijedili.
Prije novog napada uz pomoć dvojice kolega uspio se vratiti u zgradu u kojoj je našao tijelo Seana Smitha. Povukli su se u aneks kompleksa koji im je bio posljednja utvrda. Tu je jedna od granata ubila je Tyronea Woodsa i Glena Dohertyja, Amerikance koji su bili na CIA-inu platnom popisu.
Oko 2 sata ujutro u ambasadu u Tripoliju ponovno je stigao poziv s istog mobitela s kojega im se prije javio Stevens. Neki im je čovjek na arapskom rekao da je ambasador u bolnici. Bolničko osoblje je izjavilo kako ga je šest civila donijelo oko 1 sat poslije ponoći. Iako već tada Stevens nije davao znakove života, liječnici tvrde da su ga oživljavali 45 minuta. Jednostavno je bilo prekasno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....